EU integracije BiH

Bez adekvatne regulative proizvođači organske hrane prepušteni sami sebi

Organska proizvodnja u BiH dijeli sudbinu mnogih oblasti u kojima imamo potencijala a koji nije dovoljno iskorišten. Zašto BiH zaostaje za regijom i zemljama EU u ovom segmentu? Zbog nedovoljne obrazovanosti i informisanosti proizvođača, zbog usitnjenosti proizvodnje, slabih ili nikakvih podsticaja od strane vlasti, i nepostojanja adekvatnih zakonskih rješenja.

Rapublika Srpska je usvojila Zakon o organskoj proizvodnji, koji zbog nepostojanja podzakonskih akata još uvijek čeka da bude operativan. U Federaciji BiH zakona nema (isti je u formi nacrta utvrđen 2010. godine i još nije usvojen), dok priča o potrebi zakona na nivou BiH koju ističu mnogi stručnjaci iz ove oblasti,  u domenu političara i nosioca vlasti i ne postoji.

U takvom okruženju domaći proizvođači oslanjaju se na sertifikacijske kuće kako bi svojim prozivodima dali šansu da se nađu na inostranim policama.

„Iako se organska proizvodnja na području BiH spominje kao neiscrpna mogućnost još od 1996. godine, kada se uz učešće relevantnih domaćih i međunarodnih aktera putem implementacije projekata učinilo mnogo na uvođenju i uspostavi sistema prema svjetskim pravilima, još i danas mi se pri ovakvim razgovorima čini da smo na početku i da se „vrtimo u krugu“. Niz je prepreka za razvoj ovog sektora, ali se problemi moraju vezati za trenutno stanje u poljoprivrednoj proizvodnji uopšte i sve se to reflektuje i na organski sistem uzgoja. Sve zemlje koje su prihvatile organski sistem proizvodnje i predstavljaju svjetski značajne proizvođače organske hrane, dale su ovoj proizvodnji posebno mjesto izdvajajući ovaj segment „iznad“ svih ostalih proizvodnji“, ističe dr sci. Azra Hadžić, prof. biologije, doktor poljoprivrednih nauka iz Federalnog zavoda za poljoprivredu.

Prema njoj osnova uspješne proizvodnje, prerade i plasmana organskih proizvoda je, prije svega uspostava pravnog okvira, definisanje standarda za organsku poljoprivredu, adekvatan sistem kontrole i upravljanje sistemom kontrole organske proizvodnje, povjerenje potrošača u organske proizvode, osiguranje uslova za razvoj i održivost organske poljoprivrede i sakupljanje relevantnih statističkih informacija.

U svim tim oblastima učinjeni su vrlo mali pomaci, a u domenu statistike gotovo ništa.

„Ne postoji tačan podatak koliko je proizvođača sertifikovano za organsku proizvodnju, iz prostog razloga što ne postoji registar organskih proizvođača u BiH. Sertifikovani organski proizvođač se postaje sticanjem sertifikata validnih sertifikacijskih kuća koje su priznate od strane IFOAM-a (International Federation of Organic and Agriculture Movements) odnosno krovnom evropskom organizacijom za odobravanje sertifikacijskih kuća. Na prostoru BiH postoji samo jedna domaća sertifikacijska kuća priznata od strane IFOAM-a, odnosno Organska kontrola. Naravno, domaćih proizvođači mogu steći organske sertifikate, sertifikacijskih kuća Biocert, Biosuisse, IMO isl. U zavisnosti sa zahtjevima izvoznog tržišta“, navodi mr Tijana Slagalo, sekretar za poljoprivredu i prehrambenu industriju u Spoljno trgovinskoj komori (STK) BiH.

Ona dodaje da nažalost, izvoz i uvoz organskih proizvoda još uvijek nisu u mogućnosti pratiti iz razloga što organski proizvodi u carinskoj tarifi nemaju poseban broj. 

Prema nekim podacima u BiH je oko 400.000 ha neobrađenih oranica, a oko 50% obradivog zemljišta u FBiH i 30% u RS se ne obrađuje, što su potencijali koji mogu biti iskorišteni za sistem organske poljoprivrede. A takođe povećanje proizvodnje dovelo bi i do smanjenja barem jednog dijela nezaposlenog stanovništva.

Fahrudin Njemčević, vlasnik firme Herba Eko sa sjedištem u Sarajevu, a sa plantažama u Ključu navodi da su osnovne prepreke većem razvoju organske proizvodnje uz pomenuto nepostojanje zakona o organskoj proizvodnji u Federaciji BiH i jedinstvenog zakona na nivou Bosne i Hercegovine i „nedovoljno razvijena svijest i znanje o organskoj proizvodnji, nedostatak materijalnih sredstava kod proizvođača, kao i nedovoljna zainteresovanost ljudi za organsku proizvodnju i generalno nerad kod stanovništva“.

Riječ struke – nužni državni podsticaji

“Zastupljenost organske proizvodnje u regionu, uključujući i BiH je 0,1%, a BiH čak i nema zakona o organskoj proizvodnji, a trebalo bi da ima ako će u EU“, navodi Nemanja Močević, inženjer poljoprivrede iz Istočnog Sarajeva.

On smatra da bi to bi bio i pozitivan signal za poljoprivredne proizvođače da pređu sa konvencionalne proizvodnje na organsku. 

“Cjenovno naši proizvodi nisu konkurentni zbog visokih troškova u proizvodnji i, trenutno, male ili nikakve pomoći države a to u evropskim državama nije slučaj i time dolazimo do problema plasmana. Ukratko, nismo u dobroj poziciji u ovom trenutku ali to ne treba ostati tako”, ističe Močević.

Pojašnjava da je temelj organske proizvodnje u proizvodnji zdravih namirnica a da se pri tom ostvari odgovarajući finansijski rezultat. 

„Da se stvori drugačiji odnos između čovjeka i prirode. Organska proizvodnja rijetko ili nikako uključuje upotrebu hemijskih sredstava a fokusira se na pravilno upravljanje đubrenjem, plodoredom, izborom raznovrsnih kultura, sorti i pasmina a onda i nastojanjem da se ojača otpornost na bolesti i štetočine, brizi da se očuva i poveća plodnost zemljišta itd. Kapaciteti BiH za organsku proizvodnju su mali i ne mogu da odgovore ni zahtjevima domaćeg a kamoli stranog tržišta. Opet, čak i uzimajući u obzir visoke cijene organskih proizvoda kod nas, strane kompanije su zainteresovane za naše proizvode jer imaju dobar kvalitet. Treba raditi na povećanju kapaciteta organske poljoprivrede jer se iz godine u godinu povećava interes”, poručuje Močević.

Agronom Elvedin Čolaković, predsjednik Udruženja građana za ruralni razvoj i zaštitu okoline Eco-Line iz Mostara kaže da poljoprivredna preduzeća i udruženja, posebno ona koja rade na razvoju organske poljoprivrede trebaju puno veću podršku lokalnih vlasti kao i podršku resornih ministarstava jer proizvođači ne mogu sami biti prepušteni sebi. 

„Sistem podsticaja se mora promjeniti i dati puno veću novčanu podršku organskim proizvođačima koji imaju pored umanjenih prinosa imaju i troškove sertifikacije a prodajne cijene su malo veće u odnosu na konvencionalne proizvode. Poseban problem predstavljaju tržni centri koji ne plaćaju kupljene proizvode i na svaki način nastoje da odgode plaćanja što često dovodi u problem proizvođače koji ne mogu da naplate svoje proizvode“, navodi Čolaković.

Prema njemu ekonomska kriza u BiH i nedovoljna podrška su doveli do toga da opada kupovina svih poljoprivrednih proizvoda pa tako i organskih i kupovina se uglavnom odvija u velikim gradovima gdje je kupovna moć još dobra kao i povećana svijest kupaca. 

„Ovom djelatnošću se isplati baviti ali bez jasne podrške i prepoznavanja ovog vida proizvodnje sve teže se baviti ovom proizvodnjom“, kaže Čolaković.

Azra Hadžić navodi da treba iskoristiti i karakteristike dosadašnje proizvodnje na nekim područjima gdje je zadržan tradicionalni  način uzgoja (bez hemikalija) koji se mogu iskoristiti i najlakše ukomponovati u odgovarajuće standarde, a uz to cijeli proces oplemeniti novim dostignućima nauke i tehnologije u proizvodnji i preradi, a i udovoljiti zahtjevima tržišta u domenu praktikovanja organske proizvodnje.

Strategije razvoja organske proizvodnje mnogih razvijenih zemalja se bazira na dostizanju cilja, da ovom proizvodnjom bude obuhvaćeno 20% ukupne poljoprivredne proizvodnje. 

Prema stručanjcima područja koja su po svojim agroekološkim odlikama interesantna za uvođenje organskog sistema uzgoja u segmentu stočarstva ili pojedinih odgovarajućih biljnih vrsta su u glavnom dijelovi ruralnih područja koja pripadaju  brdskoj ili  planinskoj regiji. 

Njemčević početinicima savjetuje da obavezno da se prijave kod priznate sertifikacijske kuće OK – Organska kontrola, za svoju proizvodnju, uđu u proces sertifikacije i dobiju upute o standardima u ovoj vrsti proizvodnje, da traže savjete i pomoć, te i saradnju sa iskusnim sertifikovanim proizvođačima.

Sertifikacija i izvoz

Kada se posmatra organska proizvodnja u odnosu na proizvodnju konvencionalnih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, stručnjaci ističu da sa sigurnošću možemo reći da je organska proizvodnja zahtjevnija, ali su i cijene proizvoda veće, a kvalitet bolji.  

„Samim tim što organska proizvodnja zahtijeva posebne uslove pod kojima se proizvodi, kao i kontrolu proizvodnje, te iziskuje veće materijalne troškove, to se i sporije razvija. Da biste proizvodili organske proizvode morate ispuniti niz zahtjeva koje nameću  ovlaštene certifikacijske kuće, u zavisnosti od vrste organske proizvodnje. Neki od zahtjeva koji se moraju ispoštovati pri proizvodnji organskih proizvoda su ograničena ili potpuno isključena upotreba određenih pesticida, prehrambenih aditiva, da se proizvodnjom posebno vodi vodi računa o ne narušavanju prirodnog biodiverziteta i sl. Osim što je organska proizvodnja skuplja, problem za veću proizvodnju je isti kao i kod konvencionalne proizvodnje, usitnjeni zemljišni posjedi tj.male obradive površine. Nepostojanje Zakona o organskoj proizvodnji u BiH uveliko otežava razvoj ovakve proizvodnje na adekvatan način, jer sve što u njemu treba biti propisano mi u BiH nemamo. To sa sobom nosi problem, da mnogi proizvođači u BiH nazivaju svoj proizvod „organskim“ a da čak nisu ni validno certifikovani“, smatra Tijana Slagalo iz STK BiH.

Već smo pomenuli da u BiH djeluje nekoliko sertfikacijskih kuća od kojih Organska kontrola predstavlja bh. sertifikacijsko tijelo koje je od oktobra 2011. godine zvanično priznato od Evropske komisije za sertifikovanje organskih proizvoda u BiH i regiji za izvoz na tržište EU. 

Zvaničnim priznanjima relevantniih institucija iz EU i Švajcarske BiH proizvođačima je već 4 godine omogućen plasman OK sertifikovanih roba na ova zahtjevna tržišta.

BeHaBIOcert je sertifikacijska kuća koja primjenjuje opšte prihvaćene norme i standarde EU i koja je takođe prihvaćena od strane IFOAM-a, te omogućavaju izvoz na EU tržište. 

„Ali u prvom redu to znači da se ne koriste hemijski netretirane sirovine već prirodno uzgojene, da se proizvodi u harmoniji sa prirodom i ne narušava prirodna ravnoteža  te da se proizvodi pošteno i pravično“, istakli su u ovoj sertifikacijskoj kući. 

Dodali su i da se sertifikovani organski proizvođač postaje tek nakon višegodišnjeg procesa praćenja, više stručnih nadzora i godina obuke i truda proizvođača.

„S obzirom da ne postoji Ustavni osnov za donošenje Zakona na nivou BiH, samim tim ova oblast se ne može uređivati na nivou BiH. U Republici Srpskoj ova oblast je regulisana Zakonom o organskoj proizvodnji. Kako bi oblast organske proizvodnje bila u potpunosti definisana i usaglašena, pri tom poštujući navedene ustavne odredbe, potrebno je da i FBiH uredi ovu oblast odgovarajućim zakonskim aktima. Jedan od naših najvećih poljoprivrednih potencijala je razvoj organske proizvodnje. Trenutno stanje organske proizvodnje u Republici Srpskoj je na zadavoljavajućem nivou, imajući u vidu neinformisanost, pa i dijelom nezainteresovanost proizvođača za ovom proizvodnjom. U skladu sa navedenim zakonom u toku je izrada podzakonskih akata koji će definisati oblast seritfikacije organskih proizvoda”, navode u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske.

Istakli su da se ministarstvu u posljednje vrijeme javlja sve veći broj poljoprivrednih proizvođača koji su zainteresovani za organsku proizvodnju, a da u planu izrada preostalih podzakonskih akata, podrška poljoprivrednim proizvođačima za formiranje Udruženja organskih proizvođača Republike Srpske, promocija organske proizvodnje i sl.   

 

Izvoz organskih proizvoda je u porastu ali samo ljekovitog bilja, šumskih plodova i gljiva.

„U poređenju sa zemljama regije BiH se može pohvaliti organskom proizvodnjom i sakupljanjem ljekovitog bilja i šumskih plodova te proizvodnjom poluproizvoda poput organskih eteričnih ulja i finalnih kozmetičkih proizvoda. Organske gljive, šumske borovnice i brusnice, ljekovito bilje te ostali šumski plodovi veoma su traženi na evrposkom, azijskom i američkom tržištu. 90% ove prozvodnje iz Bosne i Hercegovne se izvozi.  Kada govorimo o organskom voću, povrću, animalnim proizvodima onda možemo reći da BiH nije konkurentna, niti dovoljno razvijena u poređenju sa zemljama regije i Evropske unije“, dodaje Slagalo.

Organski put BiH ka EU

Hadžićeva navodi da je Evropska komisija prije desetak godina definisala svoj pristup razvoju ovog sektora kao prioritetan za BiH (prvenstveno u okviru ruralnog razvoja), što opravdava tvrdnje mnogih stručnjaka i zaljubljenika u organsku proizvodnju, da je to trenutno u okviru poljoprivrede, prehrambene industrije i šumarstva jedan od najperspektivnijih proizvoda koje BiH može ponuditi zajedničkom tržištu. 

„Uprkos svemu navedenom, naša zemlja nije iskoristila prednosti koje je usmjeravaju u tom razvojnom pravcu i koje joj daju višestruke mogućnosti  i  u odnosu na zemlje regije i EU. Pred nama je istrajan rad na daljem razvoju organskog sektora i prevazilaženje svih navedenih problema, kako bi postali značajni prepoznatljivi proizvođači sertifikovane organske hrane“, ističe Azra Hadžić.

autor: Frontal
Komentari
Twitter
Anketa

U kojoj državi su građani BiH najbolje živjeli?

Rezultati ankete
Blog