Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Pametniji ne popušta, izađi i glasaj

Da li znate ko su Kikazaru, Ivazaru, Mizaru?

To su vam ona tri majmuna koja ne žele da čuju, vide i govore loše stvari, misleći da će tako biti i ostati dobri. Na njih danas liče i izborni apstinenti u Bosni i Hercegovini, koji pokušavaju da ignorišu realnost tako što neće da vide i čuju šta se dešava oko njih, da govore o tome, a što je najporaznije ne izlaze na izbore.

Nije njih malo, nešto manje od  polovine stanovnika Bosne i Hercegovine ne koristi svoje pravo da izađe na izbore i bira.

Prosječan apstinet u Bosni i Hercegovini je više liberalan nego konzervativan i više tolerantan u odnosu na prosječnog glasača. Apstinenti su manje nacionalisti i manje konformisti nego glasači, ali imaju izražen kosmopolitizam. Apstinentima je manje potreban vođa nego glasačima. Oni su mladi, obrazovani, žive u gradu, ne interesuje ih politika i nemaju mnogo povjerenja u institucije. Najmanje povjerenja imaju u političke partije i izvršnu vlast. Oni nisu aktivni u društvenom životu generalno, niti su članovi neke organizacije.

Možemo reći da su apstinenti drugačiji i pristojniji dio Bosne i Hercegovine, ali džaba kada ne izlaze na izbore.

Kada vam apstineti kažu da „nemaju za koga da glasaju“ nisu daleko od istine. Najveći broj političkih partija liče jedna na drugu. Funkcionišu na isti način, gdje je prvi čovjek partije centar svemira.  Politički programi su im isti i gdje svi nude borbu protiv kriminala i korupcije, nova radna mjesta, ekonomski razvoj, Evropsku uniju i sl. Lideri tih partija su u politici najmanje deset godina i sebe vide kao istinsku alternativu. Ipak, na izbore u oktobru ove godine je prijavljeno 73 političke partije i 39 nezavisnih kandidata i nemoguće je da od toliko partija i nezavisnih kandidata nemože da se probere jedan čovjek kome vjerujete i za kojeg mislite da će se boriti za vaše interese.

Kada vam apstinenti kažu da su razočarani u domaće političke partije i političare, ja im potpuno vjerujem. I sam sam se mnogo puta osjećao kao magarac zbog postizbornih koalicija, prelazaka političara iz jedne u drugu partiju, stavova mojih favorita koji su mi potpuno oprečni, slijepoj poslušnosti šefu i partiji. Za takve više ne glasam, tražim nove ljude i uvijek pronađem. Osim toga za mene demokratija nisu samo izbori i glasanje, već i pisanje i govorenje protiv onih koji su me izdali, a ni izlazak na ulicu mi nije stran.

Onda čujemo da svi su političari „korumpirani i kriminalizovani političari“ i tu ima istine, mnogi jesu ali nisu svi. Upravo takvim, poštenim, moralnim, stučnim,  moramo dati šansu. U svakoj partiji postoje ljudi koji politiku doživljavaju kao sredstvo za postizanje opšteg dobra, a ne ostvarivanje ličnih, partijskih ili tajkunskih interese. Svako od nas zna nekoliko takvih osoba i našim glasom ih moramo podržati, jer upravo tim glasovima oni dobijaju na važnosti u partiji, parlamentu ili na nekoj od javnih funkcija. Naši glasovi im daju za pravo da postavljaju nezgodna pitanja, pokreću inicijative i reforme, koje trebaju da ojačaju institucije sistema, koje će “korumpirane i kriminalizovanje političare, smjestiti u zatvore i skloniti iz politike.

Često možemo čuti da ljudi ne žele da izađu na izbore jer političari “ne ispunjavaju predizborna obećanja“ i tu su u pravu, ali jedini način da ih kaznimo zbog toga je da izađemo i glasamo za neke druge ljude i druge partije i na taj način “pometemo” iz politike. Trebamo im pokazati da mogu obećavati šta hoće, ali da moraju da odgovaraju za neispunjena obećanja.

Uvjeren sam da domaći političari, pogotovo ovi ekskluzivni predstavnici Srba, Hrvata i Bošnjaka, sve rade da nam ogade i obesmisle demokratiju, politiku i izbore, jer im ne odgovara da mnogo ljudi izađe na izbore. Zato nam parlamenti izgledaju kao cirkusi, zato nam političke emisije liče na rijaliti programe, a predizborni skupovi na sabore i teferiče. Oni imju svoju glasačku mašineriju upisanu u partijske spiskove, zaposlena u javnim ustanovama, koja poslušno i disciplinovano izlazi i glasa za njih, a onda je stvar pregovranja, dogovaranja i trgovine lidera partija u formiranju vlasti. Zato se niko ne bori za onu drugu polovinu građana Bosne i Hercegovine koja ne izlazi na izbore.

Imajte na umu da:

Vašom šutnjom i ne izlaskom na izbore podržavate sadašnje politike i političare na vlasti.
Ne birate bezgrešne svece, već političare koji moraju da zastupaju vaše interese.
Oni se sami neće mijenjati, ako ih mi ne promjenimo.
Pametniji ne popušta.
Zato, izađi i glasaj, mnogima na vlasti se to neće svidjeti.

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije

 

 

 

 

 

 

Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog