Intervju

Vedran Gavrić: „Pjesme govore za mene“

Vedran Gavrić je u Beč došao iz Banjaluke, bavi se muzikom i arhitekturom. Putovao je daleko dok se nije odlučio za Beč. Vedran vjeruje u pokretačku moć stvaralaštva, a dok on nama govori kroz pjesme, one same govore kroz njega i traže mu da ih pusti da zažive. Tako smo i na početku ovog intervjua prvo poslušali par njegovih pjesama da bismo bolje razumjeli šta želi da podijeli sa nama. Muzika je njegova strast i put, na kojem ga inspiriše i Beč.

Kako si odlučio da dođeš baš u Beč?

GAVRIĆ: Mnogo faktora je uticalo. Prvenstveno, osjetio sam da je vrijeme da krenem dalje. Iako jako volim Banjaluku osjetio sam da je momenat da idem, zato što su moje želje i snovi postali malo veći. Otišao sam na brod i putovao sam svijetom. Malo radio, malo se odmorio. Proputovao sam desetine hiljada kilometara i shvatio da, iako sam mislio da nisam nostalgičan tip, zapravo jesam. Nostalgija se prirodno probudi nakon određenog vremena i tražimo nama poznata lica i mjesta. Nakon što sam se vratio i ugledao zelenu travu doma mog, shvatio koliko je zelena i lijepa, bez preuveličavanja. Dobro je s vremena na vrijeme odmaknuti se i vidjeti stvari drugim očima, to nam daje bolje razumijevanje. U nastavku mog putovanja pronašao sam Beč kao idealno mesto. Ovaj centar Evrope nama je geografski jako blizu, i logičan izbor za mene, centar je kulture i jedna metropola, divan grad gdje bih mogao još više da spoznam sebe. Imam ovdje dosta prijatelja, ovdje mi je i djevojka, jedan lijep život.

Gdje u ovom gradu vidiš svoje mjesto sad i u budućnosti?

GAVRIĆ: Zapravo ja već dosta nastupam u Beču i moji nastupi su u nekoliko naših poznatih lokala, a ono gdje ja sebe vidim u budućnosti je na velikoj bini, čak i bečkoj, na velikim koncertima, svojim snovima ne postavljam granice, ali o tome ćemo nešto kasnije.

Kad si otkrio svoju ljubav prema muzici?

GAVRIĆ: Krenulo je negdje u meni samom, nema neke prelomne tačke. U suštini, davno sam počeo svirati, prije 15ak godina, ali kad mi je gitara došla u ruke, jedino što sam tada video bilo je "koliko je to divno"! To je taj neki osjećaj koji me je vodio da stalno vježbam i učim i radim na tome. Zgodno, uz milenijumski prelaz i moj prelaz na muziku (smijeh). Muzika mi je prirasla i rukama i srcu, gitara je nekako dio mene. Kad me vide, ljudi vjerovatno zamisle tu negdje virtuelno i gitaru uz mene. Mene je interesovalo i to kako određeni autori napišu tako neki moćan tekst, na taj način da potpuno prenesu emociju i onda sam u potrazi za odgovorom našao i online kurseve za to. Danas možete za sve naći online kurseve, za šta god vas zanima. Ja to dosta radim iz intuicije, ali poznajem i alate ako negde zapnem. „Gute Fragen, guten Antworten“, kažu. Ako znate gdje da tražite i šta želite, dobićete i povratnu informaciju. Ja rastem kroz svoje pjesme i stvaram i dalje, stvaralaštvo zapravo pokreće naš svijet i nas same. 


Muzika i ti

GAVRIĆ: Već duži niz godina pišem muziku i 2013. godine sam osnovao studio sa prijateljem. On i ja smo imali već autorske pjesme, koje sam ja napisao u prethodnom periodu i bile su spremne za objavljivanje. Međutim, u datom trenutku nismo imali dosta resursa da plaćamo neke renomirane studije. Tako smo odlučili da sami napravimo studio i s obzirom da mene i od ranije zanimala i muzika i sama produkcija, odlučio sam da se time pozabavim. Time smo pokazali da se kreativnost može ispoljiti na bilo koji način. Da nije uopšte uslovljeno ni finansijama ni bilo čime, bitna je ta volja i ljubav prema nekom poslu. Pjesme u sklopu grupe Aifel su već nekoliko godina u javnosti i imaju svoje slušaoce i jako sam ponosan na njih. To su, po meni, pjesme koje su mi otvorile mnoga vrata i pokazale mi koliko ja u suštini mogu, a to je bila najvažnija lekcija u svemu. Kasnije je došao i taj momenat kada sam osjetio da bi bilo dobro da idem dalje, i nakon mojih putešestvija donio sam i studio u Beč, i samim tim nastavio da snimam pesme.

Kako opisuješ svoj umjetnički pečat? Koji žanr muzike te odlukuje, ko te inspiriše?

GAVRIĆ: Zapravo, ja gradim sebe i samim tim i svoj stil, nigdje ne piše da se moramo držati postojećih formi, nema lošeg pristupa. Način na koji će neka moja pjesma izaći iz mene je dosta subjektivno i za svaki slučaj posebno. Postoji širok spektar autora i izvođača koji su imali uticaj na mene, ipak nakon što se nasluša i spozna materiju, čovjek pronalazi sebe i svoju muziku nakon što se prepusti svom osjećaju. Ono što ja zastupam je u stvari to iskonsko iskreno stvaralaštvo gdje sebe predstavljam iz pogleda ljubavi, tako nesavršeno savršenoj, i u mojoj muzici vi možete čuti mene i moje viđenje svijeta. Ja apsolutno prihvatam da ja u svojoj muzici kažem: „Hej ljudi, ja sam takav, ja sam taj“.

Kaži nam nešto o pJesmama koje će tek da izađu?

GAVRIĆ: Recimo od pjesama koje tek treba da izađu „Vrijeme je da dušu odmorim“ je sunčana pop pjesma, govori o mojoj ljubavi prema mojoj sudbini. Upravo ovaj cijeli intervju koji mi vodimo se zasniva na tome da ja pričam kroz svoju muziku i o svojoj muzici kao izboru, posvećujem joj ovoliko pažnje jer  je ona dio mene. U mom susretu sa sudbinom imao sam nešto da joj kažem i dobio sam vrlo jasan odgovor, upravo kroz tu pjesmu je poruka i prenesena. I druga pjesma „Hram“ se bavi jednim dubokim unutrašnjim osećajem koji je jednostavno kroz njene stihove izražen, čućete je ubrzo. Usudim se reći da je ona autobiografska. Da ja ne moram ljudima uopšte da pričam ko sam ja i šta sam ja. Pjesme mogu da kažu za mene. 

Da li pišeš sam sve tekstove za svoje pjesme?

Ja ću se uvijek predstavljati kao kantautor. Ja sam onaj koji izvodi i koji piše pjesme. Nije sporno, svakako ću imati saradnike sa kojima ću razrađivati pjesme i aranžmane i uopšte ideju projekta, koncerta, bilo čega, ujedinjenje daje bolje rezultate. Trenutno se bavim i producentskim stvarima i mislim da je to odličan put da se pripremim za stvari koje dolaze.

Ti stvaraš sad jednu pjesmu, znaš koju emociju želiš da preneseš. Kako se taj stvaralački proces odvija?

GAVRIĆ: Zavisi. Nekada će mi prvo doći neki stihovi koje želim da sadrži ta pjesma, pa će oni činiti i bazu te pjesme. Nekada će to biti akord koji ću tako fino složiti u niz akorda koji će mi dati ideju, kako ovo lijepo zvuči, ovo želi da dođe kao pjesma. Pišem pjesme i pjesme pišu mene. Ja pričam sa njima one pričaju sa mnom i to je to. One samo kroz mene nađu put, kad se prepustim. Ako sam ja u nekom grču i one su u grču, ne mogu ni one da izađu. 

A elementi u pesmi?

GAVRIĆ: Kad napišem pjesmu, već osjetim kakva je ona željela da izađe iz mene. Kakvog senzibiliteta. Sama pjesma će izgraditi sve oko sebe, ono što ona želi da pokaže. Postoje različiti načini pristupa pisanja pjesme. Ako su pijanisti, drugačiji senzibilitet ima pjesma nego od onih što sviraju gitaru. 

Stvaralaštvo

Ono što pokreće i vaš magazin, i mene, prijateljstva i sve je uveliko to stvaralaštvo, stvaramo svaki dan, osjećaje, doživljaje, iskustva. Postoje dva pristupa, šta nas prije vodi ka stvaralaštvu? Ljubav ili strah? Pa, definitivno je ljubav ta koja će nas dovesti do ispunjenja naših želja, snova. Ljudi mogu da se orjentišu na to šta ih plaši i od čega žele da pobjegnu, ili na ono ka čemu žele da idu, u svakom scenariju stvaraju svoje živote. Uvijek postoji izbor šta žele da rade, ostvare, koga žele oko sebe. Dakle, sve se tiče naših želja i volje. Ako smo prema sebi iskreni i naše misli su usmjerene stvarno na ono što želimo u zivotu, lakši je napredak i ranije stvaramo mir.

Međutim, ti ne samo da si kantautor, već stvaraš i spotove za tvoje pjesme. Je li tu leži spona između studija arhitekture i muzike?

GAVRIĆ: Naravno. Audio-vizuelna (da kažem višečulna) umjetnost je danas veoma izražena. Video spotovi, kao i filmovi generalno, su spoj i zvučnog i vizuelnog, dopiru dublje u nas kroz više čula, zato ljudima jako prija da gledaju video u sklopu pjesme. Smatram da je to upotpunjavanje umjetničkog izražaja. Zato uz moje pjesme vidim i video spotove, koji će samo da dodaju tome što želim da prenesem. Neko najbolje svijet doživljava kroz sliku, neko kroz zvuk, neko kroz osjećaj. Upravo je muzički spot objedinjavanje više uticajnih elemenata u jedno.

Gde i kad publika može poslušati tvoje pesme

GAVRIĆ: Sve pjesme će da se čuju na YouTube kanalu pod nazivom Vedran Music Official, na radio stanicama. Sve zavisi na kojoj ćete frekvenciji biti. Ja ću na svojoj stranici objavljivati na kojim radio stanicama se pjesme puštaju da bi ljudi mogli da budu u toku. Sad postoji dosta internet streaminga gdje i stanica koja se nalazi u Bosni ili u Srbiji može ustvari da dopre do svakog slušaoca bilo gdje. Na facebook stranici će se šerovati sve informacije o gostovanjima, novim pjesmama, koncertima, svemu. Premijera svake pjesme će biti unaprijed najavljena.

 

Izvor: kosmo.at

 

Twitter
Anketa

Da li je mjesto na kojem je Aleksandar Vučić sjedio na ceremoniji u Parizu bilo isplanirano ili je u pitanju greška?

Rezultati ankete
Blog