Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Moralna gromado Kojiću gdje je 5536 nestalih Bošnjaka i Hrvata?

Prije nekoliko dana, tačnije 30. avgusta, obilježavao se Međunarodni dan nestalih i tada smo saznali da se u Bosni i Hercegovini još uvijek traži 7206 ljudi.

Tom prilikom smo mogli čuti isprazne fraze domaćih političara, a mene je posebno dirnula izjava Milorada Kojića direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih koji je kazao „Institut za nestale BiH od početka rada bio u funkciji samo nestalih Bošnjaka u potpunosti zanemarujući proces traženja nestalih Srba, te da je proces traženja nestalih daleko bolje funkcionisao dok je bio u nadležnosti entitetskih komisija.Takvo stanje je neodrživo jer se ne ispunjavaju osnovni moralni principi, a to je da je ovo, prije svega, humano i humanitarno pitanje i da je na prvom mjestu to da porodice pronađu svoje nestale, a tek onda dolaze krivičnopravna pitanja i ostalo.“

Zajebano je to kada se neko u Bosni i Hercegovini poziva na moralne principe, humanost i humanitarnost, jer i moral i humanost su univerzalni principi koji prevazileze etničke principe i granice.

U ovom trenutku se u Bosni i Hercegovini traži 1670 nestalih Srba i 5536 Bošnjaka i Hrvata.

Postavlja se pitanje šta su direktor Milorad Kojić i institucija na čijem je čelu uradili, držeći se moralnih principa i načela humanosti, po pitanju nestalih Bošnjaka i Hrvata?

Ništa, ako pogledate aktivnosti, sopštenja, publikacije, statistiku i slično, Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih vidite da se oni ne bave isključivo Srbima i da tu nema mnogo prostora za univerzalne moralne principe, humanost i humanitarni rad.

Da je direktor Kojić toliki čovjekoljubac, kolikim se predstavlja, onda bi se institucija na čijem je čelu jednako bavila Bošnjacima i Hrvatima koji su ubijeni na teritoriji Republike Srpske i koji se još uvijek traže, jednako kao i Srbima.

Evo pitaću direktora Kojića koliko su on i njegova institucija pronašli masovnih grobnica Bošnjaka i Hrvata na teritoriji Republike Srpske i da li imaju registar ubijenih Bošnjaka i Hrvata?

Odgovor je nijednu grobnici, a nema ni registra.

Šta je razlog zašto Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih ne bavi se Hrvatima i Bošnjacima ubijenim u Prijedoru, Kotor Varoši, Tesliću, Doboju, Bijeljini, Zvorniku, Srebrenici, Višegradu, Foči? Koji su to razlozi koji direktoru Kojiću brane da bude moralan i human?

Ne znam, jer u opisu poslova Centra koje obavljaju nigdje ne piše da se trebaju baviti isključivo srpskim žrtvama, evo vam nekoliko primjera čime se Centar bavi:

• istraživanje, prikupljanje, dokumentovanje, obradu, klasifikaciju, prezentovanje i arhiviranje dokumentacione i druge građe o Odbrambeno-otadžbinskom ratu, drugim ratovima iz perioda 20. vijeka na prostoru bivše Jugoslavije, genocidu u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, ratnim zločinima, zločinima počinjenim protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, kao i drugim događajima na prostoru Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije, njihovim uzrocima, posljedicama, te pojavama i mehanizmima koji dovode do njih ili ih suzbijaju i sprječavaju.

• lociranje mjesta stradanja nestalih lica, masovnih, pojedinačnih i izmještenih grobnica na teritoriji BiH, Republike Hrvatske i Republike Srbije.

• saradnju sa svim porodicama i udruženjima nestalih lica u Republici Srpskoj i van Republike Srpske, organizovanje i pozivanje porodica nestalih lica na identifikaciju.

Formalno i pravno Kojić ima odrešene ruke da se bavi bošnjačim i hrvatskim žrtvama, ali on to ne čini jer su njegov moral i humanost omeđeni srpstvom. I zato on nema pravo da kritikuje Institut za nestale BiH, jer ni on ni institucija koju vodi nisu ništa bolji od njih.

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije   

Komentari
Twitter
Anketa

Kada bi imali dovoljno novca za kupovinu novog automobila, koji automobil biste kupili?

Rezultati ankete
Blog