Radmila Trbojević

Noć dugih baklji

Berlin. Noć. Gore baklje. Bivša njemačka ministarka odbrane predaje dužnost novoj ministarki.

Nova ministarka dobija mandat da bude prva među vojnicima u odbrani Njemačke, koja istina ne ratuje, samo je u mirovnim misijama u stopu s NATO mirovnjacima - dakle nova prima dužnost od stare ministarke u noći u kojoj svijetle podignute baklje. Baklje nose vojnici počasnog voda, marševim korakom, uvježbanim do perfekcije, kako to oni već znaju.

Vojnički korak - je vojnički korak. Kad vojnik maršira, pod čizmom mora da se trese asfalt. Inače ne valja. Ali, ovi vojnici s bijelim opasačima, na glavi imaju sivomrke šljemove, iste onakve kakve je imala većina njihovih đedova, dobro... muškaraca iz najbliže rodbine, onoga strašnog drugog rata.

U paradi u čast nove ministarke marširaju vojnici sa kopijama naci - šljemova na glavama Noću. Zašto baš noć za predaju dužnosti? Zašto nije dan Sjećanja. Draga sjećanja na nacističku vojničku moć.  

Užasno lelujaju sjenke pod svjetlošću baklji. Kao one noći kad su gorjele knjige, kad je gorio Reichstag... Niz leđa mi hladnoća, iako je bezmalo plus trideset. 

Sjećam se knjige M. Vidojevića „Četvrti Rajh„ i hvata me jeza. Duboka jeza od koje mi se diže kosa na glavi. Jer, iz potaje detalji govore da zvijer nije zgažena, da baklje gore, da se zastave ubica vijore, da se kriju akteri užasa - i da, baš kao nekada što su, ljudi blenu u slike, u sve ono što očima vide, a ne vjeruju - sve dok se ne desi. Naivni, svi mislimo da zlo neće. Da ne može biti. A jeste. Samo bi naivan čovjek mislio da je ta svojevrsna parada u berlinskoj noći slučaj. Nije! Pobjeda, moć, baklje, plamen.... Berlin. Sadašnjost koja doziva prošlost, nezaborav, lagano, polako, po koju sliku, po koju rečenicu, po koji uzdah za onim što je bila sila, kakva nije zapamćena još od staroga Rima. Koju su morali pobijediti zajedno oni - što su sada na različitim stranama. Koji su zaboravili, ili ipak nisu, te danas slave i brane onu stranu, koju su jedva savladali uz milionske žrtve. Da nema ove druge, antifašističe strane - danas bi revizija onoga rata bila već završena. Sterilna, mlaka obilježavanja antifašističke borbe, američki, engleski i francuski dvojni moral, bez obzira na strašni dan D, milione poginulih saveznika na evropskom tlu, sramoćenje Srbije u Parizu na obilježavanju veličanstvene pobjede u prvome ratu - sve su to otrovni izdanci novog objašenjenja krvavoga pohoda trećeg rajha.

Lagano, sasvim lagano, za sada, maršira Zlo. Tek da se zamažu oči onima koji su strahote preživjeli.       

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije                                                                                    

Komentari
Twitter
Anketa

Da li biste prije radili u javnom preduzeću za 1000 KM ili u privatnoj firmi za 1500 KM?

Rezultati ankete
Blog