Svijet

„Ivo Andrić u požaru svjetova – jedan evropski život“

Michael Martens, dopisnik Frankfurter Allgemeine Zeitunga s jugoistoka Evrope, u Berlinu je predstavio novu knjigu – biografiju nobelovca Ive Andrića. I to na jednoj posebnoj lokaciji.

Ivo Andrić nekoliko godina svoje diplomatske karijere proveo je u Berlinu. U zgradi u Rauchstraße 17, u diplomatskom kvartu u opštini Tiergarten, kasniji dobitnik Nobelove nagrade za književnost, između 1939. i 1941. je služio kao poslanik Kraljevine Jugoslavije.

Danas se u toj zgradi, izgrađenoj na posjedu koji su nacisti oduzeli židovskoj porodici Mendelssohn Bartholdy, nalazi sjedište think tanka DGAP (Njemačko društvo za vanjsku politiku).

I baš u berlinskoj rezidenciji nekadašnjeg diplomate Andrića, samo jedan sprat ispod njegove nekadašnje kancelarije, Michael Martens je pred prepunom dvoranom predstavio svoju biografiju „Ivo Andrić u požaru svjetova – jedan evropski život“:

„Priča o Andriću je priča o 20. vijeku. Preživio je dva svjetska rata, vidio je kako se imperiji rađaju i propadaju. Poznavao je lično Gavrila Principa, a kasnije je služio kao diplomata u Hitlerovoj Njemačkoj. I uz sve to iza sebe je ostavio divljenja vrijednu literaturu."


„Priča o 20. vijeku“

Martens je već skoro dvije decenije dopisnik Frankfurter Allgemeine Zeitunga s jugoistoka Evrope. Za Andrića je prvi put čuo još kao gimnazijalac na nastavi istorije u Hamburgu. Ali tek nakon dolaska na Balkan, u Beograd, sjetio se svog nekadašnjeg profesora i njegove preporuke da pročita „Na Drini ćupriju“. I pročitao je – i od tada se bavi Andrićem.

Na 496 stranica Martens opisuje Andrićev život od djetinjstva u rodnoj Bosni, preko diplomatskih poslova sve do života u Beogradu

Za novu knjigu je istraživao punih sedam godina, i to na lokacijama na kojima je boravio Andrić: u Bosni i Hercegovini, u Beogradu, na jadranskoj obali. Martens je prikupio puno materijala, dobio je pristup i nekim spisima koji su bili klasifikovani kao vojna tajna („uz pomoć kancelarije predsjednika Srbije“, kako kaže autor), minuciozno je rekonstruisao okolnosti u kojima je Andrić živio i pisao. Kritike u listovima koji izlaze na njemačkom jeziku su pozitivne.

Susret s Titom

Komplikovane političke prilike na Balkanu između Turske i Austro-Ugarske Martens je uspio objasniti na lako razumljiv način, čak i za publiku koja ne zna puno o toj regiji. Štivo obiluje i brojnim anegdotama iz Andrićevog života, na primjer njegov susret s Titom – iz kojeg se vidi kako se nije radilo o uzajamnim simpatijama, napomenuo je njemački novinar.

Susret je organizovan povodom Andrićevog 70. rođendana, s Titom većinu vremena nije pričao o literaturi već o – poroku pušenja. I egipatskim faraonima.

Publiku su na prezentacije knjige u Berlinu zanimali brojni detalji o Andrićevom životu – i o tome kako se danas na tog nobelovca gleda u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, ali i ko ga svojata. Martens na to pitanje odgovara još jednom anegdotom, prepričavajući šalu koju mu je ispričao jedan bugarski novinar:

„Hrvati mrze Andrića jer je, iako rođen kao Hrvat, umro kao Srbin. Srbi ga mrze jer je, iako je umro kao Srbin, rođen kao Hrvat. A Bošnjaci ga mrze jer je rođen.“

Martens (korisničko ime na Twitter mu je upravo @Andric1961) priča kako je pisac kritikovao nacionalizam, da je njegov politički ideal bilo jugoslavenstvo – jer je samo u okupljanju malih naroda na Balkanu vidio šansu da oni budu neki faktor. Služeći Kraljevini u Berlinu htio je spriječiti da rat zahvati njegovu zemlju – i nije uspio.

Nakon berlinskih dana, u kojima se družio (ili morao družiti) s nacističkim čelnicima, Andrić se povlači u Beograd. Tokom Drugog svjetskog rata nastaju tri njegova velika romana, to je najplodnija faza u životu pisca.

Ivo Andrić je jedini čovjek koji je poznavao i Gavrila Principa i Adolfa Hitlera, priča Martens. Nakon rata je, dodaje, bio na velikoj paradi u Moskvi, u to vrijeme su Staljin i Tito bili još uvijek u dobrim odnosima.

Njegova izdavačka kuća iz Beča, koja je objavila biografiju, insistirala je na potenciranju Andrićevih poznanstava i susreta s istorijskim osobama iz 20. vijeka – kako bi lik i djelo Ive Andrića približila publici:

„Evropu je zahvatio požar 1914., i taj požar nije ugašen 1918. Ispod pepela je nastavio tinjati žar, i čim su zaduvali neki novi vjetrovi, požar se rasplamsao. I Andrić je bio u centru zbivanja, to je ono što njegov život čini tako jedinstvenim“, rekao je Martens.

Egzotični i nepoznati Balkan

Andrić zaista nije pretjerano poznat u Njemačkoj, ni izbliza kao neki drugi inozemni autori poput Alberta Camusa ili Ernesta Hemingwaya, koji su takođe dobitnici Nobelove nagrade za književnost. Može li jedna ovakva knjiga zainteresirati širu publiku da se pozabavi i Andrićem i regijom koju mnogi na Zapadu doživljavaju kao nešto egzotično, komplikovano i koju uglavnom ignorišu?

„S obzirom na sve ono što se i posljednjih sedmica događalo u i u vezi s regijom Zapadnog Balkana i na odnos Evropske unije, mislim da već i ovakva prezentacija jedne knjige može biti dobar povod da se na nešto drugačiji način priča o vezama s tom regijom“, priča Adi Ćerimagić, politički analitičar iz Berlina koji potiče iz BiH. I ističe: „Veza s Balkanom nije počela s ratovima u 90-ima, ona je puno starija, kako pokazuje i ova knjiga.“

Knjigu „Ivo Andrić u požaru svjetova“ objavila je izdavačka kuća Zsolnay iz Beča. 

Prijevod knjige uskoro bi trebao biti objavljen i u BiH, Hrvatskoj i Srbiji.

 

Izvor: DeutscheWelle

Twitter
Anketa

Gdje planirate doček Nove godine?

Rezultati ankete
Blog