Društvo

Zašto avio kompanije zature 25 miliona torbi godišnje

Avionska industrija tvrdi da je postala bolja u čuvanju našeg prtljaga, djelimično zbog unaprijeđene tehnologije njegovog praćenja. Ali svake godine se i dalje zagubi desetine miliona torbi. Radi li se na tome, dakle, dovoljno?


Zašto neki prtljag niko ne podigne? Možda zato što je putnik pokupio pogrešnu torbu

To je jedan od najneutješnijih osjećaja na svijetu - čekate torbu da se pojavi na vrtešci za prtljag nakon što su svi ostali putnici već pokupili svoje.

I ona se ne pojavi.

Neprijatno iskustvo za milione avionskih putnika. Ali zašto se to dešava?

Kako industrija koja koristi najsavremeniju tehnologiju u svojim avionima i sistemima vazdušne kontrole može da bude i dalje toliko zaostala kad je u pitanju naš prtljag?

Ali, prvo, počnimo s malo dobrih vesti.

Sita, međunarodna IT podrška industriji koja nadgleda globalno rukovanje prtljagom, kaže da je ukupan broj „zaturenih" torbi opao sa 46,9 miliona 2007. godine na 24,8 miliona 2018. godine.

I sve to u periodu kad se ukupan broj avionskih putnika gotovo udvostručio.


Deltin senzor na pokretnoj traci svijetli crveno ako ustanovi da torba ide na pogrešno mjesto

Investiranje u tehnologiju praćenja, kaže Sita, počelo je da se isplaćuje.

Na primjer, američka avio kompanija Delta sada uvrstila je sićušno RFID [identifikacija radijskom frekvencijom] obilježje u poznatu barkod etiketu koja se lijepi oko drške vaše torbe. To znači da svaku torbu mašine mogu automatski da očitaju dok se ona probija kroz aerodromski sistem.

Zalutale torbe mogu da se primijete mnogo lakše preko centralnog sistema za nadgledanje.

„Možete uzeti zdravo za gotovo da od 150 miliona torbi koliko prevezemo svake godine, svaka dobije takvo obilježje", kaže Garet Džojs, direktor u Delti.

Delta sada tvrdi da rukuje sa 99,9 odsto torbi svojih mušterija „savršeno". Druge avio kompanije takođe uvode RFID obeležja i mobilne čitače za rukovaoce prtljagom.

Ali 25 miliona torbi - od ukupno 4,3 milijarde - i dalje svake godine završi na pogrešnom mjestu ili se zagubi. Zašto?


Rukovaoci prtljagom mogu biti nezavisne kompanije ili u vlasništvu avio kompanija

Skoro polovina svih torbi koje zalutaju učine to zbog problema prilikom presjedanja na druge letove, kaže Sita. Odloženi letovi imaju domino efekat - vaša torba prosto ne stigne na vrijeme do leta na koji presjedate.

A značajan dio nestalih torbi otpada na putnike ili rukovaoce koji su prosto pokupili pogrešnu.

Još jedan važan faktor može da bude i složenost sistema rukovanja. Ne nekim aerodromima, avio kompanije upošljavaju vlastite rukovaoce, ali na drugim su rukovaoci nezavisni i rade pod ugovorom za više avio-kompanija odjednom.

Standard Međunarodnog udruženja za avio saobraćaj (Iata) za kodiranje informacija o prtljagu datira još iz 1989. godine. A sistem obilježavanja barkodom sa nama je od pedesetih.

Na nekim manjim aerodromima, čak se ni te etikete još uvek rutinski ne očitavaju.

Tehnološka podrška Zebra, na primjer, nedavno je objavila da je rukovaoce prtljagom snabdijela sa 230 mobilna kompjutera na 14 grčkih aerodroma samo da bi im omogućila da očitavaju barkodove sa etiketa na torbama.


Na nekim manjim aerodromima ne dolazi čak ni do osnovnog očitavanja barkodova

„Da toga nema, bilo bi mnogo više papirologije", kaže Din Porter iz Zebre.

I dok brojni putnici lete s ostrva na ostrvo, to ponekad dovodi do mnogo zaturenih torbi. To je i iskustvo koje putnici na malim evropskim aerodromima vjerovatno vrlo dobro poznaju.

Ovaj problem odavno je već trebalo da bude iskorijenjen.

Prošle godine Iata je donijela novu regulativu - Rezoluciju 753 - sa ciljem da natjera avio kompanije i aerodrome da povedu malo više računa o našem prtljagu.

Sada mora da se potvrdi da su torbe prisutne i prave na nekoliko ključnih tačaka tokom putovanja, objašnjava Endrju Prajs iz Iate, uključujući kad se utovare u avion i kad uđu u sistem presjedanja na aerodromima.

A prošlog mjeseca izglasala je i podršku uvođenju RFID obilježavanja svuda, što je potez kojim bi moglo da se uštedi 3 milijarde dolara, kaže ovo tijelo, čak i nakon što se uračunaju troškovi uvođenja nove opreme i sistema nadgledanja.

Pronalaženje zaturenih torbi a potom njihovo slanje nezadovoljnim mušterijama košta mnogo vremena i novca.

„Imajući u vidu da se prtljag smatra prilično dosadnom oblašću... tu zapravo postoji ogromna količina sasvim interesantne tehnologije i investicija", objašnjava Prajs.

Delta, na primjer, eksperimentiše sa mašinskim učenjem da bi uočila obrasce izgubljenog prtljaga i prepoznala slabe tačke u sistemu, kao što su određene destinacije ili čak tipovi torbi koji su problematičniji nego neki drugi.

Druge inovacije podrazumijevaju aplikacije avio kompanija koje obavještavaju mušterije gdje se njihove torbe nalaze u svakom datom trenutku. Iako to nužno ne utiče na to kako se rukuje tim torbama, putnici izgleda umiju da cijene što imaju više informacija nadomak ruke.

Na primjer, sibirska kompanija S7 Erlajns nudi aplikaciju za praćenje prtljaga za svojih 16 miliona putnika godišnje, a više od polovine njih sada prate svoje torbe na ovaj način.

Gomile drugih avio kompanija, kao što su Junajted i Ameriken Erlajns, takođe nude sličnu uslugu.

Evropa ima ubjedljivo najgori učinak što se tiče rukovanja prtljagom, prema informacijama Site. Stari kontinent je zaslužan za 7,29 zaturenih torbi na 1.000 putnika godišnje, u poređenju sa 2,85 u Sjevernoj Americi i samo 1,77 u Aziji.

Naravno, možete da preuzmete stvari u vlastite ruke i pratite sopstveni prtljag uz pomoć GPS-a ili mobilne mreže obilježavanja.

Naprava se nalazi unutar vaše torbe i emituje lokaciju iz bilo kog kutka svijeta pridruženoj aplikaciji na pametnom telefonu. Tvorci ovoga su LagLok, Trakdot, Tajl i Smart Junit.


Taj mučan trenutak na aerodromu kad shvatite da vaše torbe nema...

Šta se, dakle, desi sa prtljagom koji je izgubljen ili ukraden, umjesto samo poslat na pogrešnu adresu? Samo pet odsto prtljaga spada u ovu kategoriju, kaže Sita. Svaki koji završi na aerodromskom odjeljenju za izgubljeni prtljag obično se čuva nekoliko mjeseci, prije nego što se uništi ili pošalje na aukciju.

„Imali smo svašta, od zubnih proteza do vještačkih udova", kaže Sem Juing, pomoćni direktor BCVA, bristolske aukcijske kuće.

„Sve što možete da zamislite da bi neko poželio da premjesti iz tačke A u tačku B."

U SAD, Centar za nepodignut prtljag u Alabami nudi nepodignut prtljag koji je otkupio od avio kompanija na prodaju. Njegova internet stranica se hvali: „Nikad ne znate šta ćete pronaći."

Ako avionska industrija konačno uspije da se sabere, takve usluge - jednog dana - možda više neće biti potrebne.



Izvor:bbc.com
Twitter
Anketa

Da li je opozicija u Srpskoj trebala učestvovati na mitingu u Banjoj Luci ili nije?

Rezultati ankete
Blog