Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Psihopatija Republike Srpske
Na tematskoj sjednici Skupštine opštine Srebrenica održanoj 05. marta srpski odbornici su odlučili da zlatna plaketa bude dodijeljena predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku. Nekoliko dana kasnije profesor na Pravnom fakultetu Mile Dmičić izjavljuje „da je Dan Republike sekularni praznik ne samo srpskog naroda, već i bošnjačkog i hrvatskog naroda jer su svi oni i ostali građani, kako je rekao, učestvovali u stvaranju RS.“
Šta je zajedničko za ove dvije izjave?
Zajedničko je odsustvo morala, ljudskosti i elementarne kulture.
Zašto?
Budimo pošteni Milorad Dodik ništa značajno nije uradio za Srebrenicu ni kao Srbin ni kako političar, ni kao čovjek. Iz perspetive Srbina on je nije „oslobodio“, on nije ubijao ljude, on nije organizovao asanaciju terena. Imamo mi naše političare i naše vojnike koji su sve to odradili za nas i koji su sada na izdržavanju kazni širom Evrope. Realno, oni su mnogo više zaslužili da ponesu ovo zlatno priznanje. Da li je Dodik kao čovjek zaslužio ovo priznanje opštine Srebrenica? Naravno da nije, jer njegov političko djelovanje je samo nastavak onoga što se 1995. godine desilo u Srebrenici. Odbijanje da se pojavljuje na komemoracijama u Potočarima 11. jula, negiranje presuda iz Haga, pretvaranje ratnih zločinaca u heroje, Republiku Srpsku je pretvorilo u moralnu „crnu rupu“ Evrope. Kada pogledamo odnos Milorada Dodika prema žrtvama u Srebrenici ne vidimo bilo kakvo kajanje i empatiju, što mnogo govori o njemu kao čovjeku.
Obrni okreni nagrada koju mu je namijenio načelnik Grujičić njemu ne pripada.
Kada se govori o izjavi profesora Dmičića on je formalno u pravu, jer u ustavu Republike Srpske i piše da su „Srbi, Bošnjaci i Hrvati konstitutivni narodi, Ostali i građani, ravnopravno i bez diskriminacije učestvuju u vršenju vlasti u Republici Srpskoj.“ Ono što ne piše u Ustavu Republike Srpske, a što profesor Dmičić svjesno prećutkuje je kako su Bošnjaci i Hrvati učestvovali u stvaranju Republike Srpske.
- Bilo bi interesantno da nam profesor pojasni ulogu logora Keraterm, Omarska i Trnopolje u stvaranju Republike Srpske.
- Bilo bi dobro da nam profesor pojasni ulogu masovnih grobnica Tomašice, Jakarine Kose, Korićanskih Stijena, rudnika Sase, Omeragića kuća u Višegradu u stvaranju Republike Srpske.
- Bilo bi interesantno da nam profesor pojasni ulogu silovanja u višegradskom hotelu Vilina Vlas i Karamanovoj kući u Miljevini, na stvaranje Republike Srpske.
- Bilo bi dobro da nam profesor pijasni kako je rušenje katoličke crkve na Petrićevcu i džamije Ferhadije uticalo na stvaranje Republike Srpske.
Na svim ovim mjestima Bošnjaci i Hrvati su bili glavne žrtve i profesore Dmičiću one jesu ugrađene u temelje Republike Srpske.
Volio bih da mi profesor Dmičić navede jadan, samo jedan primjer sa proslave Dana Republike Srpske u kojem se Bošnjaci i Hrvati spominju i gdje se uvažava njihovo postojanje u Republici Srpskoj, ili gdje se govori o njihovom stradanju.
Nema tog primjera profesore, džaba ćete ga tražiti, nema ga.
Društvo u Republici Srpskoj je moralno uništeno. Šta je dobro, a šta loše zavisi od procjene Milorada Dodika. Prošlost se falsifikuje, relativizuje u skladu sa trenutnom političkom agendom. Crvka služi vlastima a ne hrišćanskim principima, RTRS partiji a ne građanima, prosveta, sudstvo, tužilaštvo i policija pognute glave gledaju moralni sunovrat Republike Srpske. Mediji sve to samo prenose.
Neka nam je Bog na pomoći.
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije.
