Radmila Trbojević

Dnevnik u doba korone 4: Kako se stvari rade ispod žita

Migranti se naseljavaju u srpsko selo Lipa u Federaciji. To sam vidjela na ATV–u neki dan, možda je bilo i na BN-u, nisam gledala njihov čuveni TV dnevnik onda kada je ta vijest valjda, objavljena, a i da je objavljena, teško da bi bila prokomentarisana onako kako zaslužuje. Dnevnici im se pretvaraju u blaćenje pozicije od strane opozicionih kadrova i lidera, traženje dlake u jajetu u bilo kojem segmentu, čak i ako se radi o nekom uspjehu u Republici. Takve uvrede nećete čuti među političarima unutar Federacije, čak i kada se kao svađaju... Da poziciji način vladanja „spočitavaju“ potpuno novi likovi na opozicionoj političkoj sceni Republike Srpske-neko ko pokazuje i znanje i iskustvo, ko neće tražiti kredite od MMF-a, ili drugdje itd. Pa da i povjerujemo, ali radi se samo o zamjeni igrača kako bi oni stari i nekoliko novih preuzeli vlast, uz ničiju pomoć, a onda usrećili Republiku Srpsku, kako srećna nikada nije bila... Njihov come back bio bi što reče jedna moja pokojna prijateljica „podgrijavanje starog zelja“...

Pozicioni političari u Republici Srpskoj znaju da vladaju dosta dugo, ali je i činjenica da je njih narod izabrao. Opozicija gubi strpljenje da čeka... Nema tu ideala, ne misle valjda da je narod lud i da u to vjeruje... Tada se pribjegava nastupima kao što je onaj Borenovićev o „nezapamćenom poniženju srpskog naroda“, koji prosi pomoć. Pomislim tada na one ruske specijalne kamione sa dezinfekcionim sredstvima u Italiji, a koliko sam mogla da vidim slijetali su i u Ameriku-a znam da i Đuzepe Konte, ili sam Tramp, nisu cmizdrili zbog nekog teškog poniženja američkog i italijanskog naroda. Ta patetična srceparajuća Borenovićeva priča teško da je pogodila bilo koga, pogotovo one koji su pomoć zaista trebali–a trebali su je i mnogo jači od nas-za koje smo mi samo mrlja na karti svijeta.

Čovjeku je sluđen od navale dobro čuvanih tajni SSND–a, krađa, namještenih tendera kupovine helikoptera itd., kojih sigurno ima-za koje narod saznaje tek kada ga o svemu „prosvijetli„ BN. Nemam ništa protiv slobodnog informisanja, dapače, ali jasno je i naivcima da BN TV dobro vodi računa da neka međunarodna organizacija ne posumnja da su i oni srpski nacionalisti, a oni su samo obični Srbi, ali ne podržavaju Dodika i njegovu politiku i ne glorifikuju Republiku Srpsku kao mjesto u kojem Srbi žive slobodno. Ističu mane i greške. OK. U Republici Srpskoj, naravno, kao ni drugdje, pa ni i u takvoj sili kao što je Amerika, gdje kolone ljudi čekaju na besplatni obrok-nije sve sjajno. Ni idealno. Kako onda, realno, ovdje u ovakvom galimatijasu-može biti sve pod konac.

I Šarović, cinično nasmiješen (ne znam samo zbog čega, jer zna da mu stranka diše vještačkim plućima) situaciju u Republici Srpskoj vidi kao nikada goru, ni crnju. Njega je očigledno izdalo pamćenje, a mnogo toga pamti.

BN TV, pod maskom hrabre i bezkompromisne televizije evropskog tipa, jako vodi računa da ne pretjera prema Bošnjacima, zaobilazi sporne teme kao mačak oko vruće kaše, osim kritike pozicije, te gleda da im ugodi koliko god je moguće. A da li Bošnjaci ugađaju Srbima u Federaciji u bilo čemu, to je pitanje za borce za multietnučnu BiH, u kojoj kao caruje dobronamjernost, jednak tretman za sve njene građane i sve one dobre stvari o kojima pišu zastupnici srećnog suživota u BiH.

Smještanje migranata u normalnije uslove prije OVE SITUACIJE bila je potreba, budući da su gurani privremeno u razno-razne smještaje u Federaciji. Bilo ih je svuda, na svakom ćošku, od Sarajeva do Bihaća, prije korone. A onda, nekim čudom, kukatanja BiH funkcionera o njihovoj teškoj sudbini, prestade, kao da ih odjednom nestade sa ovih prostora.

A, onda odjednom, osvanu migrantsko selo Lipa, između Bihaća i Petrovca, na preostalom komadu zemlje nasljenom Srbima. Niknu šatorsko naselje kakvo nema ni jedan smještaj za i zolaciju na granicama BiH, naprotiv izolacioni šatori na graničnim prelazim izgledaju kao da su napravljeni od crnih vreća za smeće–tako su kvalitetni.

Ono što je pitanje svih pitanje–je pitanje TAJNOSTI ove operacije. Ja se ograđujem kad ovo kažem, možda jednomjesečni poduhvat gradnje naselja u vrijeme trajanja korone i nije bila tajna za neke, ja ne mogu da tvrdim– budući da nemam uvid u moguće političke dogovore.

U situaciji kada stanovnici BiH svakodnevno broje s totine inficiranih i desetine umrlih–kad nedostaju sredstva za dezinfekciju itd. onda kada se pomoć traži na sve strane, kada se svečano dočekuju avioni sa maskama i teško nabavljenim respiratorima, neki transporti tiho se kreću cestama Unsko–Sanskog kantona sa policijskom pratnjom, ili pratnjom neke domaće security agencije, konvoji puni materijala za gradnju, a nama se pričaju priče. U međuvremenu neki koji su plaćeni da ćute-skrivaju vijesti, preseljavaju hiljadu migranata i smještaju ih u, kako se čini u mnogo, udobnije šatore, nego što ih imaju građani BiH u karantinima, i koje ĆE TEK SADA LJEKARSKI TIM PREGLEDATI! Oni imaju poštu, internet vezu, dobijaju novac redovno,najviše iz Njemačke. Srpski povratnici o nekim,migrantima datim povalsticama, mogu samo sanjati!

U ostvarenju ciljeva Bošnjaci ništa ne prepuštaju slučaju. Sve je isplanirano i urađeno iza leđa javnosti. Rekao je onomad Bakir Izetbegović:„ Mi imamo strpljenja....“. I baš jeste tako, oni sve rade polako, strpljivo, bez galame, tiho–ba onako kako Srbi ne rade. Možemo li mi ikada naučiti da radimo nešto polako, strpljivo, ispod žita, iza leđa?

Teško. Mi izgleda nemamo to u genima.

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (26.04.2020.)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal

Komentari
Twitter
Anketa

Čega se u ovom trenutku najviše plašite?

Rezultati ankete
Blog