Izgubljeni u tranziciji

Olovo: Banje i rude šansa „Grada budućnosti“

Olovo, grad od 10.175 stanovnika, smješten na obalama rijeka Stupčanice i Bioštice koje u samom centru grada formiraju poznatu Krivaju, netipično je mjesto centralne Bosne.

Spojen regionalnim putem sa dva velika centra - Sarajevom i Tuzlom, okružen četinarskom šumom, brdima rude olova, te izvorištima termo-mineralne vode, ima sve predispozicije za rast i razvoj. 


Na samom ulazu dočekat će vas tabla sa natpisom „dobrodošli u Grad budućnosti“. Smatra se opštinom sa jednom od najmanjih stopa nezaposlenosti u Federaciji BiH (ispod 10%), premda na prvi pogled broj od 1.644 nezaposlena i 2.062 penzionera možda stvaraju drugačiji utisak. No, uzmemo li u obzir broj privatnih preduzeća koji iznosi 185, od kojih je čak 17 otvoreno u protekloj godini, onda gore navedeni epitet ima smisla. Posebno kada tome dodamo činjenicu da je poznati odijevni bh. brend Alma Ras, koji danas broji 1.200 zaposlenika, svoje prve poslovne korake napravio upravo u Olovu, gdje danas ima svoje sjedište. 

Načelnik Opštine Đemal Memagić u intervjuu za Frontal ističe kako je Olovo danas moderan, otvoren, multietničan i uspješan grad, zbog čega je izuzetno zadovoljan do sada učinjenim. Dolaskom 2016. godine zatekao je lošu infrastrukturu i tromu opštinsku administraciju, što je promijenjeno okupljanjem mladog tima ambicioznih pojedinaca. Saradnju sa višim nivoima vlasti ocjenjuje veoma dobrom, dok od realizovanih investicija pominje izdvajanja za socijalne kategorije stanovništva, i to 300.000 KM za boračku populaciju, 15.000 KM raseljena lica, 22.000 KM porodilje, đačke karte 30.000 KM, te stipendije 107.000 KM, pri čemu treba istaći kako je jedan od rijetkih funkcionera koji je u tu svrhu izdvojio 35.000 KM ličnih i sredstava kojih se odrekao. 


(načelnik Đemal Memagić)

Šansu za razvoj Olova načelnik Memagić vidi u banjskom turizmu, zbog čega je inicirao izradu Strategije razvoja turizma u saradnji sa Agencijom za ekonomski razvoj regije Sarajeva (SERDA) i Ekonomskim institutom Sarajevo. Kao glavne uzroke spoticanja manjih lokalnih zajednica na putu značajnijeg napretka vidi u nemogućnosti ostvarivanja jasne decentralizacije, odnosno proširenja ovlaštenja opština/gradova. Kada govorimo o politici podrške mladima, Opština je uz pomoć Fondacije Mozaik osnovala Omladinsku banku, te pomogla da dvije mlade osobe osvoje nagrade za start up ideje, dok je koordinacijom sa Razvojnim programom UNDP-a osnovan Društveni centar. Uz to, bitno je spomenuti učešće u projektu „Jačanje uloge lokalnih zajednica u BiH“. Obnova Doma kulture takođe je jedan od podstreka životu mladih Olovčana/ki. 

Okolina Olova bogata je termo-mineralnim izvorima, zahvaljujući čemu u samom gradu postoji JZU banjsko-rekreativni centar Aquaterm, identičan onom fojničkom. U planu je proširenje i osavremenjavanje kapaciteta, što govori u prilog dobrom poslovanju. Još jedan spomena vrijedan kompleks jeste Sportsko-rekreativni centar „Ajdinovići“, pozicioniran nedaleko od magistralnog puta Sarajevo-Tuzla, u tišini obližnje prirode i opuštajućeg ambijenta. Zahvaljujući modernim sadržajima, poput sportskih terena, bazena, spa-centra, zoo vrta, domaćoj gastro ponudi i povoljnoj lokaciji, s razlogom se smatra jednim od najpopularnijih odmarališta u našoj zemlji. 


(SRC „Ajdinovići“

Forum žena „Sabina Jamakovć“ Olovo, udruženje je osnovano 1997. godine sa primarnim ciljem pružanja pomoći ženama žrtvama rata. Nakon nekoliko godina, rast kolektiva uslovio je i proširenje misije, tako da ona danas obuhvata ekonomsko i svako drugo osnaživanje žena i uloge porodice. U razgovoru sa predsjednicom Foruma Nihadom Zukić-Salibašić pokušali smo doznati nešto više o njegovom radu. 

„Udruženje nosi ime po olovskoj heroini Sabini Jamaković, medicinskoj sestri koja je u proteklom ratu nesebično pomagala ranjenim borcima, usljed čega je jedne prilike, nažalost, izgubila život. Time je uspomena na njeno herojsko djelovanje dostojanstveno sačuvana“, na početku ističe Nihada. Na pitanje o tome koliko je zadovoljna statusom mladih u Olovu, o kojima Forum takođe brine kroz očuvanje instituta porodice, nerado odgovara kako sve veći broj mlađih Olovčana/nki napušta ovaj gradić u potrazi za egzistencijom, iako je kao mirna sredina pogodan za porodičan život i odrastanje djece. 

„Olovo bi u narednom periodu moglo postati grad penzionera“, konstatuje Nihada. Jedino rješenje vidi u samozapošljavanju mladih, tj. pokretanju vlastitih biznisa. Korak je to na koji se veoma mali broj njih odlučuje. Njenu brigu potkrepljuju statistički pokazatelji, prema kojima je u 2018. godini upisano svega 69 prvačića, dok je 89 srednjoškolaca okončalo taj stepen obrazovanja. O položaju nevladinog sektora i međusobnoj saradnji sa drugim udruženjima kaže kako je Forum zbog svog dugogodišnjeg rada uključen u društvene aktivnosti, te da aktivno sarađuje sa nekolicinom ostalih udruženja. „Međutim, naš položaj nije baš na zavidnom nivou, što zbog nezainteresovanosti građana, što zbog drugih okolnosti. Ipak, mi se nadamo pozitivnim promjenama i radićemo na tome.“ Od realizovanih projekata, Nihada ističe obezbjeđivanje plastenika površine od po 1000 metara kvadratnih članicama Foruma, kao i opremanje kuhinje u kojoj prerađuju šumske i druge plodove dobivene u tim plastenicima. 

 

(Predsjednica Foruma žena Nihada Zukić-Salibašić

Za ovaj grad vezuje se još jedna posebnost. Naime, marijansko svetište Gospe Olovske, koje svake godine 15. avgusta hodočaste katolički vjernici, mjesto je koje od davnina jednako poštuju muslimani i pravoslavci. O ovom rijetkom i za naše prilike nestvarnom fenomenu, te njegovoj istoriji razgovarali smo sa fra Ilijom Božićem, upraviteljem Svetišta Majke Božije. „Kako se fratri već 1380. godine spominju u Olovu, a 1450-tih godina Olovo kao marijansko Svetište, onda je to dovoljan podatak vrijednosti lokaliteta Svetišta Majke Božje u Olovu. Tokom istorije olovsko Svetište je bilo jedino marijansko svetište od Bugarske do Jadrana, dakle, jedino u ovom dijelu Balkana, samim time i jedno od najstarijih marijanskih svjetišta za katolike u Bosni i Hercegovini, ali i za katolike Hrvate uopće“, upoznaje nas fra Božić. Dodaje kako je 1704. godine stara crkva zajedno sa franjevačkim samostanom spaljena, pri čemu cjelokupno katoličko stanovništvo odlazi preko Save i nastanjuje se kod Iloka. Sve do početka 20. vijeka, tačnije 1936., lokalni katolici su samoinicijativno pohodili svetište, što je bio povod da se gore pomenute godine, te kroz dograđivanja '60-tih i '70-tih dostojno obnovi. Njegov lokalitet je poznat i po tome što se u njegovom dvorištu nalazi grob fra Matije Divkovića, kojeg se zbog knjige Nauk krstjanski ispisane bosančicom smatra ocem bh. književnosti. Upitan da nam pojasni fenomen vezan za muslimane i pravoslavce, odgovara: „Tijekom proslave patrona olovskog svetišta – Velike Gospe, koja se slavi 15. kolovoza, kada bi veliki broj katoličkih vjernika i hodočasnika pješice hodočastio u Olovo, sve kuće muslimanskih domaćina u Gornjem Olovu su bile otvorene za umorne hodočasnike, gdje im se u kućama nudio konak, odmor, okrepa, kafa.... Cijelo Gornje Olovo se tih dana, pred Veliku Gospu, čistilo i uređivalo kao za Bajrame, da bi se u što boljem svjetlu primili hodočasnici. Takođe, bilo je i komšija muslimana koji su bili uz crkveno dvorište tokom svetih misa, neki su od njih znali i odgovore u cijeloj misi, znali su donositi svoju odjeću u crkvu za vrijeme svetih misa da prime blagoslov. To je onaj dio koji je veza muslimanskog, ali i pravoslavnog življa općine Olova koji je povezivao njih i ovo Svetište“.   


(Fra Ilija Božić ispred Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gornjem Olovu

Ističe da je „olovski recept“ zasigurno dobar putokaz za druge gradove i krajeve BiH, no ipak put do toga vodi preko kućnog odgoja i generacijskog prenosa međusobnog uvažavanja sa koljena na koljeno. „Što možemo očekivati od naše današnje mladosti, kad od čelnih ljudi koji nam vode državu BiH, a samim time i sve nas, čujemo samo svađe, mržnju, nekakvo zveckanje oružjem, drugi nisam ja i nije moj? Takvo ružno razmišljanje se plasira kroz sve vrste medija i dolazi do mladih ljudi koji ga prihvataju i tako se onda ponašaju, nažalost“, dovršava svoju misao fra Božić. 

Premda danas župa olovska broji tek nekoliko desetaka katolika, komšijski odnosi su, kao što rekosmo, na izuzetno zavidnom i pohvalnom nivou, za razliku od sredina koje karakterišu isključivost, primitivizam i strah od nepoznatog, drugačijeg. Dakle, Olovo je po tom pitanju daleko ispred mnogih. Fra Božić to komentariše genetikom bosanskog čovjeka, koji u svom biću ne zna za mržnju, već nju nameću zlonamjerni pojedinci koji obnašaju značajne političke  funkcije. „Kažu „riba smrdi od glave“! Dakle, ne treba biti broj i neko iz mase i gomile koju truju da drugi nije dobar za mene i nas, već onakav kakvi smo prirodno, ljudski“, dodaje fra Božić. 

O ulozi religijskih zajednica u odgoju i usmjeravanju mladih kaže da je tokom svog svećeničkog rada po drugim župama uvijek naglašavao da svoje vršnjake druge vjeroispovijesti trebaju posmatrati isključivo kao ljude. Međutim, vraća se na medije koji su u velikoj mjeri odgovorni za kreiranje javnog mnjenja i stajališta mladih. Prema posljednjem popisu stanovništva, preko 95%  građana BiH sebe smatra religioznim. Međutim, upravo ta ista zemlja redovno zauzima prva mjesta negativnih statistika. Shodno tome, za kraj smo ga upitali kako komentariše tu činjenicu, imajući u vidu da svete knjige sve četiri dominantne religije u BiH počivaju na identičnim temeljima, odnosno da li je problem u njihovom nedovoljnom/nikakvom čitanju i pravilnom tumačenju: „Umjesto odgovora jedna anegdota! Župnik osamdesetih godina ulazi u crkvu pred misu i onima kod ulaznih vrata govori „Zdravo drugovi“, onima na sredini crkve kaže pozrav „dobar dan“, a onima u klupama bliže oltaru kaže „Hvaljen Isus i Marija“! Prošla koja godina nakon ovog zadnjeg rata i ponovno župnik ulazi u crkvu pred misu i onima kod ulazinih vrata upućuje pozrav „Hvaljen Isus i Marija“, onima na sredini crkve „dobar dan“, a onima u prvim klupama do oltara „Zdravo drugovi“! Slična anegdota je prisutna i kod pravoslavnih i islamskih vjerskih službenika. Zašto je ovako kako jest, mislim da bi svatko u svojoj nutrini - duši trebao upitati sam sebe, jer kako reče sveti otac papa Franjo pri nedavnom pohodu na Siciliju, poznatu po mafiji, „čovjek koji je mafijaš ne može živjeti kao kršćanin, jer svojim životom čini blasfemiju imena Božjega“. Ne može se ići u crkve ili druge vjerske objekte, biti pobožan i blažen, a nakon toga gaziti sve i misliti samo na sebe. Ima nas 95% koji se deklarišemo kao vjernici i vrlo dobro smo svi upućeni što se od nas traži, ali nažalost to se ne vidi u našim djelima i riječima“, potcrtava za razgovor uvijek raspoloženi fra Božić.   

Govoriti o opštini Olovo, a ne spomenuti obnovljeni Dom kulture bilo bi nesuvislo. Stoga smo razgovarali sa direktorom JU Centra za kulturu i informisanje Samirom Milunićem, koji nam je na početku iznio osnovne podatke o istorijatu ove ustanove: „Dom kulture u Olovu egzistira više od 45 godina. U toku rata njegova zgrada, u kojoj su bili smješteni Gradska biblioteka i kino dvorana, svakodnevnim granatiranjem u znatnoj mjeri je oštećena i devastirana. Završetkom sukoba osnovana je JU Centar za kulturu i informisanje Olovo, te su obnovljeni Biblioteka i Dom kulture. Ubrzo se osniva i Radio Olovo koji djeluje u okviru ustanove od 1998. godine. Uporedo sa tim, radi se na oživljavanju pozorišne scene organizacijom muzičkih večeri i povremenim kino projekcijama. Stvaranjem uslova udruženja dobijaju priliku da koriste prostorije Doma kulture. Tako KUD „Olovo“ organizuje sekcije i Festival folklora, a česti su gosti i drugih festivala kako u zemlji, tako i van njenih granica. BZK „Preporod“ u to vrijeme igra značajnu ulogu u oživljavanju kulture na ovom prostoru. Godinama se radilo na iznalaženju mogućnosti za proširenjem kapacite Doma kulture, jer je za tim zaista postojala potreba. Aktivnosti na njegovoj dogradnji započete su prije šest godina i trenutno su u završnoj fazi. Konačnim završetkom radova u nove prostorije useliće Biblioteka koja trenutno broji preko dvadeset hiljada knjižnih jedinica i preko 850 članova. Nove prostorije takođe će dobiti i Sektor informativne djelatnosti. Proširenjem kapaciteta, svoje mjesto imat će galerijski i izložbeni prostor. Sve gore nabrojano u znatnoj mjeri će doprinijeti daljnjem razvoju kulture i kulturnog stvaralaštva, te sveobuhvatnijoj organizaciji kulturnih sadržaja. Ono što je vrlo bitno napomenuti jeste da u okviru ustanove od prije dvije godine djeluje i Zavičajni muzej koji u svom sastavu ima etnografsku, istorijsku, arheološku zbirku kao i spomen sobu 1. SOBB“, naglašava direktor Milunić. 

 

(Samir Milunić - direktor JU Centar za kulturu i informisanje Olovo)

S obzirom da se Olovo sve češće spominje u kontekstu izuzetno niske stope nezaposlenosti i pozitivnih turističkih trendova, zanimalo nas je kakvo je stanje na polju kulture, tj. koliko njegovi stanovnici, posebno mladi, mogu zadovoljiti svoje potrebe kroz sadržaje ove ustanove. Direktor Milunić kaže da posjetioci mogu biti zadovoljni ponudom i da uvijek može bolje, s tim da to uveliko zavisi od novčanih sredstava koja se vrlo malo izdvajaju za oblast kulture. O interesu turista odgovara sljedeće: „Turisti koji sve više dolaze na ove prostore imaju zaista šta i vidjeti i posjetiti. Pored Zavičajnog muzeja, imaju prilku posjetiti preko 80 nekropola stećaka. Neke su proglašene nacoinalnim spomenicim, dok je nekropola na Musićima pod zaštitom UNESCO-a. Tu su takođe kulturno-istorijsko područje Kamenica-Bakići, gdje se nalazi obelisk, ostaci crkve Sv. Roka, te tursko groblje. Vrijedi spomenuti još dvije najstarije džamije koje su također nacionalni spomenici u Miljevićima i Solunu, kao i rimski most na rijeci Orlji“.

 

(Nova zgrada Doma kulture Olovo)

Saradnju sa drugim kulturnim ustanovama i nevladinim sektorom direktor ocjenjuje jako dobrom. Ističe da resorna ministarstva pružaju značajnu finansijsku podršku projektima u organizaciji kulturnih manifestacija i opremanju materijalno-tehničkim sredstvima. Kada je riječ o  podršci „rađanju“ nekih novih glumaca, slikara, umjetnika, poput poznatog Olovčanina i umjetnika Daniela Ozme, direktor naglašava da je neophodno raditi na osnaživanju kulturnog života države, Federacije i kantona, jer su opštine posljednje u tom lancu i nemaju dovoljno kapaciteta. „Isto tako, nastaviti organizovati kulturne manifestacije u povodu obilježavanja značajnih istorijskih datuma. Pokrenuti Likovnu koloniju „Daniel Ozmo“, kao podsjetnik  na slikara koji se rodio i jedno vrijeme radio i živio u Olovu. Kada je u pitanju zaštita kulturno-istorijskih spomenika, te kulturnog nasljeđa, potrebno je locirat i zaštiti iste, te nastaviti aktivnosti na njihovom promovisanju“, dovršava direktor Milunić. Za kraj smo ga upitali koliko kolektiv na čijem je čelu uspijeva da različitim vidovima neformalnog i nekonvencionalnog obrazovanja obogati rast i razvoj ovdašnjih đaka i srednjoškolaca, na što odgovara: „Naša saradnja sa školama je na zavidnom nivou. U prilog tome govori i činjenica da prilikom organizacije akademija u povodu značajnih datuma, u samoj organizaciji i izvedbi učestvu nastavnici i učenici svih škola. Pored toga, najbrojniji članovi Biblioteke su upravo učenici škola i naši studenti. Prostor Doma kulture otvoren je za sve školske sekcije kada voditelji tih sekcija iskažu potrebu. Pri promociji knjiga ili književnih večeri, prisustvo učenika tim manifestacijama bilježi se u vrlo velikom broju. Napominjem da je saradnja sa svim školama izuzetno dobra i u stalnom napretku“. 

Ono što se u posljednjim redovima ovog članka može izvući kao zaključak jeste da ovaj grad, sa svim raspoloživim potencijalima i perspektivnim vjetrovima promjena nabolje, može naći stabilno mjesto na karti svijetlih primjera i time ne dozvoliti da bude još jedan izgubljen u tranziciji slučaj.  


 

Frontal

 

 

 

 

 

 

Twitter
Anketa

Da li će izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH uticati na stabilizaciju odnosa u državi?

Rezultati ankete
Blog