Redakcijski komentar

Šta se zaista krije iza prijedloga rezolucije o Srebrenici i zašto Amerika ne želi eliminaciju Dodika?

Dešavanja koja ovih dana prate britanski prijedlog rezolucije o Srebrenici polako ali sigurno daju konture onoga što možemo nazvati novom strukturom Bosne i Hercegovine i cijele regije u narednom periodu, odnosno ulogom te regionalne strukture u kontekstu međunarodnih odnosa.

Naravno, ta uloga nije niti nova, niti neuobičajena kad je ovaj prostor u pitanju. Tragična istorijska nit je bolno vidljiva i, sve su prilike, domaća politička i intelektualna elita ponovo neće učiniti bilo šta da prekine taj lanac sukoba i zla koji cijelu ovu regiju već vjekovima drži siromašnu i unesrećenu.

Nema nikakve sumnje, jasno je da je američki interes u BiH i regiji izazivanje nove destabilizacije a čemu će britanski prijedlog rezolucije o Srebrenici ne samo doprinijeti, nego je u značajnoj mjeri već doprinio i otvorio stare i bolne rane. Amerikanci svjesno otvaraju novu liniju direktne konfrontacije sa Rusijom koju žele neprestano držati u šahu, odnosno iznurivati njene političke, ekonomske i geopolitičke resurse.

Ovaj put Rusiji to savršeno odgovara, budući da su BiH i regija zapadnog Balkana van njene direktne zone uticaja. Imajući sve to u vidu, lako je moguće da su Amerikanci i Rusi napravili čak i prećutni sporazum da polje njihovog narednog međunarodnog megdana bude upravo na Balkanu, jer je to polje dovoljno udaljeno i od jednih i od drugih te oni sami ne mogu tu imati bilo kakve ozbiljnije štete a koristi itekako. 

Prva korist okršaja Sjedinjenih Država i Rusije na Balkanu jeste ne samo destabilizacija Balkana, nego i Njemačke kojoj je Balkan meki trbuh i koja nikad neće realizovati svoju ambiciju ujedinjene Evrope pod njemačkom supremacijom sve dok trajno ne pacifikuje i ne stabilizuje Balkan. Toga su SAD i Rusija itekako svjesne te će uvijek preko Balkana vršiti pritisak na Berlin. Iz tog razloga je Njemačka uvijek živo zainteresovana za razvoj političkih procesa u regiji koji osiguravaju eliminaciju ruskog i angosaksonskog faktora u regiji na najmanju moguću mjeru, odnosno stabilizaciju ovog prostora pod njemačkom supremacijom.

Iz te vizure posmatrano postaje jasno zbog čega Berlin već nekoliko godina insistira na čišćenju balkanskih lidera koji su moć i bogatstvo stekli devedesetih godina, uključujući Milorada Dodika i Mila Đukanovića. Njemačka želi Balkan kojim ne upravljaju političari kompromitovani u tolikoj mjeri da Vašington, London i Moskva mogu u svakom trenutku da preko njih, bilo da ih podržavaju bilo da ih majdanski ruše, izazovu snažne potrese u regiji i tako Njemačku konstantno drže u pat poziciji ograničavajući njenu ambiciju da kroz ujedinjenu Evropu snažno stupi na globalnu političku i ekonomsku scenu.

S druge strane, kad pričamo o Republici Srpskoj i BiH, ovdašnji političari i analitirači ne uočavaju da anglosaksonski interes uopšte nije sklanjanje sa scene Milorada Dodika: naprotiv, njihov interes je da Dodik i dalje bude tu, da ima svoj uticaj, a jedino im je bilo važno da taj uticaj ne bude tako dominantan kao što je bio prije prošlogodišnjih opštih izbora.

Sad kad je taj cilj ostvaren, kad je Dodik ranjen i nervozan, Amerikanci i Britanci imaju sve što žele u BiH. Paradoksalno zvuči, ali i Dodik i opozicija u Republici Srpskoj imaju identične poglede na situaciju, te su i jedni i drugi potpuno u krivu. I Dodik i opozicioni lideri smatraju da Zapad jedinstveno želi da Dodika eliminiše sa političke scene. Dodik se stoga okreće potpuno Rusiji, a opozicija Zapadu, pogotovo Amerikancima. Međutim, Amerikanci ne žele da trajno eliminišu Dodika. Da to žele, oni to mogu preko visokog predstavnika da učine odmah. Niko u Srpskoj danas ne bi izašao na ulicu kad bi OHR smjenio Dodika, ljudi su previše apatični, siromašni i kivni na sve političare. Međutim, to neće biti učinjeno jer Vašingtonu treba oslabljen Dodik koji prijeti, galami i diže tenzije jer time izaziva nestabilnost u BiH i cijeloj regiji a što trenutno jeste američki interes na Balkanu, poslije Sirije i Ukrajine. 

Dodik misli da ga Rusija podržava, međutim ruska podrška u osnovi je taktička a ne strateška, jer je Moskva svjesna da BiH pripada u potpunosti zapadnoj sferi uticaja i zato će Dodik Moskvi da služi u istu onu svrhu kojoj služi i Vašingtonu-kao korisni idiot. Ista je uloga opozicije u Republici Srpskoj kad je Vašington u pitanju-lideri opozicije koji misle da su sad postali važni igrači takođe nisu ništa više nego korisni idioti čija je jedina svrha da trajno drže Dodika ranjivim, ali da ga što duže svojom nesposobnošću ostave na vlasti, jer je to najbolji recept trajne nestabilnosti i Republike Srpske, i Bosne i Hercegovine, i zapadnog Balkana. Toga opozicioni lideri uopšte nisu svjesni, oni smatraju da će ih Zapad dovesti na vlast u Banjoj Luci kao što je u Sarajevu i to sad pa sad, međutim to samo pokazuje kolika je kratkovidost i plitkoumnost tih ljudi.

Prema tome, naredne dane neće pratiti niti odlikovati bilo kakva briga velikih za bilo koji narod u Bosni i Hercegovini, nego isključivo geopolitički interesi velikih sila. Mi ćemo, kao i uvijek do sad, biti slijepi i gluvi na sve te procese, nećemo imati adekvatan odgovor i pustićemo nesposobne političare da budu mali pijuni u velikom zlu koje se ponovo sprema ovom prostoru.

Redakcija Frontala

 
Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog