Frontal Blog Challenge

Konflikt kao društveni fenomen

Konflikt kao društveni fenomen dio je naše podsvijesti, ali i svijesti, u kojoj se rađa prvenstveno unutrašnji konflikt. Nasilno ponašanje prema drugima često se manifestuje zbog nemogućnosti da na adekvatan način riješimo konflikte sa samim sobom.

Pored unutrašnjeg konflikta, opasnost se krije i u pretjeranim emocijama koje blokiraju razum i samim tim onemogućavaju prikaz šire slike, koja je potrebna osobi da problemu pristupi iz svih uglova.

Ljudi su po prirodi zbunjena i radoznala bića. Još od malih nogu pojavljuje se ogromna želja za učenjem, istraživanjem, igranjem i generalno uživanjem u životu.

Svi tragamo za apsolutnom istinom, upravo zbog te naše radoznalosti, ali postanemo zbunjeni kada shvatimo da je teško dokučiti apsolutnu istinu i bilo kakvu istinu, pogotovo kada su apstrakne stvari u pitanju. Istina ili bolje rečeno pretpostavka o istini je često onakva kakva nama odgovara, zbog percepcije o istini koja se formira u našim glavama.

S obzirom na činjenicu da su svi ljudi različiti, sasvim je logično da će postojati drugačije percepcije istine i pogleda na život u svakom smislu.

Upravo se ovdje krije jedna velika kontradiktornost, a to je da mnogi ljudi samo u teoriji prihvataju različitosti, dok je u praksi malo drugačija situacija.

Svaki čovjek je svjestan činjenice da smo i po izgledu, ali i načinu razmišljanja drugačiji.

Međutim, i pored toga različitost se često naziva manom i “pogrešnim” mišljenjem ili postupkom.

Okidači za konflikt su riječi mana i pogrešno, umjesto riječi prirodno i takođe ispravno.

Konflikt lako nastane zbog konstantnog negiranja naše vlastite prirode, koja nas je stvorila različite.

Različitost je vrlina i prednost, suprotnost bilo kakvoj mani.

Biti drugačiji nije mana, nego unikatnost, ono što nas čini posebnim.

Ljudi, nažalost, ponekad traže u drugima ono što su oni i ono što njima odgovara kao ispravno i normalno. Ukoliko pronađu takve osobe brzo i pronađu zajednički jezik i ne dođe do konflikta, ali dođe do prilagođavanja i pretvaranja, kako bi se mudro i vješto izbjegao konflikt.

Sa druge strane, konflikt se pojavi u slučaju kada smo iskreni i takvi kakvi jesmo po prirodi, a druga strana to ne može prihvatiti jer je potpuna suprotnost. Ako budemo tražili sebe u drugima i samo ono što nama odgovara, nikada nećemo pronaći takvu osobu koja nam potpuno odgovara. Konflikt takođe nastane zbog psihičke nezrelosti, ali kada osoba postane zrela ličnost shvati da je dovoljno samo prihvatiti nekoga i ne osuđivati ga zbog različitosti.

Ljudsko biće ima privilegiju da beskonačno uči i stekne ogromno znanje, ali ogromno znanje nije nikakva apsolutna istina, jer ljudi na različite načine uče o istoj stvari i stvaraju svoje slike koje su drugačije.

Počevši od religije, nacije, ili geografskih granica, možemo zaključiti da ljudi jednostavno ne mogu, ili zbog ega namjerno ne žele prihvatiti bilo kakvu različitost. U epskim beskonačnim raspravama pokušava se na silu dokazati koji je put prema Bogu ispravniji, dok često zaboravljaju samog Boga na vrhu piramide.

Pretjerane emocije blokiraju razum, a kada razum kontroliše emocije sasvim je jednostavno izbjeći konflikt i shvatiti da nam uopšte nije potreban.

Kako bi bili u stanju izbjeći konflikt i razumiti zašto uopšte postoji, potrebno je prvenstveno upoznati samog sebe i riješiti unutrašnji konflikt, koji je prisutan kod svih. On može biti negativan i pozitivan. Kada pričamo o negativnom konfliktu, on je veoma opasan i može nas odvesti u krajnost.

Čovjek kao sebično biće, u pozitivnom smislu, želi da udovolji sebi i svojim željama, kako bi na taj način pronašao sreću.

Kada čovjek postane egoistično sebično biće u negativnom smislu, onda stvori percepciju u glavi da je najbitniji, da vrijedi više od drugih, da je njegova istina ispravnija zbog načina na koji je učio i spoznao istinu, da ga različitost povređuje jer je previše emotivan i ne može prihvatiti da neko misli drugačije. Zbog pretjeranih emocija stvori se i neka razmaženost i inat da pod svaku cijenu brani svoju iluziju o svemu i tako pružanjem otpora zaključava svoj razumni dio mozga. Unutrašnji konflikt se vodi između racionalnog i emotivnog dijela jedne osobe.

Emotivni dio želi da pronađe opravdanje za sve, bez analiziranja vlastitih postupaka, dok racionalni dio stalnim preispitivanjem zaključuje da su i drugi ljudi jednako bitni i da moramo biti pravedniji i realniji. Kada osoba uspije balansirati između te dvije krajnosti, kao na vagi, onda će zasigurno pobijediti bilo koji unutrašnji konflikt koji ima negativne konotacije.

Pretjerane emocije vode u nezrelost, a pretjerani razum ponekad u hladnoću prema drugim ljudima.

Zlatna sredina je idealna, ali potrebno je zaista mnogo rada na sebi kako bi se dostigao taj nivo.

Kako bi izbjegli konflikt ili riješili ga kada druga strana to želi i započne, potreban je ozbiljan razgovor. Kvalitetan razgovor ne bi trebao ići u smjeru osuđivanja, nego naprotiv, trebao bi ići u smjeru razumijevanja. Takav pristup može zbuniti osobe koje započinju konflikt, jer su navikli na osuđivanje i tako se u startu može stvoriti neka prednost koja može biti presudna u rješavanju problema.

Potrebno je pronaći zajedničku crtu, bilo šta zajedničko, kako bi se osoba osjećala ugodno i u suprotnoj strani mogla osjetiti prijateljsku pozitivnu energiju.

Mržnja, zavist ili bilo koja druga negativna emocija nastaje zbog nekog ličnog nezadovoljstva, traume, ili osuđivanja okoline, tako da je veoma važno na neki način ohrabriti osobu i pokušati razumiti zašto se tako ponaša. Ono što bi bilo idealno je i da se tokom razgovora sazna šta tu osobu muči, kako bi se pružila adekvatna pomoć.

Svaki čovjek je poseban na svoj način i talentovan za nešto.

Potreban je samo dobar pristup, koji će ohrabriti svakoga od nas da učini od svog života ono najbolje za sebe, a nakon toga i za druge.

Nasilno ponašanje prema drugima ćemo uništiti u korijenu ukoliko budemo prestali osuđivati jedni druge i egoistično se hvaliti kako smo pametniji i mudriji od drugih.

Prava je umjetnost družiti se sa osobama koje su potpuno drugačije od nas, a da nam pritom odgovaraju jer smo ih zaista prihvatili kao normalne, a različite, i u teoriji i u praksi.

Ono što ne trebamo prihvatiti je nepravda prema drugim ljudima, ali nepravda je i ako ne pokušamo najmanje jednom pomoći osobama koje čine nepravdu, prije nego što ih osudimo i reagujemo na prvu loptu.

Pitanje je samo da li neko želi pomoć drugih i do kada smo spremni opraštati onima koji nanose velike nepravde u društvu? Da li je moguće izbjeći konflikt, sa osobama koje čvrsto odluče da čine nepravdu, pa čak i kada su svjesni posljedica?

Bilo kako bilo, veoma je važno da saznamo kakve su iskrene namjere bilo kojeg postupka, kako bi mogli reagovati na pravi način, u pravo vrijeme, prije nego što bude prekasno.

 

Autor: Aleksandar Ganilović

#FrontalBlogChallenge

 

Tekst je objavljen u sklopu projekta Frontal Blog Challenge. Više informacija o Frontal Blog Challenge-u možete pronaći direktno na portalu Frontal, ali i na društvenim mrežama prateći zvanični hashtag projekta #FrontalBlogChallenge.

 

Projekat se realizuje uz podršku Ambasade SAD u BIH

Povezane vijesti:

 
Blog