Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Ljudi nisu važni, važna je zastava, slučaj Kotor Varoš

U Kotor Varoši se još uvijek,  traga za tijelima više od 250 zarobljenih i ubijenih Bošnjaka i Hrvata u poslednjem ratu. Nakon zarobljavanja, strpali su ih u autobuse i odvezli u nepoznatom pravcu, pobili i sakrili.

To su učinile regularne snage Vojske i Policije Republike Srpske.

I to nije vijest  u Republici Srpskoj, vijest je da su Bošnjaci iz sela Večići na obilježavanju godišnjice napuštanja svog sela, udaljenog  sedam kilometara, od Kotor Varoši nosili „ratnu zastavu Armije BiH“.

Da da, od toga je Alternativna televizija napravila vijest, 5. novembra.

Našla je ona i relevantne sagovornike.

Tako je Miladin Savanović, predsjednik Boračke organizacije opštine Kotor Varoš kazao „Da vam kažem, i na svadbama u okolini Kotor Varoša su se donosile te zastave, a opštinska boračka organizacija je i prije mog dolaska obavještavala nadležne. Mi smo na teritoriji Republike Srpske, ali kada držimo parastose mi nikada ni jednu zastavu ne nosimo osim zastave Republike Srpske, a nalazimo se na teritoriji Republike Srpske“

Ni riječi o nestalim komšijama.

Na to se nadovezao i Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica. On reče „Da napravimo paralelu samo, mi naša obilježavanja stradanja, napomenuću samo jedan primjer u Dobrovoljačkoj ulici, nikada nismo mogli obilježiti na mjestu gdje se desio zločin jer nam nisu dozvoljavale lokalne Sarajevske vlasti da dođemo na lice mjesta, a kamoli da nosimo ratna obilježja. Čak nismo smjeli da nosimo ni ustavna obilježja Republike Srpske, a to su zastava ili amblem“

Iako je zadužen da traži nestale iz poslednjeg rata, Kojiću ne pada mu na pamet da traga za ubijenim Bošnjacima i Hrvatima.

Uz to Milorad Kojić masno laže da Srbi nikada nisu mogli obilježiti na mjestu gdje se desio zločin u Dobrovoljačkoj ulici jer im  lokalne Sarajevske vlasti nisu  dozvolile da dođu na lice mjesta, a kamoli da nosimo ratna obilježja.

Na kraju imamo i izjavu Stojana Župljanina koji kaže „Niko nikome ne spori da upotrebljava svoje simbole u vršenju ili obilježavanju određenih događaja iz svoje prošlosti, ali u svakom slučaju upotreba zastave i grba BiH, Federacije i Republike Srpske i drugih obilježja, u čitavoj BiH je regulisana određenim propisima. Na kraju krajeva, ovakva upotreba je u sukobima koje regulišu tu oblast“.

Slobodan Župljanin je tada bio oficir Vojske Republike Srpske u Kotor Varoši i kao svaki „pravi“ vojnik odgovara na ono što ga se pita i ništa više, ni manje.

Zamislite u kakvom društvu mi živimo u kojem je veći problem nošenje „ratne“ zastave, a skrivanje tijela ubijenih civila nije. Kada se bezočno laže i očekuju da bezpogovorno prihvatimo te laži. Kada je poslušnost ispred čovječnosti.

Ne znam kako ljudi u Kotor Varoši spavaju sa ovolikim teretom na etnički čistoj savjesti, ali izgleda da im teže od toga pada komad platna sa štitom i ljiljanima.

 

Preuzeto sa: blogger.ba

Komentari
Twitter
Anketa

U kojoj državi su građani BiH najbolje živjeli?

Rezultati ankete
Blog