Zanimljivosti

Švedska i Njemačka se otvaranjem "robnih kuća polovne robe" bore protiv indrustrije brze mode

Davanjem zelenog svjetla za otvaranje nekoliko 'robnih kuća budućnosti', kako nazivaju trgovačke centre za prodaju isključivo polovnih predmeta, berlinski Senat želi odvratiti građane od sumanutog bacanja viška predmeta.

Nijemci u ormarima drže 5,2 milijarde komada odjeće, od čega 40 posto rijetko ili nikada ne nose, pa većina završava u kontejnerima za smeće. To je samo dio globalnog problema jer se zahvaljujući industriji brze mode u svijetu proizvodi 100 milijardi odjevnih predmeta godišnje, 14 komada po stanovniku, ali i četiri posto ukupnog otpada.

Na zadnjoj sjednici berlinskog Senata usvojen je prijedlog članice Regine Günther za otvaranjem tri do četiri 'robne kuće budućnosti'. Senatorica zadužena za probleme zaštite okoline tako naziva buduće trgovačke centre namijenjene prodaji isključivo polovne robe, najviše odjevnih predmeta i obuće. U okviru centara otvaraće se i radionice za popravak oštećene i preradu nošene odjeće, čime se želi odvratiti građane od sumanutog bacanja viška u kontejnere za smeće.


(Regine Günther)

Majice i kaputiće iz druge ruke građani Berlina vrlo skoro neće morati kupovati samo u zapuštenim špelunkama s ustajalim zrakom, nego u uređenim šoping centrima kakvi su do sada prodavali samo novu robu, poput Galerije Kaufhof i Karstadt.

'Želimo podići kupovinu polovneodjeće na novi nivo i prodajna mjesta učiniti privlačnima kupcima koji će uživati u dolasku', kaže za Deutsche Welle portparol Senata Dorothee Winden, dok Regine Günther izjavljuje da 'racionalno korištenje polovnih stvari, poglavito odjeće, treba postati norma, a ne izlaz za siromašne', najavljujući kraj vremena nekontrolisanog trošenja resursa modne industrije, što je naročito eksplodiralo u vremenu brze mode.

Sramota je, podsjeća senatorica Günther, to da su berlinska domaćinstva nakrcana s 1000 do 20.000 upotrebnih predmeta, od kojih barem polovinu nikada ne koriste, pa godinama stoje u ormaru, po uglovima stana ili završavaju na otpadu. Studija Greenpeacea iz 2015. pokazuje isto: Nijemci u ormarima imaju 5,2 milijarde komada odjeće, od čega 40 posto nose rijetko ili nikada.

Globalna proizvodnja odjeće udvostručila se u posljednjih 15 godina, u prosjeku se nosi manje no ikad, a odbacuje brže no ikad ranije. Nekada se zimski kaput proizvodio da traje godinama, odjeća starijeg klinca čuvala se za mlađega, no modni lanci žive i profitiraju na ideji da morate kupovati novo kako biste bili u trendu.

A od podataka o tome dokle smo dogurali zaista boli glava. Amerikanci godišnje odbacuju nevjerojatnih 36 kilograma odjeće, od koje su većinu nosili jedan do dva puta - samo Njujorčani godišnje bace 181 miliona kilograma, piše Newsweek. Budući da 84 posto odbačene odjeće završava na otpadu, oni 33,4 milijarde dolara godišnje doslovno bacaju u smeće!

Razna neprofitna udruženja za spas okoline ponavljaju činjenicu da se u svijetu proizvodi 100 milijardi odjevnih predmeta godišnje, 14 komada po stanovniku, upozoravajući na 'potencijalno katastrofalnu' štetu ako se nastavi taj trend. Prema izračunu američkog istraživačkog centra "The Puls of the Fashion Industry" (pokazatelja i mjeritelja održivosti globalne modne industrije u odnosu na okolinu i društvo), godišnje se proizvodi 92 miliona tona tekstilnog otpada ili četiri posto otpada u svijetu, što je više nego što iznosi toksični e-otpad!

Ideja stanovnika Berlina o 'robnim kućama budućnosti' stoga je kapljica u moru, a nije ni originalna. Rođena je po uzoru na prvi takav šoping centar u svijetu, otvoren 2015. u švedskom gradu Eskilstunu, stotinjak kilometara zapadno od Stockholma i nazvan ReTuna. Centar je 2018. godine ostvario 11,7 miliona švedskih kruna, što nije loše s obzirom na to da je polovna roba višestruko jeftinija od nove.

Zašto baš u Švedskoj? Možda baš zato što je ondje stvoren H&M, lanac jeftine brze mode čija ga je filozofija 'kupi-nosi-baci' dovela do multinacionalke s više od 4500 trgovina u 62 zemlje i 132.000 zaposlenih. H&M je, sa Zarom, evropski lanac koji šokantnom brzinom može izbaciti na tržište 50 kolekcija godišnje, koristeći jeftine materijale i jeftinu radnu snagu u tvornicama Dalekog istoka. Oni i takvi epitomi su nametnute potrošačke kulture, one kulture koja se najbolje ogleda u mahnitoj prodaji u vrijeme Crnog petka, a koji se udomaćio i na našim prostorima.

Šveđani s ReTunom i stanovnici Berlina sa second hand centrima barem simbolički žele ustati protiv takve mode. No problem je u tome što fast fashion lanci prodaju robu toliko loše kvalitete da je trgovine rabljenom robom ne mogu preprodati. S druge strane britanski Burberry ljetos je izazvao bijes javnosti kada se saznalo da je spalio odjeću vrijednu 30 miliona funti zbog zaštite vrijednosti i ekskluzivnosti brenda. Vođen tom viješću, BBC je upitao 35 lanaca dizajnerske odjeće što rade s neprodanom robom, na što je samo šest njih dalo zamagljen odgovor. I Šveđani su upozorili na to da H&M koristi neprodanu robu kao gorivo jer mu je to najjeftiniji izlaz.

U bogatim zemljama poput Njemačke najljepša i najkvalitetnija polovna roba prodaje se kod kuće, a manje vrijedan ostatak, zbijen u golemim crnim vrećama, liferuje u siromašne zemlje, pa i u naše trgovine polovne robe, od čega dio ne može naći kupca ni na totalnoj rasprodaji. Najveći uvoznici takvog treša trenutno su Pakistan, Malezija i afričke zemlje, ali Ruanda je nedavno vratila Amerikancima robu vrijednu 43 miliona dolara jer ne želi biti deponij tuđeg smeća i uništavati vlastitu tekstilnu industriju.

Ključ je u manjoj potrošnji, proizvodnji kvalitetnije odjeće 'održivog dizajna', u količinski manjim serijama, tako da roba ne ostaje na lagerima, i višestrukom korištenju krpica, što sve više shvaćaju i razmetljivi Amerikanci, pa na tom tragu Forbes predviđa da bi do 2021. prodaja second hand odjeće u Americi mogla narasti za 11 posto i zaokružiti se na 33 milijarde dolara.

Izlaz je takođe u recikliranju, iako je ono opterećeno problemima, kao i u preradi i izradi nove odjeće od starih komada. A čini se da se trendovi ipak mijenjaju. Huffington Post piše da milenijalci nisu tolike sluge brze mode kao generacija ranije te da su skloniji 'cirkularnoj ekonomiji', onoj u kojoj roba mijenja nekoliko potrošača. Dokazuje to i sporija prodaja u H&M-u, pa list navodi da je početkom prošle godine kompanija nagomilala planinu neprodane robe u vrijednosti od 4,3 milijarde dolara.

Nakon skandala sa spaljenom robom izvršni direktor Burberryja Marco Gobbetti oglasio se izjavom da 'savremeni luksuz znači ponašati se odgovorno prema društvu i okolini'. Berlinska firma Green Fashion Tours tako nudi obilaske svima koji žele kupovati polovnu odjeću i onu čija proizvodnja isključuje direktno uništavanje okoline te bijedno plaćenu radnu snagu.

Ekološki aktivisti tvrde da problem s viškom u modnoj industriji ne mogu spasiti otmjeniji lokali za prodaju polovne robe, ali osnivačica Green Fashion Toursa Arianna Nicoletti smatra da su 'robne kuće budućnosti' prilika da Berlin preuzme odgovornost za potrošnju svojih građana.

 

Izvor: tportal.hr

Blog