DUŠAN ŠEHOVAC

Srebrenica na Kameničkom brdu, genocid ili ratni sukob?

Ovo pitanje rezultat je analize televizijske emisije „Srebrenica -24 godišnjica genocida, koji je emitovan na Tv N1, 11. 07.2019. godine od 10:00 do 14:00 časova. Učesnici Marša smrti koji su preživjeli taj marš, svjedoče o događajima na Kameničkom brdu koji su se desili 11.07.1995. godine.

Srebrenica -24. godišnjica genocida, Tv N1, 11.07.2019. godine, 10:13

Adisa Imamović, reporterka N1 „Marš mira ove godine prošao je prvi put orginalnom rutom. Možete li pojasniti kakva je to ruta i šta to znači?“

Munir Habibović, preživjeli: „Nova ruta je bitna zbog toga što su učesnici marša jula 1995. godine kad su krenuli od Buljima kad su sišli u prvi potok, koji se zove Bunički potok, tu su počele zasjede, granate... Sljedeća zasjeda je bila na Kameničkom brdu. Tu smo u jednom danu izgubile desetine naših učesnika tog marša smrti većinom civile.“

Srebrenica -24. godišnjica genocida Tv N1, 11.07.2019. godine, 13.05.

Amela Burđević, novinarka: ...Mjesto Bukve na Kameničkom brdu, gdje su se oni (učesnici Kolone smrti) zatekli 11. jula 1995. godine...Svoje priče podjelili su sa nama.

Rešid Dervišević, preživjeli: „Ovdje je bilo katastrofa, desio se baš genocid na ovom mjestu. Početa je ta realizacija genocida koji su Srbi planirali“.

Ovdje je ubijeno preko 1.000 ljudi. Ovdje su da kažem da su Haški istražitelji sa ovog lokaliteta pokupii 650 tijela. Naše su ljudi koji rade ovdje u Agencijama za traženje nestalih kupljenje, 102 su ovdje vadili i oni su pokupili oko 80 cijelih tijela.  Znači da sama brojka govori da je tu ubijeno preko 1.000 ljudi. Još imamo nepokupljene kosti na svakom koraku mogu se naći  kosti naših ubijenih devedesetpete.“

Srebrenica -24.godišnjica genocida Tv N1, 11.07.2019. godine, 13:09

Nataša Tadić, reporterka N1: „...rijetki preživjeli muškarci iz ove familije poput Eniza Gabeljića prisjećaju se Puta smrti na Kameničkom brdu dok su se pokušali domoći slobodne teritorije prema Tuzli.“

„Eniz Gabeljić: „...došli smo na Buljimu do jednog proplanka, gdje je bila jedna veća grupa ljudi i rečeno nam je da je prekinuta kolona da ne znamo put, tražio se vodič, neko zna put dalje, i onda se sa svih strana zapucalo tako da smo se raspršili na sve strane...Evo mi smo tu preživjeli da kažemo, svjedočimo da  se to desilo, šta se dešavalo!“

Tokom cijele emisije novinari i učesnici govore o 9.372 ubijenih Srebreničana, a ovi preživjeli svjedoci govore o ratnom sukobu, bitci na Kameničkom brdu, gdje su Bošnjaci iz kolone ginuli u sukobu sa Vojskom i Policijom Republike Srpske.

Logično je zaključiti, (vjerujem u ove izjave preživjelih) da je  tu na Kemeničkom brdu, 11. jula 1995. godine, poginulo, od nekoliko desetina do hiljadu učesnika marša smrti.

I nije ovo jedino mjesto gdje je došlo do ratnih sukoba pripadnika Armije BiH kojih je bilo u maršu sa Vojskom i Policijom Republike Srpske, i gdje  se naravno ginulo, jer je rat društveni događaj u kome ginu vojnici zaračenih strana, i to nije ratni zločin.

Ratni sukob na Kameničkom brdu, ne može se nazvati genocidom, kako to radi Rešid Dervišević. On, naravno, da bi imao argumente za tvrdnju da je to za genocid, ratne žrtve iz marša, iako je jasno da su poginuli u ratnom sukobu, proglašava ubijenim.

Nadam se da svi znamo da je ubijanje civila i ratnih zarobljenika ratni zločin i od kvalitativnih i kvalitativnih karaktiristike tih zločina zavisi kako će oni biti imenovani, od ratnog zločina do genocida.

Kao sociolog, dobar metodolog i odgovoran i moralan čovjek, koji poštuje i priznaje istinu, znam da se neka pojava određuje po sadržaju koji je u njoj prevladavajući, znam i uvjeren sam da se u Srebrenici u julu mjesecu večina bošnjačkih žrtava strijeljana, ubijena.

Molim čitaoce koji su došli do ove rečenice, da me ne optužuju da racionaliziram, negiram genocid u Srebrenici! Molim ih da ovaj tekst čitaju i razumiju kao moju želju da se sve strane uspostave praksu, odgovorniji i objektivniji odnos prema događajima iz rata.

Takva nova preovladavajuća praksa bi pribižila stavove strana u sukobu o ratnim događajima i ratnim zločinima, i to bi bio veliki doprinos dolaženja do istine, mira i pomirenja. I naravno rezultati tog procesa bi i meni i drugima pomogli, odnosno, ako smo pošteni i odgovorni, nas natjeralo da prihvatimo istine o događajima iz rata. Dok se to ne desi ne očekujte od mene da prihvatim neku od više iskjučivih istina koje se vežu za Srebrenicu.

Danas u Bosni i Hercegovini u oba entiteta je druga praksa. Na primjer: neodgovorno je, jer je netačno,  kad Bošnjaci izjavljivljuju i tvrde da su sve Srebreničke bošnjačke žrtve ubijene kao civili, a sve Srebreničke srpske žrtve poginule kao vojnici; neodgovorno je, jer je netačno, kad Srbi izjavljuju i tvrde da su sve Srpske ratne žrtve u Srebrenici ubijene, kad je bliže istini da je večina srpskih žrtava u Srebrenici poginula kao vojnici.

Tekst je napisan kao želja i prilog da se uspostavi u javnom bosnskohrcegovačkom prostoru, otvorena, javna polemika  (sa odgovornojim i objektivnijim pogledom) o argumentima jedne strane koja tvrdi da je u Srebrenici ubijeno 8.372 civila i druge strane koja tvrdi da je jedan broj srebreničkih žrtava poginuo kao vojnik.

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije

Komentari
Twitter
Anketa

Da li razmišljate o odlasku iz BiH u narednih godinu dana?

Rezultati ankete
Blog