Zdravlje

Biciklisti su pametni i cool, a i žive osam godina duže

Oni su inteligentniji, oni su velikodušniji, oni su naprosto najviše cool u odnosu na sve druge sportiste. A oni nisu, kako biste možda na prvu mogli pretpostaviti, ni teniseri ni fudbaleri već - biciklisti!

To su rezultati studije koju su nedavno sproveli naučnici u Velikoj Britaniji, istražujući podsvjesne stavove koje ljudi gaje prema pojedinim vrstama sportova.

Stoga bi blizu četvrtine ispitanika ili, preciznije njih 23 posto, radije otišlo na dejt s biciklistom ili biciklistkinjom nego s osobom koja se bavi nekom drugom sportskom aktivnošću, navodi se u ovom izvještaju British Heart Foundationa.

Budući da Britanci vjeruju kako su biciklisti uglavnom pametni ljudi, svaki četvrti bi uvrstio jednog u svoj tim za popularne pabovske kvizove. Kakvu reputaciju imaju ovi sportisti svjedoči i podatak da bi čak 80 odsto ispitanika bilo ponosno da je njihov partner ili bračni drug odradio barem jednu humanitarnu vožnju biciklom, koje su inače vrlo popularan način prikupljanja pomoći na Ostrvu.

Meditacija u pokretu

Naravno, nositi titulu cool osobe nije jedina, a svakako ni najvažnija dobrobit koja proizlazi iz pasioniranog okretanja pedala, bilo da favorizujete asfalt ili brdske staze, jer riječ je o sportu koji ima izvrsne efekte na zdravlje, što pokazuju brojne naučne studije, ali što može potvrditi i naša sagovornica Tina Vrdoljak, 30-godišnja ekonomistkinja iz Splita, koja je nakon problema s koljenima spas pronašla upravo za biciklom.

Tina se cijeli život bavila sportom, od kick-boxinga, preko karatea i plivanja do atletike. Dugi niz godina trčala je svakodnevno, no zbog toga su joj stradala koljena, pa joj je doktor zabranio takav stil života. Za utjehu se okrenula biciklizmu, no danas je, kaže, najsretnija upravo dok okreće dva točka.

Vožnja bicikla je svojevrsna meditacija u pokretu, u doticaju si s prirodom, čuješ sve te šumove, osjećaš sunce i vjetar, a ponekad i kišu na svojoj koži, um ti je slobodan i naprosto uživaš jer si prepušten sadašnjem trenutku. Nakon treninga trčanja, kojeg i danas povremeno odradim, obično osjećam umor, a ponekad i bolove u koljenu i treba mi vremena da se tijelo oporavi, no nakon treninga na biciklu osjećam samo polet i zadovoljstvo - sažima Tina svoje iskustvo.

Ona svaki drugi dan provede oko dva i po sata vozeći se na biciklu, što još pomaže održavati kondiciju.

Dobro je poznato da vožnja utiče najviše na noge, trbušne mišiće i donja leđa, ali moguće je djelovati i na druge dijelove tijela - objašnjava Tina, a to potvrđuje i nauka.

Pri tome nije dovoljno odabrati uzbrdicu jer je od konfiguracije tla zapravo puno važnija poza koju vozač bicikla zauzima, pa ako osoba, umjesto da sjedi, dio vožnje provodi u stojećoj pozi ostvaruje značajne efekte i na muskulaturu ruku i torza, na primjer.

Prošlogodišnja studija tima stručnjaka objavljena u Časopisu za primijenjenu fiziologiju pokazala je da je vožnja bicikla idealan oblik kardiotreninga koja, za razliku od drugih kardiovježbi, ne ugrožava zdravlje zglobova.

Biciklisti koji se ozbiljno bave ovim sportom naprosto duž žive u odnosu na ostatak populacije, pokazala je, studija objavljena u Međunarodnom časopisu za sportsku medicinu. Istraživanje koje su proveli Sanchis-Gomar i drugi s Medicinskog fakulteta Univerziteta Španiji radilo da je životni vijek učesnika Tour de Francea du za 17 odsto u odnosu na stanovništvo Francuske, Belgije i Italije.

Studija je pratila životni vijek 834 biciklista iz spomenute tri zemlje koji su odradili etapu u perioduod 1930. do 1964. godine, te je pokazala da su u prosjeku doživjeli starost od 81,5 godina, dok je ostatak populacije doživio 73,5 godina, što čini razliku od čitavih osam godina. Zaključak studije je da intezivni trening produžuje ljudski život.

Zanimalo nas je koji je bio njen najintezivniji poduhvat na biciklu.

Do Drniša na kafu

- U jednom sam danu odradila dionicu Split-Drniš-Split u društvu s dvojicom prijatelja. Prevalili smo 144 kilometra za koje nam je trebalo oko 6 i po sati, s tim da smo u Drnišu kratko sjeli na kafu u koju sam, suprotno svojim običajima, sasula čak dvije vrećice šećera.

Trebalo mi je malo energije jer nisam sa sobom ponijela ništa za jelo, budući da nam prvi cilj nije bio tako udaljena destinacija - kroz smijeh je odgovorila, napomenuvši da nakon povratka kući od silne euforije dugo nije mogla zaspati.

Tina se oprobala i na takmičenjima, a prošle je godine pobjedila na “Biciklijadi do zvijezda”.

- Radilo se o 15 kilometara uzbrdice - s ponosom je napomenula, međutim više nije pretjerano zainteresovana za daljnja takmičenja.

- Ona stvaraju nepotreban stres. Kad stalno gledaš na štopericu i brojiš kilometre te sebe kritikuješ jer si odvozio minutu lošiji rezultat, izgubi se sva ljepota i uživanje. Sada primjećujem puno više stvari dok vozim, zaustavim se, snimim dobru scenu fotoaparatom i naprosto uživam u vožnji - kaže ova mlada žena, čiji sportski duh nije pokorila ni iscrpljujuća mononukleoza 2010. godine.

A njen najvažniji savjet svim ljudima koji se žele baviti ovim sportom može stati u samo dvije riječi: “Nosite kacigu!”

izvor: slobodnadalmacija.hr

Komentari
Twitter
Anketa

Da li biste prije radili u javnom preduzeću za 1000 KM ili u privatnoj firmi za 1500 KM?

Rezultati ankete
Blog