Ulica Glinkaštrase je u samom srcu Berlina. Sve je tu, na par koraka – Brandenburška kapija, bulevar Unter den Linden, trg Žendarmenmarkt... U toj četvrti hotelska soba košta bar 100 evra za noć. Ali u "Siti hostelu Berlin" u toj ulici soba se može dobiti i za 17 evra. Naravno da mnogi, naročito mladi gosti, žele tamo da odsjednu – iako je jasno da taj hostel i nije preterano luksuzan.

Malo ko uopšte zna razlog zašto je tamo smještaj tako jeftin, jer je objašnjenje i komplikovano, pa i bizarno – ta zgrada je zapravo u vlasništvu ambasade Narodne Republike Sjeverne Koreje. Tako dobar položaj je za novu zgradu ambasade Sjeverna Koreja dobila još u doba bratske socijalističke Istočne Njemačke početkom sedamdesetih.

Ambasada je, inače, bila zatvorena nakon ujedinjenja Njemačke i tek od 2001. je i Savezna Republika Njemačka uspostavila diplomatske odnose sa Sjevernom Korejom.

Sjevernokorejske diplomate su se vratile u Berlin, ali posla jedva da ima. Malo je zvaničnih gostiju iz Sjeverne Koreje koji bivaju pozvani u Njemačku, a i drugi bilateralni odnosi gotovo i da ne postoje. Zgrada je bila prevelika za ambasadu i zato je dio iznajmljen jednoj firmi koja je tamo otvorila hostel.

Samo poneko se začudi zbog zastave

I zapravo tek sada čitava priča postaje zaista vrijedna rubrike "vjerovali ili ne". U početku je Sjeverna Koreja lepo zarađivala iznajmljivanjem dijela zgrade – 38.000 evra mjesečno. Ali, onda su uslijedile ekonomske sankcije Ujedinjenih nacija zbog atomskog programa, a došle su i smjernice Evropske unije kojima se zabranjuje poslovanje sa tom komunističkom državom.

Preduzeće koje vodi hotel tvrdi da i dalje plaća za iznajmljivanje, ali da novac odlazi na račun koji je zbog svega toga blokiran. Teško je, međutim, reći da li taj novac ipak "curi" u Pjongjang.

Gosti o svemu tome po pravilu pojma nemaju. "Stvarno? Pa to je nemoguće. To znači da moj novac koji tu plaćam odlazi u ambasadu Sjeverne Koreje? Pa to je ludilo!", kaže jedan mladi Englez koji je upravo stigao u hostel. Jedan drugi gost je bar primijetio da je neposredno uz ulaz u hostel i ambasada Sjeverne Koreje.

A to je u stvari teško previdjeti – tu se vijori velika zastava komunističke države, na ulazu je veliki natpis od mesinga na oba jezika, a pored je i stakleni izlog koji je trenutno ukrašen fotografijom diktatora Kim Džong Una dok se rukuje sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Slike Kim Džong Una i lansiranja raketa na ulazu u ambasadu Severne Koreje u Berlinu

Stjenice su bitnije od rezolucije UN

Velika većina gostiju je taj hostel izabrala jer je veoma jeftin. Doduše neki, kad saznaju ko je vlasnik zgrade, kažu da bi možda drugačije odlučili. Ali ako se pogledaju komentari gostiju hostela na internetu, onda je tu glavna tema iskustvo da u krevetima ima i stjenica. Samo je par priloga gostiju koji se čude jer im je doprlo do ušiju da "izgleda da taj hostel pripada Sjevernoj Koreji".

Naravno, ne samo zbog međunarodnih odredbi, taj je hostel trn u oku i zvaničnoj Njemačkoj. Očigledno je izvršen diplomatski pritisak koji je doveo čak do toga da je prošle godine ambasada Sjeverne Koreje otkazala ugovor o najmu hotelskom preduzeću i čak zatražila sudski nalog za iseljenje.

Ali, da bi taj nalog uopšte mogao da bude sproveden, ambasada bi trebalo da plati sudske troškove. A to ona ne čini. Zato što nema novca? Ili zato što i dalje zarađuje na hostelu?

Tom Šrajber (SPD) je poslanik u skupštini grada-pokrajine Berlin iz okruga Treptov-Kepenik i ne može da veruje da tu ništa ne može da se učini. "Začuđujuće je to kako vlasnik i hotelska firma ne žele da pronađu rješenje i da u osnovi i dalje profitiraju od toga", kaže berlinski političar.

Taj socijaldemokrata zapravo nema nikakvih dodira sa Sjevernom Korejom, ali su mu još prije dvije godine njegovi saradnici ukazali na tu apsurdnu situaciju. "Bez obzira koliko je bizarna već i sama činjenica da tu u centru Berlina ambasada Sjeverne Koreje drži i sopstveni hostel, pokazuje da se tu mora držati reda. I da taj slučaj u ovom obliku mora biti okončan", dodaje Šrajber.

"Vršimo pritisak"

To pitanje Dojče vele je postavio i na redovnim konferencijama za novinare njemačkog Ministarstva spoljnih poslova. Portparolka ministarstva Marija Adebar je, nakon pitanja, prvo morala da se posavjetuje sa svojim saradnicima – ipak to je pitanje i međunarodnih odnosa sa Sjevernom Korejom.

Turisti ispred "Siti hostela Berlin" (arhivska fotografija)

Ali nakon par minuta stiže zaista diplomatski odgovor – da, i dalje je interes SR Njemačke da taj hostel bude zatvoren. "Mi u MVP djelujemo u tom smjeru i takođe vršimo pritisak da se sprovedu postojeće pravne odluke. Ali procedura predviđa da se sudski zahtjev za iseljenjem može uručiti tek nakon što se podmire sudski troškovi. A to se još nije dogodilo", navela je portparolka ministarstva.

Želimo da znamo kakav to pritisak vrši Njemačka. S kim se tačno pregovara? Drugim riječima, s kojim to predstavnikom države koja je pod međunarodnim sankcijama Njemačka uopšte vodi razgovore? Na to pitanje portparolka ministarstva ne želi da pruži odgovor.

Berlinu i Njemačkoj jedino može da bude utjeha što ovo nipošto nije usamljen slučaj da neko diplomatsko predstavništvo Sjeverne Koreje u inostranstvu pokušava da zaradi nešto i "sa strane".

Američka TV stanica Si-En-En je, nakon dugog istraživanja, otkrila da ambasada Sjeverne Koreje u Mozambiku zapravo stoji iza čitave mreže firmi koje se bave švercom svega i svačega, između ostalog i protivvazdušnim raketnim sistemima i radarskim postrojenjima.

Njujork tajms je javio da ambasada te azijske zemlje u Sofiji iznajmljuje svoju dvoranu za privatne svečanosti, na primjer za svadbe i rođendane. Mediji javljaju i da je adresa ambasade Sjeverne Koreje u Varšavi ujedno i zvanična adresa četrdesetak različitih firmi. Koliko ih zaista postoji i čime se bave, to nije baš jasno. I to su samo neki primjeri od mnogih.

Snađi se, druže!

Britanski list Telegraf otkriva još jedan razlog zašto je to tako – mnoga od četrdesetak diplomatskih predstavništva Sjeverne Koreje u svijetu su iz Pjongjanga dobila nalog da se snalaze kako znaju i umiju, jer im iz domovine neće stizati nikakav novac za troškove.

Povrh toga, na taj način Sjeverna Koreja dolazi do dragocijenih deviza. Jedino je sigurno da sve takve poslovne aktivnosti krše sankcije Ujedinjenih nacija.

Poslanik iz Berlina Šrajber svakako želi da okonča tu priču. Namjerava da dovede sve učesnike za jedan sto kako bi se koordinisalo zatvaranje hostela.

Do tada, "Siti hostel Berlin" će ostati jedinstven. Čak i stjenice se, doduše rijetko, ipak mogu pronaći i u drugim hostelima. Ali da spavanjem u hostelu upadate u čitavu mrežu međunarodnih odnosa i spletki, s tako nečim se ne može pohvaliti ni najluksuzniji hotel Berlina.

Izvor: RTS