Sport

Igrač decenije: Novak Đoković!

Novak Đoković je upravo osvojio Vimbldon po peti put, u mučnom i intenzivnom petosatnom klasiku protiv Rodžera Federera. Uštedio je dva meč poena i preživio taj brejk u posljednjem setu. Izgubio je više bodova, imao manje pogodaka, a na trenutke se činilo da se gubi centralnom terenu.

Ali kao i u dosta situacija, tokom posljednjih 10 godina, Đoković je ipak pronašao način da pobijedi, piše portal tennis.com. 32-godišnjak, odigrao je brojne uzbudljive mečeve, a to finale Vimbldona opisao je kao jedno od mentalno najtežih.

Pa, šta su pitali  Đokovića nakon toga? Pitanja su se, kao što to često biva u njegovom slučaju, vrtila oko dvije teme: (1) kako je publika bila protiv njega; i (2) kako je bio sve ‘’bliži i bliži’’ u ‘’hvatanju“ Federera i Nadala.

Lanac događaja tog dana - Đokovićeva pobjeda, publika koja je navijala protiv njega, mediji preokupirani Federerom i Nadalom", sve to je bio siže protekle decenije u muškom tenisu. Suočen sa publikom koja obožava Federera tako dugo, Đoković je pribjegao jednom mentalnom triku, vjerujući da su te ovacije upućene ustvari njemu. 

"Oni su uzvikivali Rodžer Rodžer, a ja sam čuo Novak, Novak", rekao je Đoković kroz smijeh na Wimbledonu. ’’Slično je, ‘’Ro-ger “ i ’’No-vak.“

"Nesreća za Novaka je što se pojavio u eri Nadala i Federera. Bio je fantastičan, ali teško mu je, jer ne cijene dovoljno to što je on pored njih dvojice učinio", rekao je Anakon.

Postoji neka istina u činjenici da se Đoković „hvata“ za Rodžera i Rafu. Da, on ih prati u teniskim najznačajnijim statistikama: glavnim titulama - Federer ima 20, Nadal 19, Đoković 16. Ali, naša opsesija ovom trkom zatamnjuje činjenicu da je Đoković tokom proteklih 10 godina prošao pretekao svoje rivale. Od početka 2010. Đoković je osvojio 15 velikih titula, u poređenju sa Nadalovih 13, i Federerovih 5.

Njegov zbirni rezultat protiv njih je 42 nasuprot 25. Okončao je pet sezona kao broj 1, u poređenju sa Nadalove četiri (i Federerom koji nije uspio ni jednu). Srbin je dva standard izvrsnosti na svim podlogama, kojim ni Nadal ni Federer ne mogu parirati: postao je prvi čovjek, od Rod Lavera, koji je osvojio četiri Grand Slam titule zaredom i postao jedini čovjek koji je ponio sve četiri velike titule i svih devet mastersa.

Đokovićev uspon fino se uklapa u poslednju tenisku deceniju. Kad se 2007. probio na 19. mjesto, rekao je da očekuje da će biti sljedeći svjetski broj 1. Njegov prvi trener Jelena Genčić rekla mu je da je to njegova sudbina i on joj je vjerovao. Međutim, do kraja 2010. godine, 20-trogodišnji teniser je tek trebao da ispuni to drsko predviđanje. Proveo je četiri sezone na trećem mestu - iza Rodžera i Rafe.

Konačno, 2010. godine, izbjegao je njihove sjene vodeći Srbiju na njen prvi Dejvis kup, u Beogradu. Umjesto da bude ‘’spojler’’, Đoković je bio heroj, superioran u svom nastupu. sa 20 000 obožavalaca koji skandiraju njegovo ime.

Pozitivne vibracije iz tog trijumfa prenijele su na Australijan Openu 2011. godine, koji je Đoković dobio sa lakoćom. "Nakon što smo osvojili Dejvis kup ... osjećao sam se sjajno na terenu, samo sam bio željan takmičenja", rekao je Đoković u Melburnu. "Nešto mi je kliknulo u glavi."

Nešto se promijenilo i u Đokovićevoj igri. Pobjedio je prvih 41 meč u 2011. , a godinu završio sa tri slam titule. Tokom narednih devet godina, Đoković nije predavao prvo mjesto na rang listi. Igrači se dive Đokovićevoj sposobnosti spajanja napada i odbrane u besprekornu, neprobojnu cjelinu.

„Šokirao me je njegov pokret“, kaže bivši broj 4, Džejms Blejk. „Kada sam ga igrao sa njim, imao sam osjećaj kao da radim vježbu dva na jedan,s tim da ta dvojica nikad nisu promašivala. Činilo mi se da ne mogu da provučem loptu pored njega, ikada. "

"Njegov povratak je najveći u istoriji tenisa", kaže Džimi Arias. „Obično igrači spadaju u jednu od dvije kategorije: defanzivni povratnici koji vraćaju sve lopte i agresivni povratnici koji imaju tendenciju pogađanja. Đoković je prvi igrač koji radi i jedno i drugo. “

Sa biljnom ishranom i predanošću meditaciji i vizualizaciji, Đoković je pionir kada je u pitanju mentalni i fizički trening. Četiri puta je osvajao nagradu sportiste godine Laureus, a trenutno predvodi Savjet igrača ATP-a.

Stoga, zašto je New York Times opisao Đokovića kao "nevoljenog prvaka?" Zašto se Federer smatra "gracioznim", dok se Đoković mora zadovoljiti sa epitetom "klinički"? Zašto ga smatraju teniskim tehničarom, a ne ratnikom poput Nadala? Zašto se Đokoviću ruga zbog „želje da bude voljen?“ Postoji li sportista ili osoba, koja to ne želi?

Možda Đoković sve radi pretjerano efikasno, bez ikakvih nepotrebnih uljepšavanja. Možda je to zbog toga što su Federer i Nadal obilježili svijet teniskih navijača sredinom prošle decenije, da ni za kog drugog nije bilo mjesta. Ili možda Đokovićevo orginalno hvalisanje – praiskonski urlik, cijepanje košulje, mahanje rukama, šake privijene uz uši, itd. – jednostavno ostavlja stare ljubitelje tenisa ravnodušnim.

"Novak mora da bude ono što jeste. Kada je opet osvojio Vimbldon više se nije ni trudio da pridobije bilo koga. Nije bilo pada na travu, krika radosti, pokušaja da se slavi uz publiku koja je bila protiv njega. Sve što je mogao jeste pobijediti za sebe. Kao što Ankon kaže: ‘’On je šampion, prosto i jednostavno!"

Đoković je najbolji muški igrač posljednje decenije; a do kraja sljedećeg možda ćemo ga zvati najboljim svih vremena.

 

Frontal

 

 

 
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog