Radmila Trbojević

Oj Zoki, Zorule..

1. Lomeći se između aktuelnog političkog galimatijasa u vezi ONOGA što je Reforma a nije MAP a Brisel, o kojem nisam vlasna da dajem sud, to rade analitičari i političari, ali naravno pratim i pročitala sam tekst - do spektakla izbora predsjednika/ce bliske nam Hrvatske, za koji su se rezulati znali tako reći odmah po zatvaranju biračkih mjesta - što je fascinanto – odlučih se za odmak od spornog teksta, jer pojma nemam, vjerujem i mnogi drugi, o čemu se tu zapravo radi. Niti pojma mogu imati, nisam u “dubini” političkih igara. Beneveolentno mislim da m o ž  d  a ovo nije o n o, što jeste (razum mi govori nešto drugo), a kao osoba sa značajni životnim iskustvom, odlučih da pustim da stvari teku i da narod odluči šta će i kuda će. Valjda narod zna. Zna li?

2. Ne znam kako će nesrećni DNS izaći iz situacije u kojoj se nalazi. DNS su naime zaposjeli preletači, neiskreni, potuljeni, skriveni spavači, kojima je zadatak bio od početka, kao i njihove prethodne djelatnosti u nekadašnjim strankama – da ovu stranku dokusure. Naravno, potpuni slom dolazi tek kada obruč stegnu “prijatelji “ izvana i iz redova same stranke. Propast je neizbježna. Neće biti ni prvi, ni posljednji. Borba za prevlast briše bez imalo milosti i posljednje tragove očinske, bratske, sestrinske itd. ili svake druge ljubavi.

3. Ko god da bude izabran da vodi Hrvatsku, vodiće je kao i do sada.. Nema tu razlike osim možda u nijansama. Opsjednuti domovinom, zaneseni ljubavlju prema sebi samima, tj. svemu što je superiorno, tj. hrvatsko, do te mjere da to domoljublje postaje zastrašujuće, tražeći u preostalim Srbima razloge što je i njih sve manje, jer odlaze iz tako velikog dobra hrvatski birači će odlučivati u drugom krugu, ne kojim će putem Hrvatska ići u budućnost, kojoj budućnosti Kolinda orgastično izbacuje parole, a Zoran pokušava da pridobije branitelje i generale - nego o tome kojim putem n e ć e ići, posebno ne putem poštovanja manjina i demokratskih sloboda svih građana Hrvatske. Škoro, taj mladi političko-pjevački šmeker, čekaće svoje vrijeme, vrijeme u kojem će njega i njegove benevolentne crnokušuljaše možda i  “blagosivljati” Bog. Vjerujem da on ima jake razloge da se tome nada.

Sada nešto o nama što ne mogu da prećutim.

4. Još od one noći kada je ministarka Zora, naše Zorule, naša nova nada u poboljšanje finansija u RS –u, ozbiljnog lica, u odijelu boje meda, marku ne znam, ali kažu da joj je sve markirano, ja ne tvrdim, jer u skupe butike odavno ne zalazim. Kažu mi izvori, Zora se baš modira kako je postala glavna za finansije. Takođe mi rekoše, ja o tome ništa ne znam, niti tvrdim, ako mene lažu, lažem i  ja vas -  da je nekada skromno hodala u nekoj “treviri “ u kojoj se obilno znojila. Sa sadašnjom platom mogla bi se oblačiti i van Banjaluke, recimo u …Dobro, moja iskustva su bez veze - valjda zna gdje je najbolje.

Zašto ovo pišem?

5. Zato što se pitam šta je Zora, ministarka veoma značajnog ministarstva u Vladi, mislila ako je išta mislila, kad je rekla da seli onaj kome nije dobro u Republici Srpskoj. Reče i osta na mjestu glavne za resor finansija – sa koga mjesta bi „frcnula“ dok rekneš keks u zemlji u kojoj se cijela nacija digla na noge da zaustavi odlazak naroda koji još može da ode. Ili je naša Zora tada, u žaru diskusije, rekla, možda i nehotice, jer jezik joj ide brže od zadatih rečenica, pa je prenijelo, ono što se  o tom problemu zaista na vrhu misli. Da nije tako - ona bi bila smijenjena. A, nije.

6. Da li je Zora stvarno mislila to što je rekla, ili je onako nesvjesno, kako inače zna da lupi, čak i kad čita n a p i s a n i tekst, kao ono o kupovini učenika, a  radilo se o kupovini udžbenika, nećemo saznati, ali da je Zora imala izraz na licu, koji imaju samo oni koji savršeno dobro znaju da za izgovorene riječi neće odgovarati -  u to sam bila sigurna. Na kraju moje pitanje: Da li o n a misli da bih recimo i ja u ovim poznim godinama, a sa mnom i svi penzioneri, trebalo nekuda da se preselimo, naravno, valjda, na Zapad u mom slučaju, jer ruski jezik ne znam. Znaju li  ostali strane jezike – ne znam, ali znam da bi  nam u ovim godinama bilo teško. Reuma, išijas, artritisi - a valjalo bi se pakovati - pa kud koji. Naravno, na čelu bi nam u tom povijesnom egzodusu penzionera bio Rakulj, do njega, možda, sindikalna heroina u savršeno krojenom kostimu, iza njih mi, u koloni nemoćnih, koja nikome ne treba..(savjetnici u Vladi ne bi bili s nama, to  je jasno).

Ispratila bi nas naša Zorka na vratima zgrade Vlade, mahala nam dugo puna iskrene empatije, bar dok mi ne zamaknemo iza zgrade... i odemo tamo daleko.

Srećnu Novu 2020 godinu želim vam narode Republike Srpske i cijele BiH, za koju astrolozi kažu da će biti puna promjena i raznih obrta, istina, nisam shvatila za koga. Nama ništa novo ne predviđaju, mada nisam sigurna šta su u stvari htjeli da kažu - valjda i oni zaziru, bolje je biti dvosmislen. Sigurnije je i mnogo zdravije. Svaka prećutana danas vrijedi zlata, makar bila astrološka.   

Čestit i blagosloven Božić onima koji slave u zemlji i rasijanju, dobro zdravlje onima koji odlaze i onima koji ostaju. Osim ako Zora nije odlučila da odemo što dalje.... živi, ili mrtvi. Svejedno je.

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (23.12.2019)

 

 

 

 

 

 

Komentari
Twitter
Anketa

Čega se u ovom trenutku najviše plašite?

Rezultati ankete
Blog