Redakcijski komentar

Besmislene platforme

Prvo su Stranka demokratske akcije, Demokratska fronta i Savez za promjene potpisali Programske principe za djelovanje zakonodavne i izvršne vlasti. Potom su sličan dokument na nivou Federacije BiH potpisale opet SDA i DF, sad pojačani HDZ-om BiH.

Isti dan su u Republici Srpskoj SNSD, DNS i SP potpisali Sporazum o zajedničkim političkim ciljevima i saradnji. Time se, bar za sad, zatvorio krug potpisivanja platformi koje ne znače ništa i koje nemaju bilo kakvu težinu, odnosno čiji je jedini cilj puki dolazak na vlast partija koje su te sporazume, deklaracije i platforme i potpisivale.

Uostalom, sličnih platformi smo se itekako nagledali u posljednjih osam godina. Svako formiranje vlasti u ovoj zemlji praćeno je besmislenim dokumentima koje neko, kao da se šegači, naziva `aktima za budućnost zemlje`. Pametan čovjek se zapita kakve novine nose sa sobom i u sebi ti novi papiri. Kao da ovdašnje stranke i do sad nisu deklarativno bile za EU, kao da u svim njihovim programima nije oduvijek bila i borba protiv korupcije, odnosno briga o socijalno najugroženijima, zalaganje za ekonomske reforme itd. itd. Posebno je komično kad partije koje su posljednjih osam godina na vlasti u Srpskoj ponovo potpisuju Sporazum o zajedničkim političkim ciljevima i saradnji-pa da li su to do sad vršile vlast zajedno bez zajedničkih političkih ciljeva? Da li su do sad uspjevale da sarađuju bez sporazuma?

Sve te platforme imaju zajedničke dvije ključne stavke: pod broj jedan, prepune su demagogije i praznih fraza koje ne znače ništa i ne obavezuju bilo koga na bilo šta, i pod broj dva-ne poznaju bilo kakvu konkretizaciju opštih mjesta, ne sadrže rokove i ne posjeduju elementarnu unutrašnju koherentnost. Primjera radi, kako mislite istovremeno da se zalažete za što brži ulazak u EU, odnosno ubrazvanje evrointegracija, ali i za zaštitu domaćih proizvođača, odnosno dodatno carinjenje proizvoda iz EU i zemalja obuhvaćenih CEFTA sporazumom? To dvoje zaista istovremeno nikako ne ide. Ili, ako mislite da dodatno subvencionišete domaću proizvodnju a da istovremeno smanjite zaduživanje zemlje i fiskalno opterećenje građana i privrede-pa gdje ćete pronaći novac za te dodatne subvencije?

Sve te nelogičnosti i praznoslovlja nimalo ne brinu domaće političare. Na kraju krajeva i zašto bi-pa oni lično nisu opterećeni niti jednim problemom sa kojim se svako jutro budi i sa kojim svako veče ide u krevet prosječni građanin ove zemlje. S druge strane, ono što se naziva „akademskom“, „stručnom“ ili ko zna kakvom trećom javnošću u društvu apsolutno ne pokazuje bilo kakvu spremnost da se kritički osvrne na nebuloze koje političari serviraju medijima i građanima, i to zato što se nadaju da će ih vlasti poput poslušnih ljubimaca pozvati i dati im pokoje ministarsko ili savjetničko mjesto.

No, korumpirana inteligencija i mediji zaslužuju jedan potpuno samostalan osvrt. Dovoljno je na ovom mjestu reći da postoji jedno svešireće prožimanje politike, nevladinog sektora, medija, akademskog kruga i krupnog biznisa koje prosto guta sve pred sobom i guši svaku mogućnost alternativnog promišljanja, sistema i same ideje da je uopšte moguće živjeti u jednoj zaista pravnoj i ekonomski prosperitetnoj državi, u kojoj postoji red i poredak, u kojoj se vrednuju znanje i rad, a ne poltronstvo, veze i drugi momenti koji nemaju dodirnih tačaka sa onim što bi trebao biti moralni kod zajednice.

U takvom stanju stvari možemo i dalje da očekujemo opštu inflaciju najbesmislenijih mogućih političkih sporazuma, najneprirodnijih koaliranja, prelazaka preko svega i svačega samo da bi se partije, političari i prežvakani „intelektualci“ i „biznismeni“ nakačili na državne jasle i budžete.

Sva postizborna dešavanja u zemlji išla su u prilog prethodno navedenog. A ono što će se dalje zbivati samo će dodatno zgaditi politiku i uopšte javni angažman svakoj pristojnoj osobi. No, pozitivna je stvar što je svojstvo svakog sistema da u samom sebi nosi klice sopstvene propasti. Tako se nekako osjeća danas i kod nas-svi nekako vide da se bliži kraj stanju stvari ovakvom kakvom ga poznajemo. Nešto se iza brda valja, nešto krupno. To nešto ne mora nužno da znači i da je pozitivno-štaviše, moguće je da nam se velika nevolja sprema.

U svakom slučaju, stvari ne mogu ostati vječno ovakvima.

Redakcija Frontala

Komentari
Twitter
Anketa

Da li već sada znate za koju političku partiju ili pojedinca ćete glasati na predstojećim lokalnim izborima?

Rezultati ankete
Blog