Frontal Blog Challenge

U šumarku skrivenom

Postoji jedan mali kvart gdje utopijska ideologija skoro pa funkcionira u potpunosti. I tu je kod nas, u zapadnoj Hercegovini!

Dijele jednu kantu za smeće, u svakom vrtu raste različito voće i povrće, a kako bi za sviju bilo svega i sve po dogovoru. Ako kojim slučajem ostaneš sam u kući vjerojatno će ti na vrata doći tople zjelice različitog ručka, u slučaju da ništa nisi kuhao. Bicikli, role, romobili, alat, šta god ima slobodno je za poslužiti se. I naravno uredno vratiti na svoje mjesto. Nikada nećete vidjeti samo jedan travnjak pokošen. Jer kad kosiš svoj, pokosiš usput i okolne, susjedne…

I postoji još bezbroj lijepih priča, pa zašto onda uvijek naglašavamo ono što ne valja i time lošem dajemo na značaju?

Polazimo od sebe, od svog najbližeg, od prvog susjeda, ne od tetke iz Kanade ili Njemačke, Sarajeva kao glavnog grada, a kamo li od svjetskih vodećih država. Ako svoj mali svijet oko sebe ne možemo učiniti funkcionalnim što onda očekujemo od države i najviše vlasti.

„Možete početi spašavati svijet spašavanjem jednog po jednog čovjeka, sve ostalo je pretjeran romantizam ili politika“ rekao je jednom gospodin Charles Bukowski.  I potpuno je u pravu. Prestanimo držati fokus na stvarima koje nam se ne sviđaju i koje su nam daleko. Počnimo od sebe i svog susjeda. Sve što trebamo je tu, oko nas! Podijeli svoj ručak, posudi svoje biciklo, podrži nečiju predstavu svojim prisustvom, prčaj o idejama, pomozi, podijeli,  živi i usudi se biti primjer sustava u kojem želiš živjeti. 

Zašto imamo taj mentalni sklop da postavljamo barikade kada netko pokuša napraviti neku pozitivnu promjenu? Zašto nam je drago kada susjedu crkne krava? To bi samo značilo manje mlijeka i za nas! Zašto se nazivamo oporbom kada kao Udruga pokušamo pitati građane što misle o nekoj odluci vlasti? Zašto smo plaćenici Sarajeva kada ne želimo prihvatiti nepravedne odluke i upiremo prstm na neljudskost? Neshvatljivo je vjerovanje da će nam biti bolje ako je drugom gore ili da nas ne zanima kako je onome do nas! Nije nečiji neuspjeh naš uspjeh. Ali nečiji uspjeh može biti i naš i sreća se samo širi, na susjeda, grad, općinu, državu, svijet…Utopija je tako jednostavna. Podrška je ispunjujuća. Sjećam se jedne  tete koja je tijekom potpisivanja peticije protiv poskupljenja vode rekla: „Ne koristim se tom vodom, ali naravno da ću potpisati. Ako je tvom susjedu loše, loše je bolan i tebi!“

Zato, diži se, dobro pogledaj oko sebe, a posebno u one koje svaki dan susrećeš i stvaraj svijet oko sebe! Bolji, ljubazniji, uspješniji, nasmijaniji…

 

Autor: Nives Batista

 

#FrontalBlogChallenge

 

Povezane vijesti:

Kako nam je Edin Adilović postao incident?

 

 

Twitter
Anketa

Da li je opozicija u Srpskoj trebala učestvovati na mitingu u Banjoj Luci ili nije?

Rezultati ankete
Blog