Frontalno u EU

Bosna i Hercegovina kroz prizmu NATO integracija i Godišnjeg nacionalnog programa (ANP)

U sjedištu NATO-a u Briselu još uvijek čekaju da BiH podnese svoj prvi Godišnji nacionalni program (ANP) iz Akcionog plana za članstvo (MAP) u NATO-u.

Koliko dugo će se još čekati da naša zemlja ispuni tu zakonsku, ali i obavezu preuzetu u okviru svog ugovornog odnosa sa Sjeveroatlantskim savezom niko sa sigurnošću ne može reći. Međutim, kada je ANP u pitanju nije riječ samo o obavezama, već i o suštinskoj potrebi da se bosankohercegovački politički, ekonomski, pravni i sigurnosni sistem putem provođenja specifičnih mjera države planiranih u tom dokumentu počne transformisati u funkcionalniji i efektivniji u svakom smislu.

Da li će BiH i kada postati članicom NATO-a pitanje je koje u ovom momentu nema smisla postavljati. Ono što ima smisla je informisanje bh javnosti o tome koje i kakve reforme se putem ANP-a nude građanima BiH, uz činjenicu da su one u najvećem mogućem stepenu komplementarne sa reformama koje BiH čekaju na putu ka EU.

Šta je NATO

North Atlantic Treaty Organization (NATO), ili Sjeveroatlantski savez je kao vojni savez, od strane Belgije, Kanade, Danske, Francuske, Islanda, Italije, Luksemburga, Holandije, Norveške, Portugala, Velike Britanijae i SAD-a osnovan 4. aprila 1949. godine u Vašingtonu (Vašingtonski sporazum).
Danas, 70 godina kasnije, ovaj vojno-politički savez broji 29 zemalja članica koje uz međusobne konsultacije o bezbjednosnim pitanjima na svim nivoima i u raznim oblastima odluke donose konsenzusom.

NATO je prevashodno vođen principom kolektivne odbrane sadržanim u članu 5. Vašingtonkog sporazuma gdje se napad na jednu ili više članica tretira kao napad na sve.

Kolektivna odbrana, ali i upravljanje krizom i kooperativna bezbjednost samo su djelovi  Strateški koncepta utvrđenog  2010. godine, te je ključna svrha ove organizacije sa sjedištem u Briselu da očuva mir i sigurnost političkim i vojnim putem u zemljama članicama uz naglasak na bezbjednost u svakodnevnom životu.

U političkom smislu, uz dugoročno sprječavanje konflikata i propagiranje demokratskih vrijednosti NATO svojim članicama omogućava konsultacije i saradnju na pitanjima iz oblasti odbrane i bezbjednosti u cilju rješavnja problema uz izgradnju međusobnog povjerenja.

Kada je vojni aspekt u pitanju, NATO je posvećen mirnom rješavanju sporova.

Međutim, u slučajevima kada diplomatski napori ostanu bezuspješni, Sjeveroatlantski savez u skladu sa Vašingonskim sporazumom, nakon što su Ujedinjene nacije odobre mandat, ali i uz mogućnost samostalnog djelovanja ili u saradnji sa drugim zemljama i međunarodnim organizacijama ima mogućnost da vojnim putem preduzme operacije upravljanja krizom.

Kratak pregled odnosa BiH i Sjeveroatlantskog saveza

Prije svega treba istaći da u okviru Ustava BiH nema ograničenja spram odnosa ni samog pristupanja BiH NATO-u.

Tako je još polovinom 2001. godine, u skladu sa svojim ingerencijama, Predsjedništvo BiH izrazilo opredjeljenje za uključenje BiH u evropske i euroatlantske integracije i NATO program Partnerstvo za mir (PfP), kao i za provedbu potrebnih reformi odbrambenog sistema i reorganizacije Oružanih snaga (OS), a februara 2005. godine ovaj organ izvršne vlasti u BiH donio je Odluku u kojoj se “izražava opredjeljenje BiH za članstvo u NATO-u”.

Još jedan veoma bitan momenat na putu NATO integracija BiH desio se u decembru 2005. godine kada je Parlamentarna skupština BiH donijela drugi Zakon o odbrani BiH i Zakon o službi u OS BiH.

Tako, član 84. Zakona o odbrani BiH kaže da će “Parlamentarna skupština, Vijeće ministara BiH, Predsjedništvo, te svi subjekti odbrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provesti potrebne aktivnosti za prijem BiH u članstvo NATO-a”.

Godinu dana kasnije, Predsjedništvo BiH donijelo je Odluku o prihvaćanju Okvirnog dokumenta NATO-ovog programa Partnerstvo za mir koji je potpisan 14. decembra 2006. godine u Briselu.

Ovaj program uspostavljen je 1994. godine u svrhu međusobne vojne saradnje i regionalne stabilnosti, gdje obim saradnje određuje svaka država potpisujući Individualni partnerski program. S tim u vezi BiH je septembra 2008. godine kreirala svoj prvi Individualni partnerski akcijoni plan (IPAP) koji se odnosio na politička, sigurnosna, odbrambena i vojna pitanja, javnu diplomatiju, upravljanje krizama i planiranje odgovora na vanredne situacije, ali i administrativna i pitanja sigurnosne zaštite i resursa.

Paralelno s tim pokrenut je i tzv. Intenzivirani dijalog kao viši funkcionalni nivo i program koji  pokriva širok spektar političkih, vojnih, finansijskih i sigurnosnih pitanja koja se odnose na moguće članstvo u NATO-u, bez prejudiciranja bilo kakve eventualne odluke Saveza o prijemu neke države u članstvo, ali u koji se pozivaju zemlje koje su jasno izrazile svoju namjeru da žele postati njegove članice.

Kada je IPAP u pitanju, BiH je uspješno ispunjavala svoje zadatke te je u julu 2010.godine zaključen prvi ciklus IPAP-a za period 2008-2010. godina. Zadnji takav u nizu koji je NATO prihvatio i odobrio je dokument IPAP-a za period 2017-2019.

Krucijalni korak u formalno-pravnim odnosima između BiH i Saveza napravljen je juna 2009. godine kada je Predsjedništvo BiH donijelo Odluku o podnošenju aplikacije za učešće u Akcionom planu za članstvo (MAP) koja je nekoliko mjeseci kasnije i predana u sjedište NATO-a u Briselu.
Uslijedila je Odluka o uspostavljanju saradnje BiH - NATO na nivou MAP-a donesena od strane Sjeveroatlantskog saveza na Samitu u Talinu, održanom 22. i 23. aprila 2010. godine Uspostavljanje saradnje BiH - NATO na nivou MAP-a, rečeno je tada, pokrenuće se kada BiH ispuni uslov knjiženja nepokretne perspektivne vojne imovine kao državne imovine koju bi koristilo Ministarstvo odbrane BiH.

U okviru MAP-a, država aspirant se obavezuje da će ispuniti očekivane ciljeve i provesti reforme u političkim, ekonomskim, odbrambenim i vojnim pitanjima, te u oblasti resursa kao i sigurnosnim i pravnim pitanjima.
U kontekstu MAP-a, važno je naglasiti da dobijanje ovoga statusa nije garant državi aspirantici da će na kraju i postati članicom Sjeveroatlantskog saveza.

I pored toga što BiH nije u potpunosti ispunila uslov iz Talina koji se odnosio na knjiženje perpektivne vojne imovine, generalni sekretar NATO-a, Jens Stoltenberg 05.12.2018. godine obavijestio je javnost da je naša zemlja dobila zeleno svjetlo za Akcioni plan za članstvo u NATO-u.

“BiH je cijenjen partner u misijama NATO-a i mi u cijelosti podržavamo njihove euroatlantske integracije” izjavio je tada Stoltenberg te pozvao odgovorne u BiH da u Brisel upute svoj prvi Godišnji nacionalni program (ANP).

Podsjećamo da je sam MAP ustanovljen na Samitu NATO-a održanom u Vašingtonu 1999. godine s ciljem pružanja praktične pomoći i konsultacija zemljama čije su relevantne državne institucije donijele odluku da žele postati članice Saveza.

ANP je prilagođen potrebama i specifičnostima svake pojedine zemlje, te se svake godine predstavlja NATO-u, dok su na kraju godišnjeg ciklusa ministri vanjskih poslova i odbrane dužni prezentirati rezultate reformskog procesa kao i buduće aktivnosti pred Sjevernoatlantskim vijećem NATO-a koje će u skladu sa učinjenim procjeniti napredak u pripremama za članstvo.
Iako je svoj prvi ANP BiH izradila još polovinom 2010. godine, zbog neispunjavanja postavljenog uslova u vezi s nepokretnom perspektivnom vojnom imovinom, dokument nije razmatran te je nastavljena implementacija IPAP-a.

Međutim, i nakon što je BiH od strane NATO-a u decembru 2018. godine aktiviran MAP, a BiH pozvana da u Brisel preda svoj prvi Godišnji nacionalni program, kako što je javnosti u našoj zemljij poznato to se još uvijek nije desilo.

S tim u vezi treba podsjetiti na izjavu ministrice odbrane BiH, Marine Pendeš koja je polovinom februara tekuće godine izjavila da je “u očekivanju odluke NATO-a o aktiviranju MAP-a, Komisija Vijeća ministara BiH za NATO integracijski proces početkom 2018. godine pristupila izradi nacrta prvog Godišnjeg nacionalnog programa (ANP-a) BiH za period 2018. - 2019., te da je Nacrt ANP-a BiH 2018. - 2019. kompletiran u oktobru 2018. godine i predstavlja integrirani tekst, sačinjen na osnovu priloga koja su, u skladu s nadležnostima, izradila i Komisiji dostavila sva nadležna ministarstva i druge institucije Bosne i Hercegovine, uključujući i Ministarstvo odbrane BiH”.

Specifične mjere države predviđene u Godišnjem nacionalnom programu BiH 2018. - 2019.

Kada je u pitanju ustavno-pravni aspekt pristupa BiH NATO-u u Godišnjem nacionalnom programu (ANP) BiH 2018. - 2019. se podsjeća da Ustav  BiH ne ograničava pristupanje BiH NATO-u, niti sprječava slanje pripadnika Oružanih snaga BiH u odgovarajuće vojne operacije, a posebno na osnovu odredbe člana 5. Sjevernoatlanskog ugovora, koja se odnosi na tzv. kolektivnu odbranu.

Pored toga, ovaj prijedlog ANP-a izrađen je u skladu sa odredbama Zakona o odbrani BiH, ranije usvojenim obavezujućim strategijama vanjske politike uključujući i posljednju koju je za period 2018.-2023. usvojio prošli saziv Predsjedništva BiH, kao i odlukama koje su u kontekstu NATO integracija BiH donesene u proteklih skoro dvije decenije donesene od strane Predsjedništva BiH.  

Sa druge strane, Washingtonski sporazum potpisan 1949. godine u svom članu 10. navodi da će “vrata NATO-a ostati otvorena onim europskim demokracijama koje su željne i sposobne prihvatiti odgovornosti i obaveze članstva”.

Sam ANP-a za 2018.-2019. godinu dokument je koji, pored ostalog, predstavlja pregled dosadašnjeg istorijata odnosa između BiH i Sjeveroatlantskog saveza, zatim detaljan presjek trenutnog stanja u BiH kada se radi o političkim, ekonomskim, sigurnosnim, vojnim, pravnim i pitanjima resursa u kontestu koji je relevantan kada su integracije u NATO u pitanju.
Osim toga, što je i ključni smisao ovoga dokumenta, u ANP-u se u navedenim oblastima predlažu i planiraju aktivnosti u cilju provođenja neophodnih reformi koje BiH treba materijalizovati tokom 2019. godine a koje su decidno pobrojane u drugom, tabelarnom dijelu dokumenta.
Sama tabela sastoji se od četiri kolone. U prvoj su ciljevi planiranih akcija zavedeni pod rednim brojem za određenu oblast, u drugoj je njihov detaljan opis u smislu specifičnih mjera koje država treba poduzeti, dok se u trećoj koloni navodi vremenski okvir u kojem bi zacrtani ciljevi trebali biti ispunjeni.

U posljednjoj, četvrtoj koloni (trenutna/ tražena pomoć), navodi se da li je BiH potrebna pomoć u datoj akciji, te ukoliko jeste, od strane kojih međunarodnih institucija ili organizacija je tražena ili se planira zatražiti.
Kada se radi o političkim i ekonomskim pitanjima, vanjska i sigurnosna politika zauzima prvo mjesto, a u tabelarnom dijelu u kontekstu odnosa BiH sa NATO Savezom kao primarni cilj istaknuto je ispunjenje svih obaveza proisteklih ulaskom BiH u NATO program „Partnerstvo za mir“ (PfP) i nastojanja za pristupanje MAP-u, te nastavak korištenje mehanizma saradnje sa NATO-om u okviru MAP-a.

U dijelu koji govori o odnosima BiH i EU, unaprjeđenje procesa integracije u EU je primarni cilj, dok je u odnosima sa susjedima poboljšanje bilateralne saradnje prioritet koji treba biti ispunjen uz nastavak intenzivog političkog dijaloga u pravcu rješavanja otovrenih pitanja.

Nacrt sadrži i smjernice za poboljšanje sveukupne saradnje sa međunarodnim političkim organizacijama i međunarodnim finansijskim institucijama sa ciljem intenziviranja privrednog rasta i razvoja.
Postizanje postavljenih ciljeva nadležnih institucija u procesu procesuiranja KD Ratnog zločina i saradnja sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove, ciljevi su sa navedenim aktivnostima kada su odnosi sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u pitanju.

Što se stanja u pogledu kontrole naoružanja i vojne opreme tiče, implementiranje strategije, unapređenje legislative i jačanje državne infrastrukture u borbi protiv nelegalne trgovine lakim i malokalibarskim oružjem (SALW) pravci su opisani u ANP-u.

Obzirom da i 24 godine nakon završetaka rata BiH nije “očišćena” od mina, precizirane akcije u tom pravcu pored ostalih obuhvataju provođenje Strategije protivminskog djelovanja BiH uz osiguravanje uslova za kontinuirano i efikasno sprovođenje operacija humanitarnog deminiranja, u skladu sa potrebama zemlje, neophodnim materijalnim, finansijskim i ljudskim resursima i uz visok nivo osiguranja kvaliteta, te stabilno i kontinuirano finansiranje Strateškog plana protivminskog djelovanja.
U konekstu unutrašnje politike predočen je plan programiranja i implementacije u cilju zaštite ljudskih prava i zaštite manjina, kao i promocija ravnopravnosti polova u BiH.

U sektoru prava navedene su obaveze čije ispunjavanje treba da doprinese nezavisnosti pravosuđa i usklađenosti zakona i sudske prakse, efikasnosti i efektivnost pravosudnih institucija, ali i pozitivno utiče na odgovornost i profesionalizam nosilaca pravosudnih funkcija, te otvorenost u radu pravosudnih institucija u BiH uopšte.

U ANP-uza 2018.-2019. godinu  poziva se i na potpunu implementaciju prve faze reforme policije uz navođenje konkretnih aktivnosti u tom pravcu.
Implementacija Strategije za borbu protiv korupcije za period 2015 - 2019. godina i Akcioni plan za njenu provedbu, provođenje Strategije za borbu protiv organizovanog kriminala u BiH (2017-2020) i borba protiv trgovine ljudima i nezakonitih migracija također su dio dokumenta, uz predviđenje mjere i aktivnosti u pravcu sigurnost granica i borbe protiv terorizma.
U okviru unutrašnje politike, ANP navodi i specifične mjere koje država planira poduzeti u domenu javne diplomacije, naučne saradnje, bezbijednosti i zaštite životne sredine te kontrole na obavještajno-sigurnosnim sistemom kao i demokratske kontrole i kontrole na Oružanim snagama BiH.
Specifične mjere države predložene su i u cilju održavanje makroekonomske stabilnosti, poboljšavanja konkurentnosti i povećanje zaposlenosti.
U poglavlju Odbrambena i vojna pitanja, pored konsolidacije vojne infrastrukture, pokretne i nepokretne imovine prezicirani su i konkretni koraci u pravcu odbrambene reforme i odbrambenog planiranja, ineroperabilnosti, te navedene i vojne operacije i misije u kojima OS BiH učestvuju.

Uvođenje sistema planiranja, programiranja i budžetiranja obaveze su iz domena resursa, dok se u kontekstu sigurnosnih izazova pored ostalog predlažu mjere u pravcu razvoja sistema zaštite tajnih podataka u BiH, sistema obrade, prenosa i čuvanja tajnih podataka u elektronskom obliku.
Na kraju, ali ne manje bitno, usklađivanje pravne legislative BiH i NATO-a i potpuna implementacija NATO/PfP SOFA-e primarni je cilj nadležnih institucija postavljen u Godišnjem nacionalnom programu BiH za 2018.-2019. godinu.

 

 

D.Č./S.P./M.K./Frontal 

 

Povezane vijesti:  

 

 

Twitter
Anketa

Treba li napraviti još migrantskih centara u BiH kako bi se pomoglo vlastima Unsko- sanskog kantona?

Rezultati ankete
Blog