Djetinjstvo je proveo u Višegradu, gdje je završio osnovnu školu. Godine 1903. upisuje sarajevsku Veliku gimnaziju (od koje su 1922. godine nastale današnje Prva i Druga gimnazija), a studij slavenske književnosti i istorije pohađa na filozofskim fakultetima u Zagrebu, Beču, Krakovu te Gracu u kojem 1924. godine brani i doktorsku disertaciju na temu "Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine". Bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti.

Za vrijeme gimnazijskih dana, počinje da piše poeziju i 1911. godine u "Bosanskoj vili" objavljuje svoju prvu pjesmu "U sumrak".

Kao gimnazijalac, Andrić je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik pokreta "Mlada Bosna" i strastveni borac za oslobođenje južnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije.

U Prvom svjetskom ratu hapšen je i interniran, a između dva svjetska rata bio je ambasador Jugoslavije u Berlinu.

U mladosti je pisao pjesme - "Eks ponto", "Nemiri", "Lirika". Njegova najpoznatija djela su romani "Na Drini ćuprija", "Travnička hronika", "Gospođica", "Prokleta avlija" i "Omer-paša Latas" /nedovršen/.

Andrić je napisao i niz pripovijedaka - "Nemirna godina", "Žeđ", "Jelena, žena koje nema", "Znakovi pored puta", "Kuća na osami", putopisi i skice "Staze, lica, predeli" i brojne druge.

Nobelov komitet 1961. godine dodjeljuje Andriću Nobelovu nagradu za književnost "za epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemlje".

Andriću je istovremeno uručena i zlatna medalja sa Nobelovim likom na aversu, bareljefom mladića koji pod lovorom zapisuje pjevanje muza na reversu, na kojem je i stih iz šestog pjevanja Vergilijeve Eneide: "Kako je slatko vidjeti ljudski život oplemenjen pronalascima", kao i Andrićevo ime.

Laureat iz Јugoslavije dobio je i novčani dio nagrade u iznosu od 250.000 švedskih kruna, koju je ustupio za unapređenje bibliotekarstva u BiH.

Član Švedske akademije Anders Esterling rekao je tom prilikom da Andrić "nosi u sebi mnogo nježnosti za ljude, ali ne uzmiče ni pred strahotama, niti pred nasiljem koje u njegovim očima potvrđuje stvarnost zla".

Nakon smrti supruge Milice 1968. godine, Andrić nastoji da svoje društvene aktivnosti svede na najmanju moguću mjeru, mnogo čita i malo piše. Zdravlje ga polako izdaje i on često boravi u bolnicama i banjama na liječenju.

Umro je 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Aleji zaslužnih građana.

U Travniku počinju Andrićevi dani

Danima otvorenih vrata Memorijalnog muzeja "Rodna kuća Ive Andrića", u Travniku će danas, 9. oktobra, početi manifestacija "Andrićevi dani", koja će trajati do 9. novembra.

Manifestacija Andrićevi dani utemeljena je 1976. godine

Donosimo vam neke od najboljih Andrićevih citata:

“Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.”

“Cijelog vijeka se liječimo od nesretnog djetinjstva.”

“Čim jedna vlada osjeti potrebu da svojim građanima obećava putem plakata mir i blagostanje, treba biti na oprezu i očekivati obrnuto od toga.”

“Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga posmatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno.”

“Čovjek koji ne voli nije sposoban da osjeti veličinu tuđe ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije.”

“Čudno je kako je malo potrebno da budemo srećni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje!”

"Između bojazni da će se nešto desiti i nade da možda ipak neće, ima više prostora nego što se misli. Na tom uskom, tvrdom, golom i mračnom prostoru, provode mnogi od nas svoj vijek."

"Čuvajte se onoga koji živi u vama i na kojeg zaboravljate, a koji često, pred veče,  donosi brza rješenja zbog kojih se, te iste noći, budite kao od udarca i, obliveni vrelim znojem kao rastopljenim olovom, propadate od sramote zbog sinoćnih lakomislenih odluka."

"Dođu tako ponekad vremena, kada pamet zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati."

"Zato što mogu i što se usuđuju da o svačemu svašta kažu, oni misle da sve znaju."

"Čini mi se kad bi ljudi znali, koliko je za mene napor bio živjeti, oprostili bi mi lakše sve zlo što sam počinio i sve dobro što sam propustio da učinim, i još bi im ostalo malo osjećanja da me požale."

"Nezadovoljstvo samim sobom, u prvom redu, a zatim svim ostalim na svijetu, bilo je i ostalo osnov moga duhovnog bića, bez obzira na prolazna raspoloženja i trenutna mišljenja koja sam mogao da imam i uspio da izrazim."

Frontal