DUŠAN ŠEHOVAC

Mr. sci. Dušan Šehovac, sociolog, živi na Ilidži, lokalni heroj koji razmišlja globalno, svoj i ničiji a sa svima povezan, pokušava da spoji akademsko, aktivističko i ljudsko promišljanje, misli humanistički, aktivno radi na pozitivnim promjenama zajedno sa drugima, voli da bude dio mreže aktivista, rasuđuje i svojom dušom. Obožava da se ne slaže i sa samim sobom!

DUŠAN ŠEHOVAC

Kalajisanje Kazana

Sarajevska spomen-obilježja koja su posvećena žrtvama proteklog rata pričaju da su bošnjačke žrtve rezultat ratnog djelovanja „srpskih zločinaca“ a srpske žrtve su posljedica „ratnih zbivanja“ ili „ratnih dešavanja“!

Spomen-obilježje na Kazanima je kalajisanje, prekrivanje opasnih krvavih mrlja, tragova ratnih zločina Sarajeva, koje neće ni simbolički, spomen-obilježjem da prizna ratne zločine nad Srbima koji su živjeli u Sarajevu, već podiže spomenik ubijenim, naročito okrutno ubijenim Srbima i drugima (Ukrajincima, Hrvatima i Bošnjacima), čija ubistva nisu kvalifikovana kao ratni zločini nad civilima.

Danas, 22.11.2021. godine dok sam žurio na građanske proteste na Marijin dvoru, bacih pogled kroz objektiv mobilnog telefona na dva spomen-obilježja, prvi, ubijenim građanima Sarajeva 1945. godine i drugi, ubijenom djetetu 1995. godine, koji se nalaze u parku ispred Filozofskog fakulteta.

I na jednom i na drugom putnika namjernika obavještavaju ko su izvršioci tih zločina.

Na spomen-obilježju ubijenim građanima Sarajeva 1945. godine piše: „ustaški zločinci su objesili pedeset i pet sarajevskih antifašista“

Na spomen-obilježju ubijenom dječaku Nerminu Divoviću piše: „ na ovom mjestu u toku opsade Sarajeva, agresorski snajperista, ubio je sedmogodišnjeg dječaka“

Na Trebeviću iznad Sarajeva, na mjestu Kazani podignuto je, ovih dana, spomen-obilježje ubijenim građanima Sarajeva u ratu. Tekst na spomen-obilježju glasi: „Spomen obilježje Kazani (1992-1993.) Zauvijek ćemo se, s tugom i poštovanjem sjećati naših ubijenih sugrađana:“

Ovo je prvi put da je neka državna institucija na Balkanu podigla spomen-obiježje ubijenim sugrađanima koji nisu to postali kao rezultat ratnih zločina.

Sarajevo ne želi ni sa čim, a postoji mnogo dokaza da to nije, potamniti svoju svijetlu humanističku ratnu sliku i činjenicu da je velika žrtva. Zato nisu željeli na spomen-obilježju uklesati koliko je tačno žrtava i ko su stvarni izvšioci zločina. Svima je poznata sudska istina  da oni kojima se podiže spomen-obilježje nisu žrtve ratnih zločina. Ali postoji širi kontekst, postoji istorijska istina i bio bi veliki napredak, korak ka pomirenju da je Sarajevo javno priznalo i u kamen uklesalo riječi : „Spomen obiježje ubijenim sugrađanima Sarajeva koje su ubili pripadnici Armije RBIH“ u skladu sa tekstom „srpski zločinici“ koji su oni  postavili na svim spomen-obilježjima  žrtvama ratnih zločina u Sarajevu.

Sarajevska vlast nije odustala od kalajisanja Kazana  iako su je pojedinici, organizacije i institucije iz reda Bošnjaka i Srba molili da to ne rade. Da ne odustaju od procesa kalajisanja. Sarajevo je to ovih dana pokazalo, (u danima poslije svečanog otvaranja spomen-obilježja na Kazanima), tako što je na Spomen obilježju koje je posvećeno ubijenoj učiteljici Fatimi Gunić i njenim učenicima, Adisu Mujali, Nedžadu Mujkanoviću i Feđi Salkiću, koji su ubijeni granatom napisali: „U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu od ispaljene granate s položaja Vojske Republike Srpske u Nedžarićima...smrtno stradali...“

Na svim sarajevskim spomen obilježjima koji su posvećeni sarajevskim žrtvama iz proteklog rata (1992.-1995) piše da su te zločine počinili „srpski zločinci“!

I to, kalajisanje istine o ratnom Sarajevu, im nije bilo dovoljno. Političko Sarajevo, predstavnici lokane vlasti  natjerali su, ucijenili, primorali srpske porodice, da i one kalajišu istinu, kad su  podizale spomen-obilježja srpskim žrtvama na teritoriji Sarajeva, Ilijaš-Čemerno i Trnovo-Ledići. Sarajevske vlasti im nisu dozvolile da na spomen-obilježjima uklešu: Čemerno Spomen obilježja ubijenim Srbima iz proteklog rata (1992.-1995.)/ Ledići Spomen obilježje ubijenim Srbima iz proteklog rata (1992.-1995.)

Rezultat pritiska sarajevskih vlasti i želje da se kalajiše istorijska istina, a to je da su ova obilježja posvećena srpskim žrtvama koje su posljedica ratnih zločina koje su počinili pripadnici Armije RBiH, (daje se na znanje da su u toku suđenja na Sudu BiH Bošnjacima koji su optuženi da su počinile ratne zločine na Čemernu i u Ledićiama) je da danas  na spomen-obilježjima koja su posvećena srpskim žrtvama proteklog rata piše: Spomen obilježja Čemerno posvećeno „žrtvama ratnog zbivanja“, a Spomen obilježje Ledići posvećeno „žrtve/ama ratnog dešavanja“.

Na spomen obilježjima: nema naziva spomen-obilježja; nema podatka da je to spomen-obilježje posvećeno srpskim žrtvama i nema podataka da su to žrtve ratnih zločina koje su počinili pripadnici Armije RBiH. Iako su porodice tražile da se na spomen-obilježjima postave neki od  narodnih/nacionalnih simbola, znači identiteta Srba kao naroda, (narodne zastave, pravoslavni krst), to im nije dozvoljeno.

Jedino što im je udovoljeno da se tekst na spomen-obilježjima ispiše ćirilicom.

Sarajevska spomen-obilježja koja su posvećena žrtvama proteklog rata pričaju da su bošnjačke žrtve rezultat ratnog djelovanja „srpskih zločinaca“ a srpske žrtve su posljedica „ratnih zbivanja“ ili „ratnih dešavanja“!

P.S. Šta je kalajisanje?

Kalajisanje je proces nanošenja kalaja na Kazan koji je od bakra.

Zašto je to bitno uraditi?

Bakarni Kazan posjeduje bakarni oksid koji je  veoma štetan i otrovan za organizam u slučaju da nije kalajisan.

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (23.11.2021.)      

 

 

Komentari
Twitter
Anketa

U kojoj državi su građani BiH najbolje živjeli?

Rezultati ankete
Blog