Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Sedam načina da izvršite atentat na Milorada Dodika

Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (28.12.2019)

 

Dekan Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta Banjaluka Slobodan Župljanin u četvrtak je,  na provladinom protestu "Za Republiku Srpsku"  u Banjaluci kazao, da je poslanik Draško Stanivuković mogao imati otrov ili eksploziv kada je prilazio Miloradu Dodiku i ministru Draganu Lukaču.

I dok se polovina Republike Srpske smijala, a druga brinula, ja sam intenzivno razmišljao kako bi Stanivuković & ostali mrzitelji Republike Srpske mogli izvršiti atentat na najveću instituciju Republike Srpske, na Milorada Dodika.

Opšte je poznato da Milorad Dodik nije baš bezbjedonosno osviješten, ali je svakako disciplinovaniji od Aleksandra Vučića,  što zadaje veliku glavoblju službi koja ga obezbjeđuje, ali tako je to kada si čovjek iz naroda, tačnije čovjek iz srpskog naroda.

Inspirisan dekanom Slobodanom Župčjaninom evo šta mi je palo na pamet.

  1. Mikrofon punjen brizantnim ekplozivom

Opšte je poznato da Milorad Dodik voli da pjeva i zlo ne misli. Pjeva svugdje i u svako vrijeme i ako bi u bežični mikrofon stavili dinamit,  TNT, pentrit ili heksogren eto belaja. Eksploziv u mikrofonu se može detonirati na više načina, falširanjem pjevača, de molom na sintisajzeru ili usiljenim, ali gromoglasnim, aplauzom nakon što predsjednik završi pjesmu.

  1. Košarkaška lopta premazana VX otrovom

Svi znamo koliko Milorad Dodik voli košarku i kako je dobro igra. Kada ugleda košarkašku loptu i koš, nagonski kreće na dvokorak ili trojku (kao pravi Srbin). Elem, zamislite da teroristi iskoriste tu slabost Milorada Dodika i košarkašku loptu premažu VX nervnim agensom, čija samo jedna kap koja dođe u kontakt sa tijelom znači sigurnu smrt jer za ovo trovanje nema lijeka. Žrtva se parališe, pluća joj otkazuju i smrt je neizbježna.

  1. Harmonikaš samoubica

Kao što sam ranije naglasio Milorad Dodik je čovjek iz naroda, veseljak i nije škrtica. Voli da zapjeva, ali voli i da zakiti. Sjećate se kako je 2016. godine harmonikašu iz Gospodske ulice dao 100 evra, a nedavno i harmonikaša na prijemu kod predsjednika Slovenija Boruta Pahora zakitio evrima. Ovo je pravilnost koju će uočiti svaki pravi terorista i dovoljno je da na mjesta kojima prolazi Milorad Dodik postavi svoga harmonikaša samoubicu. Harmonika može biti napunjena eksplozivom i eto belaja. Veoma je važno da taj terorista svira negdje blizu bankomata u slučaju da Dodik nema pri sebi keša da može podići novac.

  1. Strani investitor samoubica

Svi mi želimo da zaboravimo blam iz ove godine kada je lažni milijarder i investitor iz Vijetnama Mai Vu Minha pohodio Republiku Srpsku i sastao se sa svim viđenijim ljudima ovog entiteta, pa i sa Miloradom Dodikom i Željkom Cvijenović. Niko od službi, niti ljudi iz protokola, zaduženih za bezbjednost prvog čovjeka Republike Srpske, nije provjerio identitet tog čovjeka, a on je umjesto investicija mogao da bude terorista samoubica i ostadosmo bez institucija Republike Srpske.

  1. Mangupi iz vlastitih redova

Na skupu „Za Republiku Srpsku“, koji je u četvrtak održan u Banjaluci, govorio je i predsjednik Udruženja veterana “Garda Panteri” Petar Cvijetinović zvani Maljutka, koji je bio i jedan od organizatora. Taj Pero je od ranije poznat organima gonjenja, pravosuđa i javnosti poznat kao prevarant. On je 2009. godine uhapšen u akciji novosadske kriminalističke policije na Novom naselju zbog sumnje da je počinio seriju prevara u BiH, Hrvatskoj i Srbiji, predstavljajući se kao tadašnji premijer Republike Srpske Milorad Dodik. Ovako labilne ličnosti sklone krimogenom ponašanju ne bi smjele biti u blizini Milorada Dodika i ostalih institucija Republike Srpske. Naravno, nije Maljutka jedini problem, meni ni Pavlović iz Istočne alternative ne izgleda baš pouzdan, a kako tek vjerovati Špiriću, Stevandiću, Nešiću ili Čubriloviću koji mjenjaju stranke i uvjerenja po potrebi.

  1. Čest odlazak na sjednice Narodne skupštine Republike Srpske

Budimo realni Milorad Dodik je kao srpski član Predsjeništva BiH prenio svoje nadležnosti iz Republike Srpske u glavni grad Republike Srpske, Sarajevo. Samim tim i njegov mentalni sklop je naštelovan na borbu sa Bošnjacima, Bosancima, građanima i Ostalim neprijateljima konstitutivnosti, Republike Srpske i srpskog naroda u cjelini. Zbog toga je za njega veoma stresno kada mora da dođe na sjednice Narodne skupštine, gdje mora gledati, slušati i trpiti Stanivukovića, Vukanovića i Trivićku i pored tako komotne većine. Kada sa njima polemiše njega obuzmu emocije, nekontrolisani bijes, krvni pritisak mu skoči, što za čovjeka u njegovim godinama može biti fatalno. Zbog toga mora da ili izbjegava sjednice Parlemanta Republike Srpske ili da uzme stručnu pomoć za kontrolu bijesa.

  1. Čitanje knjige „Strah golmana pred jedanaestercem“ od Petera Handkea

Milorad Dodik je ozbiljan političar, ma šta vi mislili o njemu. Pogledajte samo kako se priprema za intervjue ili Narodnu skupštinu RS. Ima tu statistike, grafikona, analiza, tračeva,  prljavog veša, za svakog po nešto. Elem, 9. januara u Banjaluku nam dolazi prvi nobelovac Akademije nauka i umjetnosti RS Peter Handke da održi besjedu na proslavi Dana Republike. Naravno srešće se sa Miloradom Dodikom i moraju o nečemu pričati, a najbezbolnije je o književnosti, biće tu vjerovatno spomenut Andrić, Kiš, ali moraće se nešto reći i o Handkeovom opusu. Ova knjiga o golmanu nije mnogo velika (oko 130 strana), ali nije za Dodika u njoj se govori o „očaju pojedinca, njegovu izgubljenost i izglobljenost u savremenom svijetu, depresiju i jezu hladnoratovske Europe i malograđanske austrijske provincije. Sve nijanse straha pred samim sobom i svojom okolinom razotkrivaju se pred čitateljem“. Ovo bi kod njega moglo da izazove depresiju i suicidalne misli, što po njega može biti fatalno.“

Draga Republiko Srpska, nisam ekspert kao Župljanin, Galijašević ili Ćeranić, ali treba cijeniti trud. Ovo je moj doprinos bezbijednosti Milorada Dodika i očuvanju institucija Republike Srpske, pa ako me se 9. januara sjetiš, sjetiš, ako ne,  ja sam ispunio svoju patriotsku dužnost. Realno.

 

Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (28.12.2019)

 

 

Komentari
Twitter
Anketa

U ovom trenutku čega se najviše plašite?

Rezultati ankete
Blog