Analiza opštinskih budžeta

Centar za razvoj i unapređenje sela

Centar za razvoj i unapređenje sela BL: Voda kao privilegija 21. vijeka (I dio)

Centar za razvoj i unapređenje sela Banja Luka „svoje aktivnosti sprovodi na teritoriji 31 mjesne zajednice, a osnovni zadaci su mu revitalizacija ruralnih područja i poboljšanje uslova života na selu, a sve sa ciljem stvaranja povoljnog ambijenta za povratak na ova područja, radi ekspanzivnijeg razvoja poljoprivredne proizvodnje i malih prerađivačkih kapaciteta“. (link http://www.banjaluka.rs.ba/front/category/98/)

Prema tome, osnovni cilj Centra za razvoj sela, kao i izdvajanje novca poreskih obveznika-revitalizacija seoskih mjesnih zajednica na području Grada Banje Luke, jeste poboljšanje života ljudi u tim selima. U ovoj analizi pozabavićemo se time koliko je Centar za razvoj sela uspio u svom zadatku.

Prošlogodišnji ukupni budžet Centra za razvoj sela prvobitno usvojenim budžetom Grada za 2012. godinu iznosio je 4.241.000 KM. Međutim, naknadnim rebalansom budžeta u julu mjesecu prošle godine Centru za razvoj sela dodjeljena su dodatna sredstva i to po osnovu zaduženja Grada. Naime, Grad se kod povjerilaca, odnosno komercijalnih banaka zadužio u ukupnom iznosu od 48.033.510 KM, od čega je 10.015.940 KM (dakle, preko deset miliona KM) dodjeljeno upravo Centru za razvoj sela, tako da je budžet za 2012. godinu ove gradske institucije po rebalansu iznosio ukupno 14.195.940 KM.

Obrazloženje zaduživanja, bar u dijelu koji se tiče Centra za razvoj sela, svelo se na to da su gradske vlasti poručile da će tim novcem riješiti problem vodosnabdjevanja u seoskim mjesnim zajednicama. U budžetu samog Centra za razvoj sela, a po izvršenom rebalansu, ta stavka i ima svoje mjesto. Naime, za svrhu vodosnabdjevanja seoskog područja Grada kreditnim sredstvima predviđeno je 8.576.820 KM.

Problem s ovom konkretnom stavkom jeste u tome što gradske vlasti niti jednom svojom odlukom nikad nisu utvrdile precizne kriterijume po kojima će određena seoska područja dolaziti na red prilikom rješavanja problema u istima. Odnosno, gradske vlasti nikad nisu izašle pred građane sa konkretnim dokumentom u kojem se taksativno navode projekti koji će biti urađeni u seoskim mjesnim zajednicama, sa sve preciznim rokovima i ciframa koje se odnose na sredstva koje će stajati iza tih projekata.

Takođe, nikad nije obavljen sveobuhvatan proces javnih rasprava na kojima bi građani koji žive u mjesnim zajednicama mogli da izlože svoje najveće probleme. Isto tako, veliki je problem što ne postoji konkretna argumentacija zašto se u nekoj seoskoj mjesnoj zajednici rješava neki problem (kao što je, primjera radi, upravo vodosnabdjevanje), a u drugoj ne. Odsustvo te konkretne argumentacije izuzetno je sporno, jer ne postoji kako ravnopravnost građana prilikom rješavanja njihovih problema, tako ni javni kriterijumi po kojima se javni novac troši.

Problem nestašice vode u seoskim područjima u Banjoj Luci zaista je ogroman, hroničan i njegovo rješavanje jeste prioritet svake iole odgovorne vlasti. Pogotovo kad se u obzir uzme činjenica da su ljeta sve duža i toplija. Stanovnici seoskih mjesnih zajednica prinuđeni su da više od šest mjeseci godišnje vodu nabavljaju tako što kupuju cisterne s istom. Vode zapravo nema dovoljno ni za ličnu higijenu, a kamoli za ozbiljne poljoprivredne aktivnosti koje bi trebale upravo da karakterišu seoska područja.

S obzirom da je voda prvi i osnovni uslov života ljudi logično je da pitanje vodosnabdjevanja seoskih područja mora biti top prioritet Centra za razvoj sela čiji je osnovni cilj, podsjetimo se, „revitalizacija sela i uslova života na selu“. Ipak, Centar za razvoj sela u proteklom periodu nije svoj fokus stavljao na priritetne probleme sela i to ćemo dokumentovati konkretnim činjenicama i brojkama koje se nalaze u samim budžetima Grada odnosno Centra za razvoj sela u prethodnih nekoliko godina (period 2008 - 2012.godina).

Naime, u tom periodu Grad je već podizao kredite kako bi rješavao probleme vodosnabdjevanja u seoskim područjima i ti krediti bili su raspoređivani Centru za razvoj sela, a njihovo vraćanje je raspoređivano građanima Banje Luke. 2011. godine Centru za razvoj sela dodjeljeno je 1.000.000 KM u svrhu rješavanja problema vodosnabdjevanja u seoskim područjima, a u pitanju su kreditna sredstva (zaduženje Grada). Po istom osnovu i po istom izvoru sredstava, Centar za razvoj sela 2010. dobio je takođe 1.000.000 KM, 2009-800.000 KM a 2008.godine-2.500.000 KM. Prema tome, od 2008. do 2012. godine bez već pomenutog rebalansa, Grad se već zadužio za 5.300.000 KM i taj novac je postao dio budžeta Centra za razvoj sela. Sa zadnjih 8.576.820 KM dolazimo do ukupne cifre od 13.876.820 KM . To je novac koji je pozajmljen od komercijalnih banaka kako bi Centar za razvoj sela mogao da obavi svoju primarnu svrhu-stvaranje povoljnih uslova za život na selu. Odnosno-da omogući ljudima da imaju vode za ishranu i higijenu. U dvadeset i prvom vijeku.

Taj cilj još uvijek nije ispunjen, iako Grad nije pozajmljivao novac samo u periodu na koji smo se fokusirali. Stanovnici seoskih područja i prigradskih mjesnih zajednica i dalje muku muče sa nedostatkom vode u većem dijelu godine.

U tekstu koji je objavio internet portal Žurnal o manipulacijama u Centru stoji da je „Još zanimljivije, i gotovo neobjašnjivo, je da je 50.000 maraka sa računa Centra uplaćeno istom tom Centru za razvoj sela. Sam je sebi odobrio isplatu sredstava, koja su namjenjena za pomoć projektima u poljoprivredi. Još apsurdnije, 30. 000 maraka dobio je član Komisije za odabir najpovoljnijih projekata Nenad Šibarević. To konstatuje i sama Komisija u izvještaju, koji je skupštini grada dostavila godinu dana kasnije (izvještaj je u posjedu Žurnala). Konstatuje se, dosta šturo, da je Poljoprivredna služba Centra pratila realizaciju sredstava i da se može zaključiti da su odabrani projekti provedeni u skladu sa sadržajima i ciljevima projekata. Gotovo ni riječ više.“

(Ne)opravdana zaduživanja

Već je istaknuto da je do rebalansa ovogodišnjeg budžeta 5.300.000 KM od 2008. godine bilo namjenjeno za rješavanje problema vodosnabdjevanja u seoskim mjesnim zajednicama. Taj novac Grad je morao da pozajmi, te će ga morati i vratiti, uz plaćanje odgovarajuće kamate.

Od 2008. do 2012.godine na ime rashoda za lična primanja zaposlenih u Centru za razvoj sela građani Banje Luke potrošili su ukupno 6.349.710 KM. Dakle, u prosjeku se na godišnjem nivou u posljednjih pet godina za plate zaposlenih u Centru za razvoj sela troši 1.271.000 KM. Što će reći da je Centar za razvoj sela od 2008. pa naovamo potrošio više novca na plate svojih uposlenika nego što je uložio u vodosnabdjevanje seoskih mjesnih zajednica čiji stanovnici tokom većeg dijela godine nemaju elementarne uslove za život, iako je osnovna svrha postojanja Centra za razvoj sela upravo da im iste omogući.

(Ovo je prvi dio priče o budžetu i aktivnostima Centra za razvoj i unpređenje sela Banja Luka, nastale u okviru Frontal projekta"Analiza budžeta opština u RS – načini donošenja, realizacije i opravdanosti". Drugi dio  slijedi za par dana, a pošto su pojedine priče nastale u periodu jesen/zima 2012. unaprijed se ograđujemo od potencijalno zastarjelih podataka).

Komentari
Twitter
Anketa

Gdje planirate doček Nove godine?

Rezultati ankete
Blog