EU integracije BiH

Teško do prvog posla: Mladi ne znaju, poslodavci pokušavaju, a javne politike ne podržavaju

„Mladi u BiH ne mogu naći posao“, jedna je od najčešćih rečenica u javnom prostoru, kao dio kritike na postojeće stanje u državi.

Međutim, zašto i kako, koliko posla u BiH zaista ima ili nema, daleko rjeđe je pitanje u diskusiji. Posla bi moglo i biti, tvrde naši sagovornici, ali nedostaje sinhronizovanih aktivnosti od strane svih zainteresovanih – nezaposlenih, poslodavaca i relevantnih institucija.

Zvanične statistike kažu da je na hiljade ljude odjavljeno sa evidencija entitetskih Zavoda za zapošljavanje. U 2017. u Federaciji Bosne i Hercegovine taj broj je dostizao 11.126 ljudi, u martu prošle godine, a u Republici Srpskoj najviše evidentiranih je zaposleno tokom septembra, njih 4.060.

Mladi su obuhvaćeni različitim programima u oba entiteta, ali prema podacima CIA, čak 62,8% nezaposlenih u uzrastu od 18 do 24 godine državu stavlja na čelo svjetske liste, kao prvu od 134 zemlje ukupno.

Mladi čekaju, umjesto da prave posao

Višegodišnje iskustvo rada na zapošljavanju i povećanju zapošljivosti mladih ima Jan Zlatan Kulenović, direktor Inkubatora društvenih inovacija „Munja“. (Ne)mogućnost zapošljavanja počinje s prvim traženjem posla, nakon završetka školovanja, smatra sagovornik.


„Mladi ne znaju gdje tražiti posao, kako kreirati svoj portfolij i CV, ne znaju da su stažiranje, volontiranje, uključenost u studentske i omladinske organizacije i odlazak na razne obuke i konferencije zapravo odskočna daska za nalaženje posla. Samim tim sebi smanjuju šanse, a ujedno imaju i prevelika očekivanja. S druge strane tržište rada nije previše osjetljivo na mlade, ne nude se beneficije i generalno nema puno otvorenih radnih mjesta niti su ona za te juniore dobro plaćena“, kaže on.

Nešto ne znaju, a nešto im ni tržište rada ne izlazi u susret. Obrazovni programi ne prate inovacije, udžbenici nisu usklađeni sa nastavnim planom i programom, a planovi odudaraju od realnih potreba tržišta.

„Na makro nivou generalno vlada manjak radnih mjesta i za neka zanimanja postoji naprosto prevelik broj nezaposlenih. Na primjer, u Kantonu Sarajevu ima preko hiljadu diplomiranih ekonomista, a svake godine ih stotinjak diplomira. Drugi razlog je što dugoročno nezaposleni ne koriste vrijeme da unaprijede svoje vještine, oni mogu i da se i prekvalifikuju, stažiraju, uključe se u razne organizacije, idu na on line kurseve i razvijaju sebe, ali umjesto toga veliki broj njih čeka“, ističe Kulenović.

Prekvalifikacija problem sistema, ne samo poslodavca

Vrijeme čekanja bi se moglo skratiti uz mogućnosti prekvalifikacije, dokvalifikacije, kao dodatnog i usmjerenog učenja. Poslodavci bi dobijali radnu snagu koja odgovara potrebama tržišta i radnih procesa i ne bi se gubili dragocjeni resursi. 

Kako bi se potaklo održivo, partnerski orijentisano i aktivno tržište rada na lokalnom nivou te smanjila nezaposlenost kroz razne programe obuka prekvalifikacije, Međunarodna organizacija rada (ILO) od februara 2016. godine sprovodi trogodišnji projekat koji finansira Evropska unija. Otvaranje radnih mjesta za socijalno ugrožene kategorije stanovništva, uključujući žene, mlade, manjine, interno raseljene osobe, povratnike te osobe koje teško dolaze do posla, ciljevi su koji se žele postići do kraja projekta.

„Do sada je 361 osoba (150 žena, 246 muškaraca, od kojih 9 osoba s invaliditetom) uspješno završila obuku. Nove poslove je dosad dobilo 29 osoba, uključujući i osobe sa invaliditetom. Projekat traje do januara 2019. godine i cilj je obezbijediti prekvalifikacije za oko 2.000 ljudi i otvoriti novih 620 radnih mjesta širom BiH“, rekla je Jamila Milović Halilović, portparol Delegacije EU i specijalnog predstavnika EU u BiH.

Programi obuke se provode u 22 opštine širom BiH: Banja Luka, Bijeljina, Čelinac, Doboj, Foča, Goražde, Gradiška, Konjic, Mostar, Čapljina, Maglaj, Modriča, Novi Grad, Odžak, Orašje, Prijedor, Srebrenik, Šamac, Tuzla, Vareš, Žepče i Živinice.

„Ovaj projekat je jedna od komponenti Programa za lokalni razvoj i zapošljavanje, koji Evropska unija finansira sa 19 miliona eura sa ciljem smanjenja nezaposlenosti i poboljšanja životnog standarda. Druga komponenta je projekat Lokalni integrisani razvoj, koji EU finansira sa 6,6 miliona, a provodi UNDP, dok treću komponentu, projekat „ProLocal“, vrijedan 9 miliona eura, provodi GIZ“, naglasila je Jamila Milović Halilović. 

Saša Trivić iz Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske smatra da na putu zapošljavanju kao dugoročno održivom stoji nekoliko faktora koji su dio opšte svijesti zajednice o stvaranju potrebnih kadrova.


„Jedno je zainteresovanost radnika, radne navike i opšta znanja koja imaju, a drugo je mogućnost ulaganja poslodavca u radnika“, objašnjava Trivić i dodaje da je neophodna prekvalifikacija i prije zapošljavanja a ne samo kod poslodavca.

On smatra da je neophodno promijeniti oblast srednjeg obrazovanja i sticanja prakse, kako bi se učenicima omogućio veći pristup preduzećima.

Politike zapošljavanja u BiH neefikasne

Politike zapošljavanja u Bosni i Hercegovini često se ocjenjuju kao neefikasne i neadekvatne, pa samim tim daju i loše rezultate.

„Smatram da su trenutne politike zapošljavanja mladih neadekvatne jer daju slabe rezultate, a veliki problem je što se iste te politike sprovode godinama bez odgovarajuće evaluacije njihovih efekata i efikasnosti. Ukoliko daju slabe efekte to znači i da ne odgovaraju potrebama tržišta rada“, kaže Ognjen Đukić iz Centra za istraživanja i studije GEA.

Mjere koje se provode ne odgovaraju ni mladima uopšte uzevši, a posebno ne mladima iz različitih manjinskih i marginalizovanih grupa, kao dijelu radne snage koji je teže zapošljiv zbog različitih oblika diskriminacije sa kojima se suočavaju.

„Moj utisak je da su programi za većinu ovih grupa sporadični i nedovoljnog obima. Tu se opet javlja pitanje nepostojanja ozbiljne evaluacije postojećih programa. Sistemski i dovoljno detaljni podaci na osnovu kojih bi se ti programi mogli evaluirati uglavnom nisu dostupni“, objašnjava on.

Poseban problem o kojem se govori najčešće u kontekstu „odliva mozgova“ i odlaska mladih jeste migracija mladih radi zaposlenja. Ono što ne mogu naći u svojoj državi – mladi traže u razvijenijim zemljama i uređenijim sistemima. O posljedicama po Bosnu i Hercegovinu se još uvijek nedovoljno zna.

„Udruženje GEA  će se u naredne dvije godine, u saradnji sa partnerima iz Njemačke i Austrije, baviti analizom pitanja migracija radne snage iz BiH u ove zemlje. Između ostalog, istraživaće se uticaj razlika u uslovima na tržištu rada na migracije, ali i obratno – uticaj migracija na uslove na tržištima rada ovih zemalja“, najvaljuje Đukić.

Jasno je, bez obiljne intervencije u oblasti zapošljavanja i svrsishodnih programa, nema ni izmjene postojeće situacije. Svi relevantni akteri, iz svog ugla, rade na poboljšanju opšte slike, ali kohezija, bez istinske volje da se prevaziđu prepreke u državama poput Bosne i Hercegovine, ostaju slovo na papiru.

 

Autor: M.B. i D.S./ Frontal
 
Twitter
Anketa

Da li će budući status Republike Srpske u BiH zavisiti od rješavanja statusa Kosova?

Rezultati ankete
Blog