Radmila Trbojević

Departure Point

1. Kad bi bilo što biti ne može, tada bi naš engleski diplomac već bio bez diploma, ali I bez funkcije. Ali on je štićena ličnost, što bi rekli bezbjednjaci. Ko bi uostalom ispitao njegovo znanje engleskog jezika kad u našoj Vladi nema sekretarice koja govori strane jezike. Ograđujem se samo ako je u međuvremenu drugačije I ako je primljena neka nova.. Možda mladi Rajičević zna engelski, polagao je na fakultetu, a možda zna i besprijekorno dotjerana ministarka prosvjete, čije ministarstvo troši velke pare iz budžeta. Pitanje je samo da li na prave stvari, ja nemam pojma, niti je moje da ispitujem.

2. Bez diploma i radnog mjesta ostaće sića, koju sada orkanskom snagom gura mlada prof. Trivić, ni sama ne znajući da pokreće snježnu lavinu na obične lažnjake, ili možda znajući da lavina ima kontrolisanu putanju, te neće zatrpati onoga koga bi trebalo da zatrpa - dokaz je engleski diplomac., ne „Engleski pacijent“ - to je naziv jednog melodramatičnog filma.

3. Političko zakuvavanje na liniji Banja Luka – Sarajevo u punom je jeku, ili obratno oko ONOGA, tj. oko NJEGA, nije tema za običnog čovjeka. To su stvari za one koje imaju skrivene moći, tj. okultne uvide u nešto što se skriva od BiH javnosti (koje uopšte nema), ili za one penzionere što igraju šah u parku – koji i kad ih upitaš o ulasku Republike Srpske u NATO, znaju reći samo da nije moguće preživjeti sa penzijom. Intelektulaci, analitičari većinom ćute, čast pojedincima, budući da nije jasno šta donosi jesen, djece u školi, osim ogreva i ajvara. Bolje je ne zajebavati se procjenama - jer kad se ne desi ono što kao predviđaš – može te dobro zaboljeti glava. Ili leđa.

4. Roditelji sluđeni kupuju knjige i pribor za školu, treba samo ući kod “Gatarića” kod koga je kupovina povoljnija nego u knjižarama, pa vidjeti gužvu, grabljenje teka, olovaka, blokova itd. Mogu samo zamisliti kako je onima koji imaju troje i više djece koja se školuju – kako tjeraju u .... dobro, ne moram sve reći, i Vladu i komisije za demografiju - kad propagiraju povećano rađanje djece - misleći kako nemaju dovoljno, ni da ih hrane, ni da ih školuju. To naravno nije problem onih čija djeca pogađaju skupe koledže vani, a nije ih mali broj.

5. Ispod Ekvatora, našeg departure point - a za odlaske vani u bespuća budućnosti i danas je poveća grupa mladih. Pa šta? Penzioneri će ostati. Ako treba sve mogu, ali neće moći rađati - to je završena priča. Ovi što mogu rađati odlaze da rađaju djecu na nekim drugim mjestima.

6. Moram reći da sam bila zapanjena reakcijom Edija Rame, kad posla bagere da sruše restoran onoga ludaka što napade španske turiste (pitam se da li bi tako reagovao za turiste iz Srbije, ili Republike Srpske a možda i bi ko zna, možda se Albanija pretvara u pravnu državu?!)

Taj restorandžija nije platio porez, nema dozvolu za objekat itd. ali, priznaćete, da su ga mogli i prije kazniti. Ovo rušenje sada je dokaz kako se država obračunava sa onima koji upropaštavaju turizam u Albaniji, koji je još u povoju. Pa makar to bila vlast Rame Edija. Ruka države - je ruka države. Mi ovdje, koprcajući se od političke Scile – do opasne Harbide – sami ne znamo kuda ćemo, ni šta ćemo. Ako smo za državu BiH onda smo za naše natovci, evropljani, globalisti, izdajnici - a ako smo za entitete –tj. svako sebi I za sebe tj. za Tegeltiju, onda rizikujemo da nas opet pospu razblaženim uranijumom prijatelji iz NATO-a – pa kad pogledaš – najbolje je praviti se lud.

7. Sada se pravi lud jedan čovjek odozgo nekad iz onoga nekadašnjeg SDS-a, i za to prima lijepu platu. S njim sam nekada bila u politici, tj. u stranci. On je, naime, tada bio veliki srpski patriota, kakav može biti samo zakleti Hercegovac i borac VRS-a, a sada kao neki d r ž a v n i koordinator n e č e g a. Sada plamudi nešto, pojma nemam šta, sa TV BiH, kao da nikad, ama baš nikad, nama u Banja Luci nije govorio neke druge stvari, poučavao nas, usmjeravao nas…. A mi ga slušali. I vjerovali mu, a on kao i drugi uhvatio mjesto, boli ga đon. . Koje smo mi budale bili !

8. Vidjela sam zadnje snimke Miloševića, nesrećnog predsjednika Srbije, koga su njegovi poslali u Hag. Šta sam osjećala? Žaljenje, bijes, tugu, sramotu ? Ništa od toga pojedinačno. I sve zajedno. Neko ko glavu svoga predsjednika izruči na tacni kao unaprijed osuđenog, pod teškom optužbom da je samo ON u svome UZP –u kriv za sve što se desilo na ovom nesrećnom Balkanu - možda je protekom vremena i shvatio da nije baš sve bilo onako kako je tada sročeno u optužnici vijeka.. Ali, i to je prošlo. Sada smo svi strašno srećni. I veoma slobodni.

9. I dok strašne vrućine traju, dok se s odmora vraćaju oni koji su odmore mogli da plate velikim parama i oni što su digli kredite za nedjelju dana negdje u Crnoj Gori, mirno teče zeleni Vrbas. I nosi dane ove 2019 godine, u kojoj, i nakon bezmalo dvije i po decenije od kraja zadnjega rata, mi u BiH i dalje brojimo mrtve, dok bogati broje milione - a okrećemo glave od one kolone mladih ispod departure point -a.

Mi smo stvarno super narod. Da su svijećom tražili bolji, ne bi ga našli.

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije      

Komentari
Twitter
Anketa

Da li biste prije radili u javnom preduzeću za 1000 KM ili u privatnoj firmi za 1500 KM?

Rezultati ankete
Blog