Banjalučka razglednica

Banjalučka razglednica - Basdans

Nažalost, bend poput Basdansa još nema ploču. Ove riječi „konstatovao“ – napisao sam godinu - dvije nakon što je Basdans na Omladinskom festivalu u Suborici, bukvalno pomeo konkurenciju: Prvi i jedini put u istoriji ovog festivala jedan bend osvojio je sve tri nagrade - stručnog žirija, žirija novinara i što je možda i najvažnije, nagradu publike.

Piše: Mišo Vidović

Fotografije: Drago Burazer

Niko više nije ponovio ovakav uspjeh, a danas , nakon te 1986. godine, i dalje stoji nepobitna činjenica da je „Basdans“ svojim nastupom „potukao“ grupe poput „Van Goh“, „Fit“, „Đavoli“ „Ogledala“....Koju godinu kasnije ovi bendovi objaviće ploče i imaće zapaženu ulogu na tadašnjoj rok-sceni.

Dvadeset godina kasnije, 3. jula 2006., u kafiću  kina „Palas“, dok,  Nešo, Zdena, Tica, Sina, i Denis, vrše posljednje pripreme za koncert  kojim će oblježiti dvadeset godina od pobjede u Subotici, i dalje se „vrti“ konstatacija: Nažalost, bend poput Basdansa još nema ploču. Konstataciju „podržava“ i nekadašnj izvršni producent  benda  Drago Burazer, ali „plašimo“ se da bi nas daljna priča o tome odvela u nedogled traženja odgovora na kratka, ali možda i najteža pitanja: Kako? Zašto? Istina, poznate su nam neke „činjenice“ i „okolnosti“, koje su dovele da toga da Basdans nikada nije objavio ploču  ali bavimo se u tom trenutku važnijim stvarima - „namještamo“ foto-aparate da zablježimo sve ono što se će se događati  u i oko bine te julske večeri  2006. godine kada su zvuci rokenrola osamdesetih ponovo protresli Banja Luku. Ali, za svaki slučaj da se podsjetimo: Nakon pobjede na Omladinskom festivalu u Subotici, Basdansu bila su u prilčnoj mjeri  otvorena vrata na ulazak u prvu ligu tadašnje rok-scene.

Mada su još uvijek imali status demo-benda stizali su brojni pozivi za koncerte, gostovanja u relevantnim muzičkim emisijama, pjesme su bile su vrhu top-lista, a interes su pokazivale  diskografske kuće, između ostalih beogradska Produkcija  gramofonskih ploča Radio-televizije Beograd (PGP RTB) i zagrebački  Jugoton. O „konekcijama“ sa ovim izdavačima, govore i dijelovi teksta koje je prije osam godina napisao i objavio banjalučki novinar Ljubiša Javorac:

...Nakon Subotice, Oliver Mandić je dva mjeseca dovodio mnogobrojne telefone do usijanja, a njegov se vjerovatno istopio u uzaludnim pokušajima da pronađe momke iz Basdansa. Kao glavni i odgovorni urednik PGP-a želio je da im ponudi saradnju. Istovremeno, na Jadranu, oni su se ludo provodili i svojom svirkom razvlačili usta turistima i lokalnim ljubiteljima dobrog zvuka. Napokon je došlo do susreta koji je obećavao. A onda je uslijedilo prvo razočaranje. Mandić im je odmah istakao da PGP želi da im obezbijedi sve uslove za snimanje prve ploče. Međutim, zahtijevao je da im Marina Tucaković preradi tekstove, a on da odsvira klavijature i napravi aranžmane. Jednoglasno su ga odbili. Vjerovali su u svoj kvalitet, ali bili su svjesni i činjenice da idu ispred svog vremena, što je, pokazalo se kasnije, uvijek bio njihov najveći problem...

O tome kakva je bila „šema“ sa zagrebačkim „Jugotonom“, koji je iskazao  ozbiljne namjere, kolega Ljubiša Javorac, zapisao je:

...Zahvaljujući odličnim svirkama po Zagrebu na red su došli i pregovori o snimanju ploče za Jugoton. "Postavili smo visoke zahtjeve", kaze Sina (Siniša Tomić, bubnjar-op.pr). "U Zagrebu je za nas iznajmljena kuća, a dogovorili smo se i oko dnevnica koje su bile veoma dobre", priča Nenad Matejić o pripremama za ulazak u studio. Dva dana nakon dogovora dogodilo se opet nešto sto je teško objasniti. Izgledalo je kao da se više sile opiru namjerama Basdansa. "Ušao sam u tu našu kuću i odmah primijetio da nam je nestala kaseta sa materijalom koji je trebalo da snimimo", govori Nešo...

Prema brojnim tvrdnjama zbog ovakve situacije i „razvoja događaja“ oko snimanja  i izdavanje ploče-albuma, ništa više nije bilo kao prije. Respektabilan muzički potencijal benda, koji je obećavao da će se naći u vrhu tadašnje rok-scene, naglo se počeo topiti, a Ljubiša Javorac, u pomenutom tekstu, primjećuje i da su se „...snaga i kompaktnost koju su imali počeli su da se rasplinjuju, nedostajale su  nove i jače svirke od onih na kojima su se već dokazali, a pozicija demo-benda to im nije dozvoljavala...“

Basdans nikada nije snimio album, ali i danas među ljubiteljima dobrog rokenrola i poklonicma benda kruže i i preslušavaju se demo-snimci, a banjalučki fotograf Slobodan Rašić-Bobara (pominjan u prošlom nastavku „Banjalučke razglednice-op.aut) još uvijek čuva fotografije benda koje snimio tokom njihovih nastupa i koncerata. Rašić je nedavno potvrdio i autoru ovog teksta da je sa Nenadom  Matejićem, frontmenom Basdansa, svojevremeno razgovarao da im uradi fotografije za omot prve ploče!


Komentari
Twitter
Anketa

Na šta najviše trošite novac?

Rezultati ankete
Blog