Radmila Trbojević

Scena prva

Latini rekoše da pametnom pristaje jakost, a jakom mudrost, ili drugim riječima dobro je da je pametan jak, a jak mudar. Kada bismo ovu mudrost prenijeli na našu POLITIČKU sitauciju, teško da bih, osim na prste jedne ruke, mogla da navedem političare u Republici, koji su pametni i jaki, a uz to i mudri. Kome bilo pravo - a kome krivo - na izvanrednom prvom mjestu je Onaj, /koji se pokaza i mudar i jak/ i koji sada, izgleda, drži sve konce u rukama. I onaj ko ga mrzi, i onaj ko mu zamjera štošta - i taj mora priznati da je ovo vrijeme njegove apsolutne političke nadmoći.

Jadikovke PDP-a vođe i plač ucvijeljenih dječaka iz SDS–a i njihovih mentora – teško da će ometati njegov put, jer da su mogli da ga spotaknu – ne bi on bio to što sada jeste.

Ali, fokus moje Scene 1 je danas na inauguraciji poslanika u Skupštini Republike. Prvo moram reći da je meni lično žao što zakletva za poslanike /a mogla je biti i za Predsjednicu RS–a, zašto da ne?! /nije završavala onom divnom rečenicom....parafraziram... svoje dužnosti obavljaću itd.....tako mi Bog pomogao!  Vremena su druga, malo je odgovornosti pred Bogom i ljudima za obećanja data prije izbora, nema onoga osjećaja ljudske časti, tako važnog  i značajnog u doba kada su se cijenile neke druge vrijednosti Praksa je sada da te u stranku može uvesti ujak, stric, može ljubavnica, ili ljubavnik, može te ubaciti na kompenzaciju neko dobro jak u stranci, a može i dobra donacija - ti sutra možeš „zanijekati“ da si blatio i žestoko pljuvao sadašnje kolege, možeš i ćutati kao pi...a važno je samo da dobiješ poslaničku stolicu. Jer ta stolica je i bila ono što je važno, pa je pragmatičnost i druge za srpske naivčine, spremljene fraze, samo pravadanje za opštu, što bi narod rekao postizbornu zaje......iju. Današnji prelasci ljudi iz ove u onu stranku, koji mogu biti svugdje i laprnadati  uvijek iste gluposti, samo za drugog gazdu - teško da će časno raditi patriotski posao, možda i hoće,  možda se ja varam, i dobro bi bilo da se varam - ali onaj ko jednom izda - izdaće ponovo.

Teška je i dugotrajna bila borba da se do ovoga dođe,  mislim na raspad SDS–a, ali i DNS i  ustoločenja PDP-a kao glavne opozicione stranke, koja to nije, a znamo i zašto. Vukotina „pobjeda „  na GO nije ništa drugo nego stanje bolesnoga i vitalno ugroženog pacijenta a konzilijum ljekara nije saglasan da li će  ga  liječiti   konzervativno tj. na duže  vrijeme , ili bi bilo  bolje operaciju izvršti  odmah. Predsjednik SDS -a  neće da se povuče pred kosovcima, debeovcima, komunistima, prodanim dušama i inim – mada sam vidi da situacija nije dobra, a vrijeme teče li - teče – baš kao što je godinama bilo u SDS–u. Dok se oni srede - evo lokalnih izbora.

I šta? Ništa!  

Prosto ne mogu da vjerujem da neko nije uklonio mladoga Vukanovića iz skupštinske sale /izveo ga da se ohladi i dovede u red/ tog, meni simpatičnog, ostrašćenog borca za pravdu i istinu, ali potpuno neprimjerenog ponašanja u odnosu na Instituciju i značaj onoga što se u skupštinskoj sali tada događalo, da ne govorim o poštovanju pozvanih ličnosti. Znamo, jadna nama majka, da mi Srbi, prečih zvanica od one dvije žene danas nemamo, ako izuzemo predsjednika Vučiča, bez obzira šta ko o tome mislio!

Nije, dakle, sporna Vukanovićeva sizifovska borba sa spisima i dokazima, njegova istrajnost njegova nepresušna opziciona snaga – sporno je njegovo, skoro pa prostačko, ponašenje i upoređivanje Skupštine RS-a sa  bordelom, misleći valjada na prodaju ruku, ali to je bilo strašno omalovažavanje s v o j e   Institucije u kojoj će da se bori, što je valjda i htio, da nama bude bolje. Taj njegov prvi nastup u Skupštini mene je strašno razočarao, te sam pomislila  da  ako ostatak opozicije bude OPET igrao na istu kartu, a izgleda da hoće, na mlaćenje prazne slame, priče o aferama pojedinaca, korupciji, na zviždanje, napuštanje radnih mjesta /jer to jesu radna mjesta koje im je darovao narod/, ako među njima nema mudrih i jakih glava, strpljivih pametnica iz sjenke, koji trasiraju put onima, koji su dobili šansu da govore u ime naroda - od ove opozicije neće biti ništa.

Priča o kupovini glasova i  krađi, neće piti vode na sljedećim izborima pa ako ne bude ništa novo - biće to potpuni debakl nedoraslih i politici nevještih poletaraca, koji nemaju pojma o tome šta  bi trebalo da rade, ali i onih koji su se zalijepili za skupštinske stolice godinama. Bez vidljivo skršenog oca Davora, teško da bi o v i opozicionari pokrenuli neku veću mjesnu zajednicu, a svakako ne narod u RS da organizuje proteste zbog  eške ekonomske situacije i sve goreg standarda.  

Stoga performansi, igrokazi, dijeljenje bijelog hljeba, velikodušna obećanja, davanje svojih plata kojekome i slično mogu biti simpatični, ali nisu oružje za promjenu  bilo čega a kamo li argumentacija protiv onih, koji mudro /a dovoljno su jaki da mogu da provedu ono što obećavaju/ gaze putevima smišljene, p l a n s ke  politike, ciljeva o kojima ne govore, a o njima stalno misle i njima se nadaju - dakle onih koji danas već pokrivaju davno zamišljene granice  svoga  uticaja, davno zadate političke koordinate, kojih se dosljedno ne odriču.

O inauguraciji predsjedničke Trojke u Sarajevu, o eventu koji svojom organizacijom slikovitošću, značajem, likovima i nadasve porukama - prevazilazi sve već viđeno -  drugi put.                                     

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije.

 

 

 

Komentari
Twitter
Anketa

Kako biste ocijenili dosadašnji rad predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika?

Rezultati ankete
Blog