Radnička prava i pravo na rad

Dramatično stanje mladih u BiH: Fakultetska diploma samo parče papira

BiH je u mnogim stvarima rekorder, ali rijetko kada se time možemo pohvaliti.

Ogromna nezaposlenost mladih u BiH se u ovom trenutku penje na preko 60% i rekordna je u Evropi. Pored toga, prema informacijama iz Centra za istraživanja i studije GEA, više od 50% mladih ljudi je ekonomski neaktivno – nema posao niti ga traži. Takođe, preko 50% mladih traži posao, a ne mogu doći do zaposlenja duže od godinu dana. 

Prema informacijama Federalnog zavoda za zapošljavanje, ukupan broj nezaposlenih osoba dobi do 35 godina u FBiH je 180.758, od čega je 22.637 sa visokom stručnom spremom. 

Što se tiče RS, preko Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske posao traži 62.419 mlađih od 35 godina, od kojih je 13.925 sa fakultetskom diplomom. Među njima je 459 sa završenim masterom, 78 magistara i šest doktora nauka, pokazuje statistika za avgust. 

Prema tome možemo zaključiti da trenutno u BiH preko 35.000 mladih, visokoobrazovanih osoba, traži posao. 

Migracija znanja

Vesna Vrbljanac je po završetku studija očekivala posao u struci. Naime, diplomirala je novinarstvo u Banjaluci, te pomislila da je pronalazk posla logičan slijed događaja. Međutim, malo toga je logično u BiH, pa tako i put do posla. 

Činjenica je da korupcija i nepotizam predstavljaju glavne prepreke u potrazi za poslom za mlade obrazovane osobe. 

“Studirala sam novinarstvo jer sam oduvijek to htjela i nije mi bilo bitno gdje ću se zaposliti samo da radim svoj posao. Poslije diplomiranja i višemjesečnog uzaludnog traženja posla, morala sam se vratiti u svoj rodni grad. Ni tu situacija nije bila bolja, korupcija i nepotizam su mnogo više izraženiji u manjim nego u većim gradovima, do posla se dolazi ili jako cvrstim vezama sa lokalnim moćnicima ili učlanjenjem u vladajuće partije”, objasnila je Vesna. 

Početkom ove godine, istraživanje portala Posao.ba pokazalo je da nezaposlenost, niskle plate i rastući troškovi daju jedan rezultat, a to je migracija znanja. Ovu pojavu je potvrdio i izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma koji je, prema analizi “odliva mozgova”, BiH smjestio na 140. mjesto od 144 rangirane zemlje svijeta. 

Vesna je primjer mladih BiH državljana koji su odlučili napustiti BiH i svoje znanje upotrebiti u inostranstvu. 

Nakon što u svojom državi nije mogla naći posao, na prijedlog prijatelja, kupila je jednosmjernu kartu za Austriju i odlučila se na život u tuđini. 

“Upisala sam se na Univerzitet u Beču smjer političke nauke i trenutno pohađam kurs njemačkog jezika, a povremeno zbog egzistencije radim studentske poslove. Sam početak je mnogo težak, ali je jako bitna početna volja i odluka da se sve ostavi iza sebe i počne jedan sasvim novi život u jednoj uređenoj i po mnogo čemu drugačijoj zemlji od naše”, objasnila je Vesna. 

Dodala je da sam početak iziskuje mnogo birokratskih prepreka, novca, čekanja u hodnicima, dolazaka, odlazaka, ali da je osjećaj vrijednosti koji dolazi uz studiranje u inostranstvu neopisiv. 

 “Što se tiče Fakultetskih obrazovanih mladih ljudi u RS i generalno u BiH oni su samo broj u Zavodu za zapošljavanje, ili glas na opštim izborima. Za nezaposlene ljude se niko ne brine, niko ne obraća pažnju na njih ukoliko nisu u krvnoj vezi sa vladajućom koalicijom”, kazala je Vesna.

Poručila je da se političari zapitaju zašto imamo odliv mozaka, te zašto polako postajemo zemlja staraca. 

Projekti zapošljavanja – šansa za usavršavanja, ali ne i zaposlenje

Istina je da se u oba entiteta sprovode projekti zapošljavanja mladih diplomaca. 

U Republici Srpskoj Zavod za zapošljavanje realizuje Projekat “Prvi posao”, koji ima cilj da pruži podršku sticanju radnog iskustva mladih i statusa pripravnika u Republici Srpskoj. 

Projektom je obuhvaćeno sufinansiranje zarada 374 mladih visokoobrazovanih kadrova sa evidencije Zavoda za zapošljavanje koji nemaju radnog iskustva u svom zanimanju, a koje im je potrebno kao uslov za zasnivanje radnog odnosa.

Federalni zavod za zapošljavanje realizuje programe sufinansiranja sticanja pravog radnog iskustva, kao najsvježiji primjer, sredinom ove godine na stranici Zavoda objavljen je Javni poziv za učešće u Programu sufinansiranja zapošljavanja i sufinansiranja sticanja prvog radnog iskustva. 

Do sada je po ovom programu apliciralo više od 4.300 firmi koje su iskazale interes za zapošljavanjem oko 10.000 osoba, od toga oko 1.600 firmi je apliciralo po mjeri Prvo radno iskustvo, a iskazali su interes za zapošljavanjem oko 3.500 osoba dobi do 30 godina.

Međutim, ovi projekti su se pokazali kao dobra šansa za usavršavanje znanja, a manje vjerovatna je prilika za stalno zaposlenje. 

Prema riječima Erola Mujanovića, stručnjaka za tržište rada, neki od entitetskih projekata koji su sprovedeni u zadnjih nekoliko godina su se pokazali kao odlični, a neki su bili potpuni promašaji. 

„Generalno, oni vladini projekti koji su bili povezani sa projektima međunarodne zajednice u ovoj oblasti, su dali više konkretnih rezultata jer su obično imali bolju podršku, više sredstava i koncept zasnovan na stvarnim potrebama. Pa su tako samoprojekti YERP i YEP, sprovedeni sa nadležnim domaćim institucijama, učinili da se zaposli 4000 mladih (YERP), odnosno 3000 mladih zaposlenih za YEP projekat. Ovi pokazatelji su  utoliko važniji jer se često radilo i o prvom radnom iskustvu za mlade, a napravljena su i brojna sistemska poboljšanja“, objasnio je Mujanović.

On je dodao da, bez obzir na sve projekte zapošljavanja, njihova efektivnost ostaje ograničavajuća dok se ne dostigne dovoljno jaka stopa ekonomskog rasta, koja bi dozvolila kreaciju par desetina hiljada novih radnih mjesta na godišnjem nivou. 

Iz FZZZ tvrde da evaluacija rezultata ovakvih programa iz prethodnih godina ukazuje na to da, pored činjenice da steknu odgovarajuće radno iskustvo, u prosjeku 60% mladih osoba ostaje zaposleno i nakon završetka realizacije programa. 

Mujanović tvrdi da je taj broj nešto manji posebno kada su u pitanju programi koji podrazumijevaju samo sufinansiranje plata radnika/pripravnika. On kaže da u ovom slučaju 65 odsto mladih poslodavac ne zadrži po isteku perioda sufinansiranja. 

Mujanović objašnjava da projekti zapošljavanja mogu biti i dugoročna rješenja za nezaposlenost mladih, kada se u njih uključe i druge aktivnosti koje poboljšavaju sistem i institucije na trajan način. Kao primjer, on je naveo otvaranje mreže CISO centara, odnosno Džob Klubova širom BiH, praksa koja je prenesena i u EU. 

„Raspoloživi statistički pokazatelji ukazuju da od tri mlade osoba jedna ostane na radnom mjestu nakon isteka pripravničkog staža. Puno toga zavisi naravno od poslodavca, ali i od vještina mladih, te o stavu i pristupu poslu i radnoj etici, te radnim navikama“, rekao je Mujanović.

Prema informacijama iz Centra za istraživanja i studije GEA, ZZZRS je kroz projekat „Znanjem do posla“, za tri godine realizacije projekta, pomogao 1.400 mladih da odrade pripravnički staž, ali manje od 700 njih je uspjelo da nakon pripravničkog staža zasnuje radni odnos kod istog ili drugog poslodavca. 

„Gledano iz ugla uloženo/dobijeno to je veoma loš rezultat. Dobra stvar u svemu je, ipak, što su ključni institucionalni akteri konačno počeli evaluirati efekte provedenih mjera i što je utvrđena nedvosmislena potreba da se postojeće mjere podrške revidiraju, a ograničena finansijska sredstva usmjere na one projekte koji će dati najbolje rezultate”, rekao je Marko Martić, izvršni direktor Centra.

Što se tiče cjelokupne situacije u BiH, iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH kažu da rezultati pomenutih programa nisu adekvatni jer oni ne obećavaju dugoročno zapošljavanje. 

“Razlog zašto korisnici programa (ovdje mladi ljudi, ali slično je i sa drugim programima) najčešće rade u onom periodu dok traje program, odnosno dok traje sufinansiranje zapošljavanja, jeste taj što većina preduzeća nema ekonomski kapacitet da zapošljava nove radnike, te poslodavci često idu na kratkotrajnu dobit umjesto da gledaju dobit kojom bi mogli stvoriti višak vrijednosti ulažući u radnika. Naravno drugi razlog za ovo jeste taj što je generalno naša ekonomija slaba i ne može da stvori veći broj novih radnih mjesta. Svi programi bi se realizovali sa puno boljim rezultatima da postoji stvarna potreba za velikim brojem novih radnika”, kazao je Boris Pupić, stručni saradnik za odnose sa javnošću.

Dodao je da sve statistike pokazuju da poslodavci na prvom mjestu traže radno iskustvo i određene kvalifikacije, tako da sa te strane javne službe zapošljavanja moraju nastaviti sprovoditi ovakve programe kako bi barem povećali zapošljivost na tržištu rada, odnosna kako bi u ovom slučaju stvorili šansu da mladi ljudi dođu do prvog posla i samim tim do radnog iskustva.

Samozapošljavanje mladih

Prema istraživačkom radu GEA, koji je objavljen krajem prošle godine, u FBiH je u periodu 2012-2015 pokrenut Program sufinansiranja samozapošljavanja mladih „Omladinsko preduzetništvo“. Cilj programa je da se novčano pomogne mladima u pokretanju vlastitog biznisa u vidu sufinansiranja troškova registracije, nabavke sredstava za rad, repromaterijala i potrebne opreme, te dijela zakonom propisanih doprinosa i poreza. 

Ciljna grupa su mlade osobe dobi do 35 godina, koje će po odobravanju poslovne ideje registrovati i održavati vlastiti biznis najmanje 12 mjeseci. Od 145  odobrenih zahtjeva čije su poslovne ideje ocijenjene  najboljim, do kraja 2012. godine realizovane su 132  poslovne ideje i za njih su isplaćena sredstva u iznosu od 462.000 KM, što je oko 45% ukupno odobrenih sredstava.

„Federalni zavod za zapošljavanje je za 2015. godinu predvidio, između ostalog, i program samozapošljavanja koji podrazumijeva i davanje poticaja za pokretanje vlastitog biznisa. A uskoro bi, uz pomoć naših partnera, trebali na našu internet stranicu staviti u funkciju opciju Online škola malog biznisa, svojevrsni praktični vodič u elektronskoj formi u vezi sa pokretanjem vlastitog biznisa, što bi, zajedno sa programom samozapošljavanja, bila zaokružena cjelina usluge u vezi sa pokretanjem vlastitog biznisa“, kazali su iz FZZZ.

Dodali su da je i za ovu godinu bila predviđena realizacija programa samozapošljavanja, međutim finansijska sredstva su, zbog elementarnih nepogoda, morala da budu preraspoređena za realizaciju programa „Zajedno u obnovi“. 

Međutim, kako je pokazalo GEA istraživanje, bez obzira što javne službe zapošljavanja u BiH sprovode nekoliko različitih projekata i programa podrške zapošljavanju i samozapošljavanju mladih, statistički podaci govore o tome da su njihovi efekti do sada bili veoma skromni, obzirom da se stalno povećava broj nezaposlenih na evidencijama. 

Nedostaci u obrazovanju

Neusklađenost ponude radne snage sa potrebama tržišta rada je evidentno i o tome jasno govori statistika nezaposlenosti.

Iako javne službe zapošljavaja već dugi niz godina redovno informišu javnost o potrebama na tržištu rada, deficitarnim i suficitarnim zanimanjima, još uvijek imamo situaciju da sve te informacije ne utiču na izbor školovanja koji vodi kasnijem izboru profesiju. 

“Ovdje podjednaku krivicu snose i ministarstva obrazovanja što presporo uvode promjene u nastavne planove i na taj način kreiraju upisnu politiku, te mladi budući učenici i studenti koji ne vode računa o tome kako će se zaposliti nakon školovanja. Nažalost po nekim istraživanjima i želje i savjeti roditelja imaju veliki uticaj na upis mladih, a da ti stavovi nisu usklađeni sa stanjem na tržištu rada”, objasnio je Pupić.

Dodao je da već više od pet godina imamo suficitarna zanimanja na tržištu rada; BiH su konstantno potrebni zidari, varioci, diplomirani farmaceuti, inžinjeri elektrotehnike, te različiti IT inžinjeri, a mladi se sve manje kreću ka ovim profesijama. 

“Generalno svi koji imaju neko od deficitarnih zanimanja na posao čekaju najduže do 12 mjeseci, a najčešće do 6 mjeseci nakon obrazovanja. Kada se ovome doda i slaba stopa aktivnosti među mladim osobama i katastrofalno loša mobilnost mladih (spremnost na odlazak na posao u drugo mjesto/grad) onda je situacija još kompleksnija”, rekao je Pupić.

Slaže se da je obrazovanje potrebno usmjeriti prema potrebama tržišta rada, te usmjeriti upisnu politiku ka ekonomiji i postojećem broju radnih mjesta. 

“Neki pomaci u posljednje 2-3 godine su već napravljeni poput promjena upisnih kvota na nekim univerzitetima, odnosno uvođenja besplatnog školovanja na nekim fakultetima, a sa takvim praksama treba nastaviti i ubuduće”, dodao je Pupić.

Mujanović takođe vjeruje da naši fakulteti trenutno nisu usklađeni sa potrebama tržišta rada, niti po kvalitetu nastave niti po profilima kadra koji fakulteti proizvode za tržište rada. 

„Jedan od osnovnih ciljeva obrazovanja trebao bi biti da se kod mladih razviju ključne kompetencije i životne vještine koji će mladima osigurati normalan život, ostvarivanje prihoda i sve drugo što danas čini jedan normalan život. Drugim riječima pripremiti mlade za potrebe tržišta rada, i to ne lokalnog nego globalnog, što se naravno ne dešava“, izjavio je Mujanović.

Martić iz Centra GEA kaže da neadekvatan obrazovni sistem dodatno komplikuje pogrešno vođena politika plata i zapošljavanja u javnom sektoru. 

„Ne čudi što među mladima koji se školuju postoji još uvijek iskrivljena slika o tome da ih idealan posao, najčešće onaj u javnoj upravi, „čeka“ nakon završetka fakulteta. Nažalost, onog trenutka kada se nakon završetka školovanja suoče sa realnošću katastrofalnog stanja na tržištu rada, postaju sve manje zainteresovani da svoju budućnost grade u BiH”, objasnio je Martić.

Dugoročno gledano, reforma obrazovanja sa naglaskom na razvijanje funkcionalnog znanja kod mladih, znanja koje ima svoju praktičnu upotrebu i primjenu nakon završetka školovanja, igra odlučujuću ulogu u profilisanju radne snage koja će se lakše integrisati na tržište rada i doći do zaposlenja. 

Kada je u pitanju stručno osposobljavanje radne snage, Pupić je objasnio da u posljednjih nekoliko godina imamo situaciju da poslodavci sami ulažu u školovanje kadrova jer im je jeftinije dodatno obučiti radnika sa nižim stepenom stručne spreme, nego primiti radnika sa višim obrazovanjem koji je po pravilu uvijek skuplji. 

On kaže da su i programi dokvalifikacije ili prekvalifikacije jako bitni kako bi se povećala zapošljivost na tržištu rada jer prema sadašnjim statističkim pokazateljima, na evidencijama nezaposlenih osoba, gotovo trećina radnika ima završenu samo osnovnu školu ili manje od toga.

Martić vjeruje da bi praktična i stručna obuka te karijerno savjetovanje trebalo biti utkano u mandate postojećih institucija obrazovnog sistema i tržišta rada. 

Kako nezaposlenost mladih utiče na ekonomiju

Prema rezultatima Eurofound analize, godišnji troškovi nezaposlenosti mladih i njihovog odsustva iz sistema obrazovanja i programa osposobljavanja procijenjeni su na preko 100 milijardi evra ili između 0,8% i 1,2% BDP-a za posmatranu 21 zemlju iz EU. BiH nije bila obuhvaćena ovom analizom, ali grube pretpostavke na bazi analogije sa zemljama članicama koje imaju slične probleme na tržištu rada, poput Španije, govore da BiH zbog ogromne nezaposlenosti i neaktivnosti mladih, godišnje gubi oko 1% svog BDP-a, odnosno najmanje 250 miliona KM, objasnio je Martić. 

Ako se svim činjenicama o nezaposlenosti mladih dodaju i zabrinjavajući rezultati demografskog trenda koji kažu da u BiH živi 320.000 mladih manje nego prije 1991. godine, onda je jasno zbog čega se situacija može nazvati dramatičnom. 

piše: Frontal

Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog