Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Marko Radoja, studija nesrećnog slučaja

Sigurno ste pročitali pismo urednika informativnog programa Radio-televizije Bosne i Hercegovine Marka Radoje, ako niste možete ga pročitati na kraju teksta. Za ovu priču je veoma važno da znamo da je on Srbin i da je od skora na ovoj veoma važnoj poziciji, na svima nevažnom javnom servisu.

„Kao urednik informtivno-političkog programa, donosim odluku da voditelji IP-a, sutra, na dan obilježavanja godišnjice od genocida u Srebrenici, NEĆE nositi srebrenički cvijet na reveru, iako je bilo preporuka da se ipak nosi.“

Čim je ovaj mail dospio u javnost bošnjačke „patriote“ su krenule da prijete Radoji, što se ne može, niti treba opravdati na bilo koji način. Braćo Bošnjaci svidjelo se ovo pismo vama ili ne nemate pravo da bilo kome prijetite. Nema tu ali...

E sada dolazimo do moje prve dileme. Da li Radoja kao Srbin ima moralno pravo da traži da se jedan od simbola genocida u Srebernici ne nosi i da li je to trebalo zaposlenicima BHRT-a da saopšti mailom u 21 i 23h?

Ja mislim da nije u pravu  a evo i zašto.

Prijedlog da se srebrenički cvijet nosi ili ne nosi mora da dođe od Bošnjaka i nikog drugog, bez obzira da li je to za nekog profesionalno ili nije profesionalno. Taj cvijet za svakog normalnog i pristojnog čovjeka ne može biti prijetnja ili provokacija, već samo opomena da nam se to više nikad ne ponovi.

Na kraju krajeva, taj cvijet se svakog 11. jula treba nositi na reveru dok u ovoj državi postoji i jedan rajko vasić.

Ono što je mnogo važnije o tome se u BHRT-u trebalo raspravlajti prije tri mjeseca, hladne glave i argumentima, a ne improvizovati dan prije komemoracije. Ovako osjetljive stvari, nabijene emocijama se ne smiju i ne mogu lomiti „preko koljena“ jer na taj način samo podižemo međuetničke tenzije i udaljavamo se od same suštine te simbolike.

Takođe, saopštavati svoj stav kolegama u 21 i 23h, dan prije komemoracije, putem mejla, je daleko od profesionalnog.

Ja mislim da se Radoja ne treba plašiti samo „patriota“  iz reda bošnjačkog naroda, već i Srba čija me je budnost razočarala.

Zašto?

Elem, ako pažljivo pročitate pismo Radoje, vidjećete da se u njemu dva puta spominje riječ, koja se u Republici Srpskoj ne izgovara, a to je genocid.

Od kada je Milorad Dodik promijenio svoje mišljenje i  vaskolikom srpskom narodu kazao da se u Srebrenici nije desio genocid ta riječ se prestaje koristiti u Republici Srpskoj. Svaki političar koji na izborima želi da osvoji više od deset glasova tu riječ genocid i Srebrenica ne smije da spomene zajedno, osim ako ne govori da se genocid u Sreberenici desio Srbima, što tvrdi načelnik te opštine Grujičić ili  kada se govori o stradanju Srba u Drugom svjetskom ratu. Ta riječ se ne spominje ni na fakultetima, u srpskim knjigama, kancelarijama vlade, ali ni u medijima.

A Radoja je spomenuo dva puta i to bošnjačke „patriote“ trebaju da cijene.

Ono što mene zabrinjava kao Srbina iz Republike Srpske je površnost sr(b)skih patriota koji su prijetnje Radoji jedva dočekali da se obračunaju sa BHRT, da pokažu kako su njihovi sunarodnici na tom javnom servisu majorizovani i potlačeni, zanemarujući činjenicu da je taj Srbin u jednom mejlu dva puta priznao genocid u Srebrenici.

Eto drage moje sr(b)ske patriote, nista ništa drugačiji od svojih kolega Bošnjaka i Hrvata, nikako da odvojite važno od nevažnog, tačnog od netačnog, korisno od štetnog, ali zato ste i to što jeste.

 

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije 

Komentari
Twitter
Anketa

Smatrate li da je bolje raditi u privatnom ili u javnom sektoru?

Rezultati ankete
Blog