Tehnologija

Postoji li ljubav na prvi „klik”

Kritičari „tindera” tvrde da nečija slika nije dovoljna da izazove osjećanja kod druge osobe ili da dvoje ljudi započnu vezu

Internet je već odavno postao ne samo nezaobilazni dio života, nego život sam. Tu tražimo zabavu, informišemo se, kupujemo, učimo... Mnogi su spremniji da u tom virtuelnom svijetu upoznaju nove ljude nego što to čine u stvarnosti. Gotovo da svako može da se sjeti makar jedne osobe koja je srodnu dušu našla preko sajtova za spajanje. Koliko god je taj način upoznavanja kritikovan kao potencijalno opasan, jer se nikad ne zna da li je osoba sa druge strane zaista ona za koju se predstavlja, i površan, jer se ljudi uparuju tek na osnovu nekoliko rečenica, uglavnom skovanih od fraza, onlajn dejting i dalje privlači ljude i pojavljuje se u novoj formi. Mobilna aplikacija „tinder”, koja ima više od 20 miliona korisnika, jedna je od tih formi, i to ona koja je često kritikovana kao najpovršnija.

Može li samo nečija slika da bude toliko privlačna da kod drugog izazove osjećanja i da bude dovoljna da dvoje ljudi započnu vezu? To je pitanje na koje kritičari „tindera” negativno odgovaraju.

Mobilna aplikacija čiji je cilj da spaja ljude, funkcioniše tako što korisnik na osnovu fotografija odlučuje da li će sa nekim započeti komunikaciju ili neće. Ako mu se slika dopadne, kliknuće na nju, a ako mu se ne dopada, preći će na sljedeću. Ukoliko se dva korisnika dopadnu jedno drugom, „tinder” im omogućava da razmjenjuju kratke poruke. Onaj ko poslije tog razgovora ne želi da nastavi komunikaciju, prevlači sliku sa ekrana ulijevo, odnosno udesno ako želi da nastavi upoznavanje. Ukoliko oba korisnika prevuku desno, privlačnost je obostrana i mogu da nastave razgovor preko aplikacije.

Kritičari većinom smatraju da je ovo dobar način za „vezu” za jednu noć, i loš način da se započne ozbiljna veza. Međutim, sa tim mišljenjima ne slaže se Eli Džej Finkel, profesor psihologije na američkom Univerzitetu „Nortvestern”, koji je u autorskom tekstu u „Njujork tajmsu” stao u odbranu „tindera”.

On se, inače, bavi izučavanjem onlajn dejtinga i jednim istraživanjem, koje je radio 2012. godine, zaključio je da samci imaju ogromnu korist od upoznavanja preko interneta budući da im globalna mreža uvećava fond potencijalnih partnera. Međutim, ovaj profesor smatra da su dvije ključne ideje na kojima počivaju sajtovi za upoznavanje pogrešne.

Prva pogrešna pretpostavka jeste da korisnik na osnovu pretrage profila može da stekne osjećaj o kompatibilnosti sa potencijalnim partnerom. Pretraživanje profila je, smatra ovaj psiholog, beskorisno, jer ne vodi do one vrste informacija bitnih za uspješnu vezu.

Druga greška jeste što su kompjuterski algoritmi za uparivanje zasnovani na informacijama pojedinaca koji nisu svjesni postojanja onog drugog. Odnosno, te informacije postaju bitne tek kada se osobe zaista upoznaju.

Finkel se slaže da je „tinder” površan, jer čak ne koristi ni te matematičke algoritme za uparivanje, ali ističe da je površnost i njegova najveća prednost, jer korisnici obično ne polaze od pristupa „ili-ili” (ili neobavezna veza ili ozbiljna veza). Većina njih želi da se zabavi, da upozna zanimljive ljude, a nekada i da započne ozbiljnu vezu.

„Sa ovim načinom upoznavanja ’tinder’ se zapravo vratio u preinternetsku eru, u vrijeme kada su ljudi upoznavali potencijalne partnere (o kojima su malo znali) na žurkama, u barovima, šetajući pse, u situacijama u kojima mogu da steknu jak početni osjećaj o kompatibilnosti sa njima”, smatra ovaj profesor.

Aplikacije za onlajn susrete nebezbjedne

Američka firma IBM, koja se bavi računarskim tehnologijama, objavila je rezultate istraživanja koji ukazuju na nedostatak bezbjednosti kod aplikacija za onlajn susrete. IBM je saopštio da je ispitao 41 popularnu aplikaciju za susrete, dostupnu pod operativnim sistemom „android”, od kojih se pokazalo da 26 mogu da predstavljaju opasnost. Dodaje se da je prilikom analize registrovano više problema.

Podložnosti negativnim uticajima nisu prisutne samo unutar tih usluga, već neke od njih omogućavaju pristup funkcijama, kao što su fotoaparat, dži-pi-es ili mikrofon.

Da bi se minimizovale te opasnosti, preporuka je, između ostalog, da se za svaku uslugu napravi posebna šifra, što će hakerima otežati napade.

Izvor: politika.rs
Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog