DUŠAN ŠEHOVAC

Svakog dana sve više napreduju u satanizaciji i demonizaciji Srba sarajevski borci za istinu

Kolumna koju čitate nastala je poslije slušanja i gledanja stavova Izeta Imamovića, predsjednika Jedinstvene organizacije boraca „Unije veterana“ Kantona Sarajevo, koje je ove stavove iznio na TVSA, Sarajevsko jutro, 19.02.2019.godine.

„Po informacijama koje dolaze nezvanično saznajemo da će ove godine biti puno hapšenja pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine i pripadnika MUP-a Republike Bosne i Hercegovine. Onda, kad sve to sagledamo, gdje smo?  Onda se mi zapitamo, o Bože zar smo mi zaslužili da se ovako odnosi društvo prema nama. Branili smo našu domovinu, branili smo  suverenitet države Bosne i Hercegovine. Nisam ja išao u Loznicu niti u Crnu Goru, ni bilo gdje drugo, ja sam bio tu u Sarajevu. Dakle, mene su napali sa brda. Nisam ja išao na brda da ja napadam. Evo doživjeli smo što smo doživjeli!„

U ovom kratkom televizijskm obraćanju gospodin Izet Imamović je zbunjen, ogorčen i začuđen  najavom, a bogami i praksom hapšenja, suđenjima i pravosnažnim presudama za ratne zločine na teritoriji grada Sarajeva, pripadnika njegove Jedinstvene organizacije boraca „Unija veterana“ Kantona Sarajevo i naglašava: „o Bože zar smo mi zaslužili da se ovako odnosi društvo prema nama. Branili smo našu domovinu, branili smo  suverenitet države Bosne i Hercegovine.“

Na osnovu pravosnažnih sudskih presuda, na osnovu sudskih postupaka koji su u toku i na osnovu onih koji se najavljuju, slobodno se može zaključiti na su na teritoriji svih deset opština koje su se prije rata udružile u Grad Sarajevo desilo više ratnih zločina Bošnjaka nad Srbima. Ovom prilikom nema potrebe da ih nabrajam.

Ali imam potrebu da pitam gospodina Imamovića što se čudi što društvo koje ima obavezu da pravno sankcioniše i Bošnjake za koje postoji opravdana sumnja da su činili ratne zločine, to radi, ili i on misli kao i većina Bošnjaka, koji kreiraju javno mnenje da branioci ne mogu činiti zločine i da se oni ne trebaju uopšte hapsiti?

Volio bih čuti od njega i drugih koji predstavljaju udruženja koja predstavljaju borce Armije Bosne i Hercegovine, da li i on i oni stoje iza stava koji glasi: „agresori, Srbi i Hrvati, ne mogu biti žrtve, oni mogu biti samo zločinci“, koji kruži i ponavlja se na društvenim mrežama.

„Nisam ja išao u Loznicu niti u Crnu Goru, ni bilo gdje drugo, ja sam bio tu u Sarajevu.“ Tvrdi Izet Imamović, i ja mu vjerujem. Ovom prilikom želim njemu a i drugima pokazati na nekoliko primjera da su pripadnici Prvog korpusa Armije BiH iz Sarajeva, izlazili iz Sarajeva i u dolinama, brdima i planinama van sarajevskog ratišta činili ratne zločine:

  1. „Hrvatski mediji u BiH danas su objavili fotografiju na kojoj je Komšić sa skupinom vojnika tzv. Armije BiH na njihovom položajima 1993. godine kada su napadali hrvatski gradić Kreševo u Središnjoj Bosni.“

https://www.dnevnik.ba/vijesti/zlatni-ljiljan-dosljedan-komsic-je-2006-proucio-hatmu-za-duse-sehida

  1. „Specijalci MUP-a “RBIH” kojima je zapovijedao Dragan Vikić, ubili su 27 Hrvata u zaseoku Buhine Kuće kod Viteza. Ranjeno ih je 35, nestalo je 17 civila, a 13 žena odvedeno je u susjedno Sivrino Selo gdje su zatvorene u logor i mučene.“

https://direktno.hr/direkt/pokolj-u-buhinim-kucama-jos-je-jedan-nekaznjeni-zlocin-nad-hrvatima-u-srednjoj-bosni-143839/

  1. “…te. korpusa tzv. A RBiH:

– Dijelovi 9. Bbr pod zapovijedanjem Ramiza Delalića – Ćele;

– Dijelovi 10. Bbr pod zapovijedanjem Mušana Topalovića – Cace, kao i manje postrojbe

za posebne namjene;

– “Igmanski vukovi” pod zapovjedništvom Ediba Šarića;

– Skupina pod zapovjedništvom Adnana Solakovića poznata kao “Solakovi ljudi” ili “Adnanova grupa”

– “Handžar divizija” i

– Odred za posebne namjene MUP-a BiH “Laste”. Već od ranije na ovome području bila je nazočna postrojba za posebne namjene ŠVK “Zulfikar” pod zapovijedanjem Zulfikara Ališpage – Zuke i Nihada Bojadžića.”

https://kamenjar.com/24-godine-od-stravicnog-zlocina-u-grabovici/

Posebna priča je operacija deblokade Sarajeva iz juna 1995. godine kada su bošnjačke snage  napadali na srpske linije vanjskog zida opsade  Sarajeva, radi deblokade opkoljenog Sarajeva, iz koje proizlazi da su veliki dijelovi teritorije SAO Romanije, Srpskog Sarajeva u ratu isto bili opkoljeni i u opsadi. Primjer dijelovi opština  (Hadžići, Ilidža, Rajlovac, Vogošća i Ilijaš.)

Plan debokade Sarajeva iz juna 1995. godine, udarom na vanjski prsten opsade Sarajeva koji je uradio genaral Armije BiH Rasim Delić, koja nije uspješno završena.

U percepciji sarajevske javnosti pod Sarajevskim ratištem podrazumijevaju se samo dijelovi grada Sarajeva (od Nedžarića do Baščaršije, dijelovi opština Novi Grad, Novo Sarajevo, Centar i Stari Grad), što je i prikazano na poznatoj mapi Opkoljeno Sarajevo, Suade Kapić, FAMA.

Mapa opkoljenog Sarajeva, FAMA, Suada Kapić.

To sužavanje prostora Sarajevskog ratišta i njegovo svođenje na uži dio grada Sarajeva ima tačno određenu ulogu. To treba da potvrdi lažnu konstrukciju, koju su postavili Bošnjaci, prema kojoj su divlji i primitivni Srbi odnekud došli i zauzeli, posjeli okolna brada i planine, pa su tako u toku četiri ratne godine bombardovali, granatirali i snajperisali nedužne građane Grada Sarajeva.

Sarajevsko ratište, dakle, obuhvata znatno širi dio prostora, znatno širi od onog prostora koje se prikazuje na mapama Opkoljenog Sarajeva,  ili drugim ratnim pričama.  Grad Sarajevo obuhvatao je prostor koji je po dimenzijama i strukturi znatno iznad onoga što se Sarajevu pripisivalo u vremenu rata u BiH. Grad Sarajevo je bio zajednica 10 udruženih opština, (Trnovo, Hadžići, Ilijaš, Pale, Vogošća, Ilidža, Novi Grad, Novo Sarajevo, Centar u Stari grad).

Dio dva opsadna kruga, vanjskog i unutrašnjeg koji je uradio general Radovan Radinović.

Obostrani raspored snaga gdje se vide dva opsadna kruga u Gradu Sarajevi o čemu najbolje govori Mesud Šadinlija, u naučnom radu „Prsten za glavu aždaje: Sarajevo u strateškim ciljevima Republike Srpske 1992-1995“, RADOVI Filozofskog fakulteta u Sarajevu (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija) Knjiga XVII/3 2014.

https://www.academia.edu/7170400/Prsten_za_glavu_aždaje_Sarajevo_u_strateškim_ciljevima_Republike_Srpske_1992-1995

Naučni izvori za njegov rad su:

-4.2 Sarajevska operacija – Armija Republike Bosne i Hercegovine – Nastanak, Razvoj i Odbrana zemlje – knjiga druga”, str.121(127)-144;  General Rasim Delić.

-Operacija deblokade grada Sarajeva (15.6.1995-31.7.1995) – Opsjednuti grad Sarajevo, str. 325-330; Zijad Rujanac

-Borbeni uspjesi 111.Viteške brdske brigade u okviru Sarajevske Operacije juna 1995.godine – 1.slavna i viteška brigada, str. 491-495; Ibrahim Dervišević

S obzirom na stvarno ratno stanje, u okviru Sarajevskog ratišta mogu se izdvojiti dvije prostorne cjeline, nazvat ću ih uža i šira prostorna cjelina.

U širem smislu i pogledu, pod Sarajevskim ratištem u njegovu prostorno-geografskom i geostrateškom značenju treba podrazumijevati prostor od planine Volujaka-Ivan sedlo, Igman i Bjelašnica, Treskavice-Jahorine sve do gornjeg Podrinja, planinu Ozren, sve do Čemerske planine na sjeverozapadu i gradova Visoko, Breza i Kiseljak.

Bez tako proširene prostorne percepcije Sarajevskog ratišta nije moguće valjano razumjeti to šta se tokom rata u Sarajevu događalo. Neistinite su tvrdnje, koje ne stoje, da bošnjačke snage sa Goražda i Trnova, Igmana i Bjelašnice, sa Treskavice i Ivan Sedla, Ormanja, Visokog, Čemerske planine, Breze i Olova, isključe iz sarajevskog ratišta, sarajevskih događaja.

To su neistine, laži koje treba da pojačaju Sarajevu oreol mučenika, žrtve, a Srbima nametnu auru agresora i jedinih zločinaca.

U užem smislu i pogledu pod Sarajevskim ratištem treba podrazumijevati većinska područja grada Sarajeva koja pripadaju opštinama Stari grad, Centar, Novi Grad i Novo Sarajevo, koje je bilo pod kontrolom vlasti i Armije Republike Bosne i Hercegovine. (To se najbolje vidi na poznatoj mapi Opkoljenog Sarajeva), zajedno sa dijelovima tih opština koje je  kontrolisala vlast i Vojska Republike Srpske, i većinske djelove opština Pale, Vogošća, Ilijaš, Hadžići, Trnovo i Ilidža.

Da ponovim u užem smislu, Sarajevsko ratište obuhvata nešto redukovaniji dio prostora i odnosi se uglavnom na onaj dio koji neposredno gravitira ka urbanom dijelu grada. To se, dakle, odnosi na urbani dio grada koji se prostire duž rijeke Miljacke na njene obje obale, i to od Kozje ćuprije na istoku, do Hadžića na zapadu, te do Krupca na Jugu, do Ilijaša na sjeveru, odnosno sjeverozapadu.

„Dakle, mene su napali sa brda. Nisam ja išao na brda da ja napadam!“, izjavljuje Izet Imamović, i tako ponavlja više puta ponavljanu laž da su ga Srbi napali sa brda. Crtaju i pričaju svijetu da su Srbi opkolili Sarajevo.

Zbog onih u svijetu i Bosni i Hercegovini koji su zavedeni FAMA i ostalim fama, priča se propagandnim lažima, nabrajam brda na borbenim linijama na unutrašnjem prstenu opsade Sarajeva, opkoljenog i podjeljenog Sarajeva, koje su zaposjele dvije strane Bošnjaci, u daljem tekstu (B), i Srbi, u daljem tekstu (S), i polazim sa istoka od Hrastove glave (B), Borije (S), Poljine (S), Grdonj (B), Kobilja glava (B), Orlić (B), Žuć (B), Kota 804 (B), Briješko brdo (B), Mojmilo (B), Hrasno brdo (S), Šanac (B), Vraca (S), Miljevići (S), Obronci Trebevića (S).

Kad se precizno obilježe  visinske kote i snimi dužina rasporeda zaraćenih snaga na terenu, jasno je da su vojnici Armije BiH bili na više visinskih kota oko užeg dijela opkoljenog Sarajeva. Naravno, ne tvrdim da nisu Srbi napali i napadali na opkoljeni dio Sarajeva, jer, očito je i oni su bili na dosta kota, brda koja su dominirala nad opkoljenim gradom, ali nije tačno prenaglašena legenda da su Srbi bili isključivo na brdima i planinama.

Jasno je svakom poštenom analitičaru, posmatraču da su snage Armije išle na brda da napadaju na urbane dijelove Grbavice, Lukavice, Ilidže, Rajlovca i Vogošće (Mojmilo, Briješko brdo, Kota 804, Žuć, Orlić, Kobilja glava).

Bošnjaci su imali raspoređene svoje snage na planinama koje se nalaze iznad i oko urbanih dijelova srpskih opština, Ilidža (koja je podjeljena na dva dijela), Trnova, Hadžića, Rajlovca, Vogošće i Ilijaša. To su planine Treskavica, Bjelašnica, Igman, Ormanj, Čemerska planina i Ozren.

Kada se sve dobro sagleda i analizira, raspored snaga na brdima i planinama grada Sarajeva, jedinstvenog sarajevskog ratišta, koje sam u ovom tekstu osvijetlio, može se prvo: tvrditi da su snage Bošnjaka i Srba bile raspoređene u dva prstena opsade: unutrašnji prsten opsade koji je dug oko 55 kilometara i vanjski zid odbrane koji je dug oko 220 kilometara;  drugo: preciznom analizom sam utvrdio da su snage Bošnjaka bile na većini visinskih kota na brdima i planinama sarajevskog ratišta; i treće: da je dužina u kilometrima bošnjačkog unutrašnjeg i vanjskog prstena veća od istih srpskih prstenova.

Ovo ukazuje da nije tačna teza koja se milion puta ponavlja da su jedino Srbi bili na brdima i planinama, i da se mora razmišljati, analizirati moje i argumente drugih, da su tokom cijelog sukoba na sarajevskom ratištu Bošnjaci bili više na brdima i planinama

Za one koji znaju nije viška da pomenem, a za one koje ni znaju ili neće da znaju, da su prije rata (1992. godine) na područjima grada Sarajeva gdje su Srbi bili većina ili u značajnom broju formirana je SAO Romanija, (SAO-Srpska autonomna oblast) sa svojim političkom zakonodavnom i izvršnom vlašću, i naravno sa naoružanim narodom koji je stao na svoje zamišljene etničke granice, ponekad, da budem pošten i na etnička područja i drugih naroda.  

Ono što je bitno jeste istina da Srbi angažovani u Vojsci Republike Srpske nisu došli na ova područja iz Loznice (Srbije) ili iz Crne gore kako to sugerišu Bošnjaci koji formiraju javno mnenje, a i  Izet Imamović, koji tvrdi: „Nisam ja išao u Loznicu niti u Crnu Goru, ni bilo gdje drugo, ja sam bio tu u Sarajevu.“

Kada je Srbima u Sarajevu postalo jasno, početkom 1992.godine, da se drugim sredstvima ne može očuvati mir, na osnovu etničkih prava (150 do 180 hiljada Srba koji tada žive u Gradu Sarajevu), većina njih je odlučila da žele i oni participirati u kontroli Grada Sarajeva, što je vremenom eskaliralo u građanski rat. Moram ovom prilikom posebno naglasiti malo je Srba iz Srbije i drugih naroda učestvovalo u ratnim sukobima i operacijama na Sarajevskom ratištu.

Mirsad Tokača, predsjednik IDC-a, u Danima, april/travanja 2008. godine, str.127., ukazao je da “Dakle, od ukupnog broja“ ...žrtava u gradu Sarajevu“, ...“njih 13.760 su bili (1992. godine) s adresom prebivališta na teritoriji deset gradskih općina, što jasno pokazuje da je svega 625 lica s adresom prebivališta izvan Sarajeva“

Laž je da su ovi događaji u Sarajevu dio stvaranja „Velike Srbije“, i da su zato Srbi opkolili Sarajevo. Istina je da su Srbi odlučili da brane svoje etničke teritorije koje joj po etničkoj pravdi pripadaju.

Na osnovu ta dva suprostavljena prava, prava Bošnjaka da brane svoje etničke teritorije, došlo je do sukoba u gradu i do podjele, a ne do isključive opsade Sarajeva, jer je na teritoriji Grada Sarajeva postojalo više rejona, teritorija koje su opsjednute i opkoljene.

Ne ulazim u ocjenu ispravnosti ovih odluka i događaja, već samo konstatujem golu činjenicu da su Srbi iz Sarajeva u proljeće 1992.godine vojnički stali na one i onakve etničke granice, kako su ih u tom trenutku oni vidjeli, i da se to ne može nazvati opkoljavanje Sarajeva!

Svjetsko javno mnjenje, međunarodna zajednica su to pravo da žive u etničkim granicama priznale isključivo Muslimanima/Bošnjacima pod eufeminizmom nedjeljivosti BiH, iako je tada i malom djetetu bilo jasno da se bez podjele Bosne i Hercegovine, makar na kantone ili entitete po etničkim granicama, mir ne može održati.

Za taj nepravedni svijet Srbi su bili uzurpatori, remetilački faktor, agresor na tuđe i po definiciji zločinac. U toj matrici su smišljene i odašiljane sve laži o Sarajevu.

Ove i druge laži su bile i danas jesu dio arsenala laži, koje plasira međunarodna zajednica i sarajevski borci za istinu, koje koriste kao sredstva satanizacije i demonizacije Srba kao agresora i ratnih zločinaca u Bosni i Hercegovini i Gradu Sarajevu!

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije

 

Komentari
Twitter
Anketa

Koje države su najveći prijatelji BiH?

Rezultati ankete
Blog