Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Zašto više neću da plaćam RTV pretplatu i finansiram RTRS?

Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (13.07.2020)

U subotu je u Potočarima kod Srebrenice obilježeno 25 godina od stradanja bosanskih muslimana 1995. godine. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, baš kao i Međunarodnog suda u Hagu su ovaj zločin okarakterisali kao genocid.

O tom događaju na portalu Radio televizije Republike Srpske niste mogli ništa pročitati, dobro nije baš ništa, bila je jedna vijest.

Naravno da ovo ne pišem proizvoljno, jer sam već 11. jula u 9 časova i 30 minuta otišao na sajt RTRS-a da vidim ima li kakvih informacija o komemoraciji, ali sam na njemu mogao pročitati da su u Beogradu uhapšeni neki huligani, da je prije pet godina u Potočarima pokušano ubistvo Aleksandra Vučiča, da je u Federaciji BiH obavezno nošenje maski u zatvorenom prostoru, da građani BiH u Hrvatsku mogu samo ako imaju nalaz da su negativni.

O komemoraciji u Potočarima ni slova.

Potom sam posjetio sajt RTRS-a u 11 časova, da vidim da nema kakve informacije o komemoraciji u Potočarima i pročitah da je Vlada Republike Srpske izdvojila 200.000 KM za banjsko liječenja penzionera i boračkih kategorija, kao i one vijesti od 9 i 30 časova.

O komemoraciji u Potočarima ni slova.

Ne bude meni mrsko da odem na sajt RTRS-a u 14 časova i 53 minuta, ne bi li se informisao o aktulenostima u Republici Srpskoj i Srbiji i saznadoh koliko je taj dan zaraženo stanovnika korona virusom, koliko je policajaca povređeno, a koliko demonstranata uhapšeno na protestima u Beogradu i da će premijera filma o Nikoli Tesli biti onlajn. Tek u rubrici najnovije vijesti naletih na naslov „Odata počast i položeno cvijeće u Potočarima“ naravno kliknem na nju i imam šta pročitati:

„Polaganjem cvijeća i ukopom devet posmrtnih ostataka Bošnjaka, danas je u Memorijalnom centru Potočari kod Srebrenice obilježena 25. godišnjica od stradanja Bošnjaka u julu 1995. godine.

Obavljen je i vjerski dio programa, a ranije su putem video linka zvaničnici odali počast stradalim.

Zbog epidemije virusa korona, ove godine otkazani su organizovani dolasci autobusima ali je skup i pored toga ocjenjen kao epidemiološki vrlo rizičan s obzirom da je u Potočarima boravilo više od hiljadu građana.

Komemorativni skup u Potočarima obezbjeđivali su pripadnici policije Republike Srpske uz asistenciju svih bezbjedonosnih agencija BiH, a komemoracija je protekla bez ikakvih problema.“

Kao što vidimo javni servis Republike Srpske se baš potrudio da nas ne informiše o dešavanjima u Potočarima. On nije našao za shodno da nam objasni:

• Zašto se održava komemoracija u Srebrenici?
• Koliko je Bošnjaka stradalo?
• Ko je odgovarao za te zločine?
• Genocid se ne spominje?

Sjećam se kako se taj isti RTRS potrudio i napravio višečasovnu specijanu emisiju prilikom izricanja drugostepene presude prvom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, koji je i zbog Srebrenice osuđen na doživotnu robiju. Novinar Branimir Đuričić prespreman, a gosti jedinstveni, zajedno sa novinarom, u osudi presude predsjedniku i frustriranosti zbog nje.

Ne bude meni mrsko pa posjetim sajt RTRS-a u 20 časova i 49 minuta, ne bi li nešto više saznao o komemoraciji u Potočarima i imam šta vidjeti i ona mala vijest o komemoraciji Potočarima, u desnom uglu nestala, ali zato vidimo da je Sarajevo palo na antifašističkom ispitu, da Aja Sofija postaje džamija i upustvo za osobe koje putuju u Hrvatsku.

Sada dolazimo do poente.

Mislim da sam ovim primjerom veoma jasno pokazao da Radio televizija Republike Srpske ne ispunjava opšte Uređivačke principe javnog RTV sistema u Bosni i Hercegovini, a to su nepristrasnost, pravičnost, nezavisnost i različitost, što meni kao građaninu daje za pravo da tu njihovu neprofesionalnost kaznim odbijanjem plaćanja RTV pretplate.

Potpuno sam svjestan svih posljedica mog postupka, ali smatram da trenutno ne postoji nijedan drugi način da se suprostavim uređivačkoj politici i ovakvom programu ovog javnog servisa osim građanske neposlušnosti.

Dužnost svako slobodnog čovjeka je da se pobuni protiv nepravde, jer ako to ne učini postaje saučesnik u tome. Iskreno, žao mi je što ovo nisam ranije učinio.

P.S.

Ovo što godinama radi RTRS, Vijeće Evropske Unije definiše kao govor mržnje jer „javno opraštanje, poricanje ili teško trivijaliziranje zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina kako su definisani u Statutu Međunarodnog krivičnog suda (čl. 6-8) i zločina definisanih u članu 6 Povelje Međunarodnog vojnog tribunala, kada se to čini na način koji će vjerovatno podstaći nasilje ili mržnju protiv neke grupe ili pripadnika te grupe.“
Ja to više ne želim da finansiram svojim novcem.

P.P.S.

U Dnevniku 2 Radio televizije Republike Srpske o komomoraciji u Potočarima se govorilo čitavih 47 sekundi, koliko je spikerki Nadi Arlov trebalo da pročita vijest koja se ranije pojavila na njihovom portalu.

 

Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (13.07.2020)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal

 

 

Komentari
Blog