Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Srebrenica, ubistvo s predumišljajem

Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije.

Prema popisu iz 2013. godine u opštini Srebrenica živjelo je 13 409 ljudi, od toga broja je 7 248 Bošnjaka, 6 028 Srba, 16 Hrvata, 23 osobe se nisu izjasnile, a 67 se odazivaju na ostali. Na izborima 2018. godine pravo glasa u Srebrenici imalo je 10 690 glasača, ali je na izborima glasalo 5528 glasača ili 51,7%.

Zašto vam to pričam?

Zato što svaki put kada dođem u Srebrenicu stanje je sve gore i gore.

Danas u samom gradu Srebrenici, ne zanoći više od 800 ljudi, a kad nema ljudi ne isplati se imati ni trafiku, zlataru, prodavnicu obuće, mesaru, hotel, pekaru, slastičarnu, poljoprivrednu apoteku. I nemaju ih.

Nedavno je načelnik opštine na prodaju stavio i autobusku stanicu, za koju kaže da im nije potrebna. Ukinuli su i autobusku liniju za Banjaluku.

Ne znam da li u Bosni i Hercegovini ima mjesta u koje je međunrodna zajednica više uložila novca, a da su efekti nikakvi.

Kada su Srebrenicom upravljali Bošnjaci koji nisu živjeli u Srebrenici, više se kralo nego ulagalo. I ono što se ulagalo, ulagalo se pogrešno. Ljudima su obnovljene kuće i stanovi, ali nije bilo posla, a nije dovoljno samo da imate gdje da spavate, već trebate i od nečeg da živite.

Ima u Srebrenici nekoliko fabrika koje zapošljavaju Srbe i Bošnjake, ali najmanje Srebreničane. Recimo, za Cinkaru kažu da je skoro etnički čista tj. da u njoj rade pretežno Srbi koji dolaze iz Bratunca, Ljubovije ili Bajne Bašte. U fabrici Alma Ras je slična situacija, najmanje radi Srebreničana, dok je Prevent u velikoj krizi i pitanje je šta će biti sa njim. U rudnicima Sase i Boksit najviše rade Srbi, dok  se Vezinica još uvijek uhodava.

U Srebrenici, baš kao i u drugim opštinama, najatraktivnije su javne ustanove, a i o tome se može svašta napisati, pogotovo o odnosu tih institucija prema Bošnjacima. U ustanovama koje su pod ingerencijom entitetske vlasti Bošnjaka je sve manje i manje. U Elektrodistribuciji, Poreskoj upravi, Geodetskom zavodu, Pošti, nema više nijednog Bošnjaka.  U policiji je nekada radilo 20 Bošnjaka, a danas ih radi šest.

Dok pričate sa ljudima u Srebrenici preovladava mišljenje da Republika Srpska svjesno ili ne, digla ruke od Srebrenice, ne bi li se jednom za svagda Srebrenica ispraznila od ljudi i na taj način prepustila zaboravu istorije.

Zato se u Srebrenici grade putevi, kružni tokovi, otvaraju nacionalni parkovi, ali nema otvaranja fabrika, pogona ili revitalizacije nadaleko poznate banje Gubre tj. nema novih radnih mjesta koji bi Srebreničanima omogućili da ostanu ovdje, pristojno žive i planiraju svoju budućnost.

Možda je Srbima zbog toga i važno da imaju vlast u Srebrenici, ne zato da bi je razvijali i unapređivali, već da bi spriječili bilo kakav razvoj ove opštine. Jer kada je osiromaše, rasprodaju, narod će sam otići.

Na kraju će se Srebrenica svesti na Potčare i nekoliko dana jula.

Nisu daleko od postizanja tog cilja, jer Srebrenica sve brže izumire i nestaje.

Srebrenica je danas ubistvo s predumišljajem.

P.S. Kažu da će svjetlo u Srebrenici ugasiti lokalni pop, koji je zadužen i za mrak.

 

Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije.

Komentari
Blog