Intervju

Šmit: Politička klima u BiH je pregrijana, ali slijedi hlađenje

Njemački političar Kristijan Šmit preuzeo je u ponedjeljak dužnost Visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini najavivši provođenje reformi koje bi zemlji omogućile članstvo u Evropsku uniju.

U intervjuu za Glas Amerike je govorio o aktuelnim političkim temama, odnosu prema bh. političarima, provođenju Zakona o zabrani negiranja genocida te o uticaju Sjedinjenih Američkih Država i Njemačke na zemlje Balkana.

Gospodine Schmidt, zvanično ste preuzeli dužnost Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH od gospodina Valentina Incka. Koliko ste, do sada, imali priliku posmatrati političku klimu u BiH? Gdje ste uočili najveće nedostatke?

ŠMIT: Kada govorimo o političkoj klimi u BiH, temperature brzo rastu. Vidim pregrijavanje, a obično nakon toga slijedi hlađenje. Miran razgovor nije moguć tokom takvog pregrijavanja, a iskustvo pokazuje da tada nije moguće donositi optimalne odluke.

Prethodnih dana ste svjedočili reakcijama iz Republike Srpske, kako na rad međunarodne zajednice, tako i na Vaše imenovanje. Kazali ste da je sada politička klima pregrijana, ali da dolazi hlađenje. Šta ste konkretno mislili? Da li upravo na stavove političara iz Republike Srpske koji negoduju Vaš dolazak u BiH?

ŠMIT: Smatram da u BiH u cijelosti trebam razgovarati o važnim temama za zemlju, što, takođe, podrazumijeva moju, ali i ulogu međunarodne zajednice. Sve su to pitanja koja se u okviru pravnih okvira daju brzo riješiti, tako da se time ne bih zamarao. Ja sam za legitimnost obavljanja zadataka koje je međunarodna zajednica prenijela na mene i to ću i činiti. Od toga polazim i zaista sam optimista da kada se temperature smanje da ćemo biti u prilici razgovarati o važnim pitanjima. Mislim na presudu Sejdić-Finci, izmjene Izbornog zakona, ali i cijeli niz investicijskih pitanja tema koje se vežu za zakonodavstvo. Dosta toga je na stolu i riječ je o tome šta moramo učiniti i na koji način, a ne o nekakvoj izbornoj kampanji.

Pomenuli ste izmjene Izbornog zakona, a Bosnu i Hercegovinu 2022. godine očekuju Opšti izbori. Ako vladajuće stranke u BiH ne postignu dogovor u vezi izmjena Izbornog zakona, da će biti moguće provesti izbore? Kako bi tada reagovala međunarodna zajednica?

ŠMIT: Izborni zakon već postoji. On treba biti poboljšan i izmijenjen. Izbori se moraju i trebaju održati, tako da je to ujedno i napomena, u smislu da mora postojati dogovor. Naravno da neće postojati Izborni zakon gdje će jedna strana biti zadovoljna 100, a druga samo 20 posto.To možda i nije dobro za sve, međutim, sve su to poteškoće demokratije, a demokratija znači institucijski kompromis. Ako postoji spremnost na kompromis, onda se nalazi rješenje.

Gospodin Incko je prije samog odlaska iz BiH donio Zakon o zabrani negiranja genocida. U Federaciji BiH je prihvaćen, u Republici Srpskoj, očekivano, nije. Kako komentarišete samu odluku o donošenju zakona, vrlo oštre stavove političara iz Republike Srpske i na koji način mislite da ga je moguće implementirati?

ŠMIT: Stavke u Zakonu su dio 14 uslova koji se vežu za pristupanje zemlje Evropskoj uniji. Dakle, sve je to sadržano u jednom dokumentu i govorimo o standardima EU. Mene ne iznenađuje sam zakon, već cijela diskusija koja se razvila u vezi toga. Niko nema pravo, kako se insinuira, da odgovornost pripisuje Republici Srpskoj. Ovdje govorimo o individualnim djelima koja su počinjena i ona se moraju procesuirati individualno. Kao neko ko dolazi iz zemlje koja je procesuirala takva krivična djela, dao bih preporuku da najprije moramo imati poštivanje za mrtve, a drugo, moramo gledati u budućnost koja donosi mnoštvo izazova kojima se trebamo baviti. Tako da, zaista sam iznenađen intenzitetom angažmana i bavljenja ovom temom. Umjesto toga, moramo gledati ka naprijed, a nikako to ne možemo pripisivati cijeloj jednoj etničkoj skupini ili zemlji. To nije prihvatljivo.

Kada govorimo o Zakonu o zabrani negiranja genocida, ne možemo djelovati na civilno društvo. Film “Quo vadis, Aida” rediteljice Jasmila Žbanić, koji govori o Srebrenici i o počinjenim zločinima, završava se scenom gdje djeca različite etničke pripadnosti, u školi, zajedno, pripremaju jednu izvedbu. Svi se mi moramo zapitati, uključujući i političare, ali i roditelje, očeve i majke, šta prenosimo na djecu? Da li im želimo govoriti o tome ko je bio bolji ili lošiji ili poruka treba biti - “da se tako nešto nikada više ne smije desiti”. Upravo to treba biti naš pogled u budućnost. Ja ću se boriti za to.

Ispravno je kada kažete da trebamo imati pogled u budućnost, ali smo skoro svaki dan svjedoci nemira na političkoj sceni. Naprimjer, član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je izjavio da “ako neko pokuša da hapsi, privodi (referirajući se na Zakon o zabrani negiranja genocida, op.a.,) policija Republike Srpske će to sprečavati“, pozivajući sve ljude u Republici Srpskoj da “prilikom svakog saznanja o eventualnom djelovanju državnih organa, obavijeste nadležnu policiju”. Kakav je stav međunarodne zajednice u ovakvim i sličnim slučajevima?


ŠMIT:  Ostajem pri stavu da je to tema za pravosuđe. To je objavljeno u Službenom listu BiH i odnosi se na cijelu zemlju. Imam povjerenje u pravosuđe da će se baviti time. S druge strane, ostaje politički aspekt gdje se postavlja pitanje - kako to može dovesti do cijele ove diskusije? Moramo razdvojiti entitete i istorijsku odgovornost koju imaju pojedinci. Navesću primjer Ratka Mladića i njegove presude pred Međunarodnim sudom u Hagu. I dalje imam jasan stav - moramo gledati naprijed.

U Bosni I Hercegovini se očekuju određene reforme na međunarodnom planu u kontekstu dolaska Džozefa Bajdena u Bijelu kuću, ali i impliciranja Vašeg dolaska u BiH od strane njemačke kancelarke Angele Merkel. Njih dvoje dijele slično viđenje stanja u BiH. Kakvi su interesi Sjedinjenih Američkih Država i Njemačke na Balkanu i u BiH?

ŠMIT:  Kada govorimo o interesima Sjedinjenih Američkih Država i Njemačke, riječ je o cjelokupnim interesima međunarodne zajednice, o tome da se treba nastaviti razvoj BiH kao održive demokratije. Nažalost, tokom posljednjih godina smo imali veoma mali napredak, što nikako nije dobro. Međutim, konsilacija se poboljšala. S jedne strane, američki predsjednik Bajden koji poznaje vladu, poznaje Sarajevo, teme o kojima se govori i sam je angažovan na tome. S druge strane, kancelarka Merkel koja je sada u posljednjim mjesecima svoga rada i vrlo intenzivno se angažuje u okviru Berlinskog procesa. Situacija u BiH zahtjeva mnogo više od pukog diplomatskog jezika - govorimo o povezivanju sredstava kako bismo postigli ciljeve.

Ovakva situacija konstantna je deset godina i niko ne govori o BiH. Treba li o zemlji govoriti tek kada dođe do konflikta? To se ne smije desiti jer je na stotine hiljada ljudi stradalo i ako to znači da moram biti neugodan i grub, to ću onda, zaista, i biti. Kada govorimo o vlasti, ne govorimo o vlastitim interesima i džepu, već o angažmanu. Naravno, ja shvatam i cjelokupnu situaciju i ne kritikujem jer želim, nego jer želim raditi uz kompromis. Ako imamo zemlju u kojoj samo stari pričaju bez postignutog dogovora, a istovremeno mladi odlaze vani, onda je to znak da se svi građani moraju uključiti u djelovanje i stvoriti određenu perspektivu. Tu govorimo o vladavini prava i perspektivama za mlade, jer, ipak, ovaj dio Evrope treba biti domovina. Ne smijemo se pomiriti s tako velikim gubicima i odlascima mladih ljudi. Ja, svakako, neću.

 
Izvor: ba.voanews.com 
Blog