Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Smrt Davida Dragičevića je politika i to treba i da bude

Ne znam da li je David Dragićević ubijen ili nije.

Ni nakon 175 dana građani Banjaluke, Republike Srpske, Bosne i Hercegovine ne znaju šta se desilo te noći 17. marta 2018. godine. Neobično je to za jednu običnu „zadesnu smrt“.

Tokom ovih šest mjeseci često se moglo čuti da je ova smrt predmet politizacije i da mnogim „silama mraka i bezumlja“, služi za obračun sa Dodikom, SNSD-om, ministrom Lukačem, Republikom Srpskom i srpskim narodom.

Tako je Dodik 19. 04. izjavio „Nedopustiva je politizacij slučaja Davida Dragičevića“, potom je 05. 05. opet izjavio Dodik „Politizacija smrti Davida Dragičevića prevršila mjeru“. Onda su 10. 05. došli i zaključci Narodne skupštine Republike Srpske u kojima smo mogli pročitati da ova institucija „odbacuje svaki vid politizacije ovog tragičnog slučaja i traži od svih političkih partija da se ne politizuju skupovi građana, da se pojedinci iz političkih partija izdignu iznad političkih interesa i uzdrže od komentara, posebno onih koji se odnose na sam tok istrage.“

Riječ politizacija postala je omražena među stanovnicima Republike Srpske i ne samo da je mrze već se nje i plaše. Ne dao ti Bog da te optuže za politizaciju nečega ili nekoga, tvoja karijera propada, ugled nestaje, a porodica se raspada.

I ne bi to bio veliki problem da ne živimo u društvu koje je toliko politizovano da normalnom i pristojom čovjeku ne da normalno da živi i funkcioniše.
Kada vlast postavi direktora vrtića, škole, vodovoda, biblioteke, pošte, ne zato što je obrazovan, uspješan ili sposoban, već zato što je član partije na vlasti, šta je to nego politizacija? Kada ne možete da pobjediti ni na jednom tenderu koji raspijuje neka javna ustanova, šta je to nego politizacija? Kada se ne možete zaposliti jer ste član pogrešne partije ili niste član ni jedne, to je politizacija? Kada vas javni servis optuži da ste izdajica i strani plaćenik, zbog toga što kritikujete vlast i to je politizacija? Politizacija je i kada jedni slave 9. januar, a drugi 1. mart. Kada živite u Kalinoviku i posao vam zavisi od jednog čovjeka iz SNSD-a, šta je to nego politizacija? Je li politizacija kada srednjoškolce iz Banjaluke po naredbi vode da dočekuju Lavrova? Dragi moj čitaoče, politizacija je svuda oko nas.

Ali vratimo se sada slučaju Davida Dragičevića.

Već 170 dana policija i tužilaštvo ne mogu da riješe smrt Davida Dragičevića. Ne mogu ili neće, teško je reći. Prvi ljudi tih ustanova su na ta mjesta došli zahvaljujući politici i za taj svoj nerad moraju i politički da odgovaraju. Javnost mora da ocijeni njihov rad jer su oni odgovorni i javnosti.

Zato ne treba bježati od politizacije smrti Davida Dragičevića, jer to jeste politika, politika našeg svakodnevnog života. Baš kao što je politika i poskupljenje brašna, nedostatak gaze u bolnicama, kupovina tečnih sapuna u školama i vrtićima, manjak đaka i studenata na univerzitetima, odlazak ljudi iz zemlje, pad nataliteta. Sve je to politika.

Zato kada 7. oktobra budete išli na glasanje umjesto fotošopiranih likova na bilbordima i plakatama, njihovih vještačkih osmjeha i pogleda uperenih u ništa, sjetite se lica Davida Dragičevića, sjetite se borbe njegovog oca, sjetite se naših neposobnih institucija i glasajte po savjesti.

Jer glasanje je takođe politika!!!

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije

 

Komentari
Twitter
Anketa

Da li će izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH uticati na stabilizaciju odnosa u državi?

Rezultati ankete
Blog