Svijet

Kome pripada blago Arktika?

Organizacija Grinpis se bori za oslobađanje svojih aktivista, ali stav Rusije je jasan: imamo pravo da vadimo naftu na Arktiku i u tome nas niko neće sprečiti. Čini se da i druge zemlje to vide na isti način.

Izvor:Glas Srpske

Rusija se nije pojavila na ročištu u Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu, zakazanom kako bi bio razmotren zahtjev Holandije za puštanje na slobodu uhapšenih aktivista organizacije Grinpis.

Aktivisti Grinpisa pokušali su 18. septembra 2013. u Pečorskom moru da se popnu na naftnu platformu ruske kompanije Gazprom u znak protesta zbog eksploatacije nafte na Arktiku. Narednog dana, ruske specijalne snage uhapsile su svih 30 ljudi sa broda „Arktik sanrajz", među kojima su bila i dva novinara, i prebacile ih u pritvor u Murmansk. Oni su najprije bili optuženi za gusarenje, ali su optužnice preinačene u tužbe za huliganizam, za šta su po ruskim zakonima predviđene višegodišnje zatvorske kazne.

Ruska zastava na dnu mora

I dok traje neizvjesnost oko sudbine 30 aktivista Grinpisa, ruski ledolomac prevozi olimpijsku baklju na Sjeverni pol, a tamo, na dnu okeana, još od 2007. stoji ruska zastava. Ruska vojska je ponovo prisutna na Arktiku. Predsjednik Vladimir Putin otvoreno govori o pravu njegove države na vrijedne resurse ispod arktičkog leda.

Procijenjuje se da se na Arktiku krije oko 13 odsto rezervi nafte i oko 30 odsto rezervi zemnog gasa. Budući da cijene energenata rastu, a led postaje sve tanji, sve je veće i interesovanje za taj region. Ruska reakcija na protest boraca za zaštitu prirode pokazuje koliko je Arktik postao važan za Rusiju. Grinpis i dalje punom parom vodi kampanju protiv naftnih bušotina na Arktiku, ali nesmanjenom brzinom nastavlja se i trka za resurse.

Kome pripada blago Arktika?

Granice na Arktiku su sporne. Za sirovine u blizini obale uglavnom se zna kojoj državi pripadaju, ali mnoge naslage energenata se navodno nalaze van pomorske granice od 200 nautučkih milja ili oko 370 kilometara od obale. Za pravo na korišćenje tih resursa na morskom dnu takmiče se mnoge zemlje – ne samo Rusija već i SAD, Kanada, Danska i Norveška. U takvim slučajevima, teritorije se dijele na osnovu odgovarajućih konvencija Ujedinjenih nacija, odnosno, države su dužne da dokažu da je dio dna okeana na kome se nalazi nafta ili gas zapravo nastavak njihove sopstvene ploče.

Ali države i naftni koncerni već sada posluju – Norveška i Rusija su 2010. parafirale sporazum o granicama u Barencovom moru i Arktičkom okeanu, s ciljem da olakšaju traženje nafte u ovim oblastima. Kanada, koja trenutno predsjedava Arktičkom savijetu, proglasila je razvoj tog regiona za prioritet. I SAD i Danska su sve prisutnije na sjeveru. Velike firme, od koji su neke u državnom vlasništvu: Rosnjeft, Statoil, ENI, Ekson Mobil, Šel – sve one traže naftu na Arktiku.

Nafta ugrožava životnu sredinu

Nakon 2010. godine i katastrofe sa naftnom mrljom u Meksičkom zalivu, porasla je zabrinutost da bi slična nesreća mogla da se dogodi u arktičkim vodama. Čak i stručnjaci naftne industrije priznaju da postoje „veliki izazovi" i to zbog izolovanosti, ekstremnih vremenskih uslova i slabe infrastrukture. Borci za zaštitu prirodne sredine, poput onih iz Grinpisa, plaše se efekata po prirodnu sredinu, koja je jedinstvena u svijetu. Aktivisti podsjećaju da se nafta u hladnoj vodi rastvara veoma sporo. I dan danas se na obalama Aljaske pronalaze tragovi nafte koja potiče iz tankera Valdez, koji je doživio havariju 1989. godine. Nema dovoljno efikasne tehnologije za potpuno čišćenje nafte iz ledene vode.

Internacionalno interesovanje za Arktik

Evropska unija takođe je zabrinuta zbog efekata po životnu sredinu. U studiji koja bi trebalo da bude završena 2014. stoji da se „većina zaliha nafte i gasa u Arktiku nalazi daleko od obale, što je veoma zabrinjavajuće, jer se vrlo malo zna o prikladnom postupku". Ljudi koji žive u tom regionu mogli da budu u velikoj opasnosti, a zarada od nafte otišla bi negdje drugdje, smatra Centar Evropske unije za Arktik sa sjedištem u Finskoj.

Uprkos tome, Arktik i za Evropsku uniju predstavlja budući izvor nafte i gasa koji bi trebalo da „poveća energetsku sigurnost u slijedećim decenijama". Grinpis se bori protiv tog stava – oni žele da se oko Sjevernog pola uspostavi zaštićena zona.

Pored zaštite ekosistema na sjeveru, kampanja Grinpisa otpočeta je i u cilju zaštite klime na svjetskom nivou. Grinpis upozorava da bi spaljivanje naftnih prerađevina sa Arktika dodatno pojačalo globalno zagrijevanje i istovremeno ubrzalo topljenje glečera. Grinpis je uspješan bar u tome što je uspio da privuče pažnju cijelog svijeta na trku za arktičku naftu.

Komentari
Twitter
Anketa

Koliko puta sedmično imate ručak sa mesom?

Rezultati ankete
Blog