Dvije stvari su sigurne. Prvo, glavni prioritet je zaštita života i dobrobiti djece, mladih, nastavnika, školskog osoblja i porodica učenika. Drugo, kraj pandemije se još uvijek ne nazire te, stoga, trajno zatvaranje škola nije prihvatljivo rješenje. Prilikom odlučivanja o ponovnom otvaranju škola, potrebno je veoma pažljivo odvagati zdravstvene rizike i rizike od daljnjih gubitaka i zaostajanja u učenju. Ponovno otvaranje škola uz poštovanje neophodnih mjera sigurnosti, stoga, predstavlja složen prioritet. Ne postoji univerzalan pristup rješavanju ovog pitanja, ali postoji sve obimniji korpus globalnih smjernica koje se lako mogu prilagoditi kontekstu Bosne i Hercegovine (BiH), uz istovremeno obezbjeđivanje krajnjeg cilja – sigurnost za sve, uvijek i iznad svega.

Od sredine marta 2020. godine oko 500.000 učenika u BiH ne prati nastavu u svojim učionicama. Obrazovne vlasti u BiH pokušale su na brzinu uspostaviti različite mehanizme učenja na daljinu u otežanim okolnostima, s više ili manje uspjeha. Uprkos brojnim izazovima s kojima su se suočavali učenici, nastavno osoblje i porodice, imali smo priliku vidjeti nekoliko sjajnih primjera razvoja inovativnih rješenja poput mobilnih aplikacija i web portala za učenje, koji su omogućili nastavak obrazovnog procesa. Međutim, u trenutku dok koronavirus nastavlja da se širi cijelim svijetom, a početak školske godine je sve bliže, povela se žustra rasprava: kada i kako na siguran način ponovo otvoriti škole u ​​BiH?  

Posljedice dugotrajnog zatvaranja škola:

Svi moramo biti svjesni činjenice da zatvaranje škola ostavlja dubok trag na učenike. Ako djeca duži period ne pohađaju nastavu u školi, to može doprinijeti povećanju razlika u obrazovanju, izazvati značajne gubitke i zaostajanja u učenju tokom i nakon krize izazvane pandemijom, povećati rizik od napuštanja školovanja, pogotovo kada je riječ o djeci iz ranjivih porodica, te narušiti kvalitet obrazovnih ishoda i u narednim generacijama. Moramo takođe biti svjesni da se BiH s krizom učenja suočila i prije pandemije budući da je Program za međunarodnu procjenu učeničkih postignuća (PISA) 2018 pokazao da više od 50 posto djece u BiH ne postiže minimalni nivo funkcionalne pismenosti iz jezika, prirodnih nauka i matematike. Pojedine procjene upućuju na to da se uslijed krize izazvane pandemijom ovaj procenat može dodatno povećati.  

Što su učenici duže van škole, veća je vjerovatnoća da se neće ni vratiti u školske klupe. To se pogotovo odnosi na najranjiviju djecu, poput Roma, djece koja žive u ruralnim sredinama, djece iz siromašnijih porodica, djece u pokretu ili djece s poteškoćama u razvoju. Ali gubici i zaostajanja u učenju nisu jedini rizik s kojim se suočavaju djeca i mladi. Pored ispunjavanja svoje obrazovne funkcije, škola predstavlja i okruženje u kojem djeca dobijaju osnovne usluge, kao što su podrška mentalnom zdravlju, zdravstveni pregledi i terapijske usluge. Nadalje, škola velikom broju djece pruža i fizičku sigurnost.

Višesektorski pristup povećanju otpornosti:

Generalni sekretar UN-a nedavno je izdao preporuke za siguran povratak djece u učionice u prijedlogu politike, pokrenute u sklopu nove globalne kampanje pod nazivom Spasimo našu budućnost. „Sada moramo preduzeti odvažne korake kako bismo stvorili uključive, otporne, kvalitetne obrazovne sisteme koji su spremni za buduće izazove“, poručio je Generalni sekretar.

Sigurno otvaranje škola je izazovan proces koji zahtijeva strateški i višesektorski pristup, zasnovan na obrazovnim, zdravstvenim, socijalnim i ekonomskim argumentima. Ovaj proces treba da uključuje bliske konsultacije s nastavnicima, porodicama i drugim predstavnicima zajednice. Obrazovne vlasti mogu iskoristiti ovu priliku da otvaranje škola organizuju na kvalitetniji način kroz rekonceptualizaciju sektora obrazovanja koji će time postati prilagodljiviji i otporniji na trenutne i buduće vanredne situacije.

UN je izradio globalni Okvir za ponovno otvaranje škola koji se fokusira na sigurne mjere za održavanje zdravlja i dobrobiti učenika i nastavnika, uz istovremeno osiguravanje kontinuiteta nastave i učenja za sve, uključujući i one koji su najranjiviji.  Ovaj Okvir treba dodatno poduprijeti efikasnim planiranjem politika i održivim finansijskim ulaganjima u obrazovanje.

Na osnovu ovog Okvira preporučujemo obrazovnim vlastima u BiH da obezbijede jednak pristup kvalitetnom učenju za najranjivije, između ostalog kroz ulaganje u digitalnu povezanost za sve. Ovo je takođe prilika za razvoj inovativnih rješenja usmjerenih na smanjenje nejednakosti kroz ulaganje u asistivne tehnologije za djecu s poteškoćama u razvoju. Moramo rekonceptualizirati proces učenja tako da svi učenici steknu vještine koje su im potrebne za uspjeh u životu i radu. Poseban naglasak treba staviti na digitalizaciju obrazovnih sistema i integraciju modaliteta učenja na daljinu i učenja putem interneta, kao preduslov za fleksibilan i djelotvoran odgovor na buduće prekide i poremećaje obrazovnog procesa. I na kraju, pozivamo vlasti da obezbijede i povećaju budžete za obrazovanje i usmjeravaju sredstva na najranjivije kategorije.

Predano ćemo pomagati BiH u oporavku, obnovi, rekonceptualizaciji i osmišljavanju obrazovnih sistema u zemlji. Bez sumnje, kada se škole ponovo otvore, mogu se pojaviti novi rizici koje obrazovne vlasti trebaju pažljivo pratiti s ciljem prilagođavanja obrazovnog procesa u skladu s razvojem epidemiološke situacije. Ali šta god da se desi, obrazovanje ne smije stati. Djeca i mladi u BiH trebaju sigurnije i bolje škole. Da bismo to osigurali, svi moramo osmisliti proces učenja na potpuno novi način.

UNICEF i UNESCO u Bosni i Hercegovini, Dr Rownak Khan i g. Siniša Šešu

Dr Rownak Khan je predstavnica UNICEF-a u Bosni i Hercegovini, a g. Siniša Šešum šef Kancelarije UNESCO-a  u Sarajevu.

Frontal