Sport

Kako je Laslo Đere pobedio sve teškoće i postao miljenik nacije

Momak kojem su Novak i Guga idoli od danas je drugi najbolji teniser Srbije. Đere se sa pobjedničkog postolja u Riju zahvalio organizatorima, publici, sve kako protokol nalaže, ali suze svih prisutnih nisu bile dio protokola.

Kada je Novak Đoković zbog "faktora lakat" i nekih drugih razloga ušao u podrum teniske karijere, mnogi su pomislili da je u pitanju bezdan. I tek u tom trenutku javnost je raširila teniske vidike. Opravdano, ali nepravedno prema ostalima, Đoković je do tada bio u centru pažnje. A kada je doveden u pitanje Novakov povratak na vrh, u oku teniskog navijača u Srbiji pojavili su se i drugi teniseri.

Srbija je, recimo, krajem oktobra 2017. godine imala šest igrača u Top 100, a jedan od njih bio je i Laslo Đere.

Kada je u nedjelju podigrao pehar u Rio de Žaneiru, suznih očiju i pogleda uprtog ka nebu, Đere je makar na kratko došao u centar zbivanja.

Momak rođen u Senti, u junu 1995. godine, prvi reket dobio je sa pet godina. Upravo tada na vrhu ATP liste baškario se Gustavo Kuerten. Baškario se Brazilac i na posteru u Đereovoj sobi.

Nekoliko godina igranja sa reketom i lopticama pokazali su da dječak koji voli da se igra tenisa može da postane igrač.

Kada je njegov uzor Novak Đoković 2008. godine osvojio prvi Grend slem, Đere je počeo da sanja o velikoj karijeri. U juniorskim danima svojim je dvoručnim bekhendom snove pretvarao u javu, a onda je, nošen dahom sna, crni golub doletio na njegova vrata. I dok je, nešto kasnije, podizao pehar na Oranž boulu, najprestižnijem juniorskom turniru na svijetu, Đere je gledao u nebo nadajući se da ga jedan par očiju posmatra sa srećom.

Gledao je mladi teniser u nebo i tokom svog proboja u profesionalne vode, niza poraza i poneke povrijede, pitajući se da li je na pravom putu.

Nekoliko osvojenih fjučersa i finale čelendžera u Češkoj bili su prvi korak, na drugom koraku osvojio je čelendžer u Peruđi, na trećem pobijedio prve ozbiljnije protivnike - Denisa Istomina, Andresa Sepija i Fernanda Verdaska.

Međutim, činilo se da korača presporo, nesigurno i da je do velike karijere ostalo još mnogo godina hoda.

Put ka sreći postao je duži kada su sa crnim golubom još jedne oči Đereove porodice otišle da njegove mečeve posmatraju iz lože vječnosti.

Iako je 2019. godinu počeo među 100 najboljih tenisera svijeta, početak sezone nije ulivao nadu.

A onda se u sjenci Isusove statue u Rio de Žaneiru Đereu sve otvorilo. Ostvario je najznačajniju pobjedu u karijeri savladavši Dominika Tima, osmog tenisera svijeta, za 79 minuta, uz samo šest izgubljenih gemova. Sigurnom igrom došao je do polufinala koje mu je Aljež Bedene predao bez borbe.

U finalu ga je sa druge strane mreže čekao mladi Kanađanin Felik Ože Alijasim, a već poslije nekoliko minuta sačekala ga je i povrijeda prepona.

Novi pogledi u nebo i unutrašnje pitanje - kakav je sada plan viših sila?

Ipak, poslije festivala brejkova Đere je osvojio prvi set. Drugi je počeo loše, imao zaostatak ali je uspio da stvari preokrene.

Na servis Kanađanina imao je četiri brejk lopte i sve je prokockao. Novi pogledi ka nebu.

Međutim, petu meč loptu nije propustio.

Publika na stadionu u Rio de Žaneiru aplaudirao je novom šampionu. Đere se sa pobjedničkog postolja zahvalio organizatorima, publici, sve kako protokol nalaže, ali suze svih prisutnih nisu bile dio protokola.

Uslijedile su nakon Đereovog emotivnog istupa.

"Ovaj trofej posvećujem mojim roditeljima, izgubio sam mamu prije sedam godina. I ocu, njega sam izgubio prije dva mjeseca. Oni su imali najveći uticaj na mene i zbog njih sam danas ovdje. Zahvaljujem im se i nadam se da me sada gledaju", rekao je Đere i izazvao aplauze. Kamera se zadržala na uplakanom Borisu Čonkiću, treneru srpskog tenisera, a knedla se zadržala i u grlu komentatora. Novi šampion je zatim nastavio svoje izlaganje.

"Toliko sam stvari postigao. Vrlo sam srećan, uzbuđen i pun emocija trenutno. Srećan sam što sam sve pregurao u ovom duelu, teško je bilo i fizički i mentalno, ali sam uspio da izdržim. Bilo je mnogo brejkova, pogotovo u prvom setu, a mislim da smo igrali bolje u drugom . Propustio sam četiri meč lopte na njegov servis, ali ostao sam fokusiran", rekao je Đere.

On je u izjavi za novinare objasnio da je vrlo mlad shvatio da život nije fer i da mu je žao što roditelji nemaju priliku da uživaju u njegovim uspjesima.

Njima je bio upućen još jedan pogled u nebo, dok su konfete letile okolo, a pehar bio podignut visoko iznad glave. Simbolično, trofej mu je uručio Gustavo Kuerten, onaj šampion Rolan Garosa sa postera u njegovoj dječačkoj sobi.

Sada Đere može da se "baškari" kao drugi srpski teniser.

Ispred njega je samo Novak Đoković jer se ona predviđanja sa početka teksta nisu obistinila.

Tako je kratkotrajni pad najboljeg tenisera svijeta pažnju teniskih navijača usmjerio na druge srpske igrače.

Turnir u Rio de Žaneiru, suze i pobjede Lasla Đerea, spriječiće da im pažnja ubuduće luta.

Kako su napisali u Teniskom savezu Srbije:

"Ne, nisu sve teniske priče bajke, satkane od putovanja, obilaska najvećih i najatraktivnijih gradova, sportskih kompleksa, hotela, restorana i druženja sa svetskim krem društvom iz raznih sfera poslovanja. I nisu svi heroji isti, ima i onih kojima ne smeta vjetar, sunce, visoke temperature na terenu, koji nemaju cijeli tim koji diše za njih, nego koračaju sami, bez ijednog oslonca ne samo na profesionalnom terenu, već i životu".

Shvatili ste o kome je reč.



Izvor: nedjeljnik
Twitter
Anketa

Gdje planirate doček Nove godine?

Rezultati ankete
Blog