Vijesti

Seksualno zlostavljanje za Bogoslovskom fakultetu? Studentkinja optužila prodekana za silovanje

Studentkinja se pismeno detaljno ispovijedila patrijarhu, optužujući prodekana Vladimira Vukašinovića za višestruko silovanje, ali se Etička komisija Bogoslovskog fakulteta kasnije proglasila nenadležnom . “Ja nisam službeno po tom pitanju dobio nikakav dopis od nje, njene porodice ili advokata. Dopis je stigao na fakultet, a ja sam dao zvanično saopštenje u kom negiram optužbe“, tvrdi Vukašinović

Redakcija Preokreta došla je u posjed obimne dokumentacije koja sadrži vrlo teške optužbe na račun prodekana za nauku Bogoslovije u Beogradu, Vladimira Vukašinovića, koga je prošlog mjeseca na tu funkciju izabrao Savjet fakulteta.

Radi se o ispovijesti studentkinje IV godine pomenutog fakulteta(identitet poznat redakciji i sadržan u dokumentaciji koju posjedujemo), koju je poslala patrijarhu srpskom Irineju, a u kojem Vukašinovića direktno optužuje za višestruko seksualno zlostavljanje.

Ona u svojoj ispovijesti patrijarhu kaže da je u Beograd došla 2003.godine radi studija na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu, gdje je ubrzo počela sa radom u Dobrotvornom fondu Srpske pravoslavne crkve „Čovekoljublje“.

„Tamo sam upoznala sveštenika Vladimira Vukašinovića. U jednom momentu nam je on počeo držati duhovne razgovore, za sve nas koji smo tada radili na projektu psihosocijalne podrške HIV-oboljelih. Rekli su nam da je on jedan od najboljih u Beogradu i da je jako poznat, da slobodno možemo da mu se obratimo ako nam nešto zatreba.“


TEŠKE OPTUŽBE: Vladimir Vukašinović, prodekan za nauku Bogoslovije u Beogradu

Studentkinja Bogoslovije je u pismu Njegovoj svetosti napisala da je, u međuvremenu, upoznala i Vukašinovićevu porodicu, te da je on postao njen duhovnik kojem se ispovijedala.

„Ispovijedila sam mu bukvalno cijeli svoj život i vrlo ozbiljno prišla svemu, što je promijenilo moj život, ne znajući da će on to zloupotrijebiti na najgori način. Sve je ličilo kao da sam sticala prijatelja koji je uz to i sveštenik i nije mi padalo na pamet da provjeravam ni ko je on ni šta je on, jer to je „čovjek Crkve“. Silovana sam jedne noći u mom stanu. Došao je sa poklonom u ruci. Skuvala sam kafu ne sluteći ništa. Kako je ušao, osjetila sam zlo u vazduhu, ali mi ni na kraj pameti nije bilo šta me čeka. Pričao je o sahrani i smrti nekog rođaka i njegove žene i kako je bio u blizini pa je htio da svrati. Tada je prvi put ušao u moj stan i istovremeno sam ga prvi put vidjela bez mantije. Poslije izvjesnog vremena odjednom je sjeo pored mene i rekao da hoće da spava sa mnom. Zgrozila sam se, uplašila se i rekla da je to ne želim, niti da sam tako nešto pomislila jer on ima ženu i djecu i da je uz to sve i sveštenik. I da li sam mu ikada dala bilo kakav povod za tako šta? Pokušala sam da se odbranim, ali, na moju žalost, ja sam bila poluparalisana. Noge su mi se odsijekle. Ustao je, dao mi telefon da pozovem taksi, a on je, u međuvremenu, otišao u toalet. Sljedećih par trenutaka pomislila sam da sam se izbavila, bar poslije prvog obrušavanja na mene, ali je on stao pored kreveta… Sljedećeg momenta mi je gurnuo polni organ u usta. Uspjela sam poslije par trenutaka da pobjegnem u kupatilo, a on je pobjegao sa lica mjesta.“

U pismu dalje stoji da je narednih dana dobijala telefonske pozive sa nepoznatog broja, ali bi, kada bi se javila na telefon, osoba sa druge strane ćutala, zbog čega je posumnjala da je u pitanju Vukašinović. Ističe i da je sa profesorom Vukašinovićem pokušala razgovarati o svemu što se desilo, ali je on tom prilikom ponovo pokušao da je nagovori na polni odnos.

Sljedeći slučaj zlostavljanja desio se u crkvi Svete Petke na Kalemegdanu, gdje ju je Vukašinović, po njenom priznanju, pozvao da razgovaraju i riješe neke stvari.

U 9h sam došla do crkve, a on me je zamolio da skuvam kafu za njega i neke ljude, jer nije bilo nijedne žene koja je radila u kuhinji… a onda se desio isti čin kada sam ušla u kancelariju…”, tvrdi djevojka u pismu, opisujući napastvovanje slično onom koje se desilo prvom prilikom.

Kasnije se to seksualno nasilje, fizičko i psihičko zlostavljanje, ponovilo još nekoliko puta jer je, kako tvrdi, Vukašinović zloupotrebljavao svoj položaj njenog duhovnika i insistirao je da mu se ispovijeda, usmeno i pismeno, nakon čega je tražio da mu te ispovijedi, napisane u svesku, donosi na uvid.


U svom pismu koje je poslala patrijarhu ističe da je zbog Vukašinovićevih nasrtaja imala teške psihičke probleme, te da je vremenom, iz razgovora sa povjerljivim ljudima sa fakulteta saznala da nije jedina djevojka koju je Vukašinović napastovao, poslije čega je izgubila vjeru u Crkvu i sveštenike i povukla se u sebe:

„Ne znam šta da kažem više osim da mi je uništeno 12 godina života i da sam bila 4 godine u nekoj vrsti aktivne „smrti“. O intelektualnom uništavanju da ne govorim. Bilo mi je lakše kada sam saznala da svi ljudi koji su silovani, i muškarci i žene, zbog velikog bola imaju periode gubljenja sjećanja i nemogućnost intelektualnog napredovanja. Mislim, Vaše preosveštenstvo i uvjerena sam u to da ima mnogo onih koji su zloupotrebljeni na razne načine: silovani, zlostavljali i slično. Smatram da je sramota svih nas ako zaboravimo na žrtve jer sam uvjerena da ovakvih kao ja, ima mnogo. A zašto i u crkvi?“, konstatuje studentkinja Pravoslavnog Bogoslovskog fakulteta u Beogradu u svojoj ispovijesti srpskom patrijarhu Irineju, u kojoj takođe tvrdi da se u jednom trenutku obratila za pomoć tadašnjem episkopu jegarskom Porfiriju (današnjem mitropolitu zagrebačkom).

Mislila sam kako on predaje Pastirsku psihologiju, a i episkop je: Ako mi on ne pomogne, ko će? Ali kod episkopa Porfirija ne nalazim elementarnu pomoć, tvrdi u pismu, te dodaje kako joj je Porfirije zabranjivao da se za pomoć obrati stručnim licima, tj. psihoterapeutima, jer je “smatrao da nije potrebno”. Nije, međutim, poznato da li je mitropolit u potpunosti bio upoznat sa onim što se djevojci dogodilo.

Budući da nije dobijala patrijarhov odgovor, Irineju se pismom obratio i njen otac, tražeći od patrijarha prijem i savjet kako da kao porodica dalje postupaju, ističući da su Vukašinovićevi nasrtaji njegovoj kćerki nanijeli tešku duševnu bol:

“Poslije onoga što je on nad njom učinio, promijenio je ili poremetio cijeli njen život i doveo  je do psihijatrije. Čujemo da je imao više takvih afera i pravo je čudo da ga Vi držite kao vašeg najboljeg i najznačajnijeg saradnika. Mi se ne miješamo u to jer je to Vaš izbor. Ali Vas opominjemo, Vaša Svetosti, da ćemo pred lice Božje svi otići. Vi, koji ćete, vjerovatno davati veći odgovor pred Ocem nebeskim, a mi roditelji jer će tražiti od nas Gospod odgovor koliko smo i šta učinili za svoje dijete, posebno u zaštiti od ovakvog zla.”


PISMA BEZ ODGOVORA: Njegova svetost patrijarh Irinej

Budući da ni ovo pismo nije rezultiralo bilo kakvim posljedicama po Vukašinovića, porodica studentice je odlučila da se obrati advokatu. Tako je beogradska Advokatska kancelarija Mitrić srpskom patrijarhu 28.08.2018. uputila dopis u kojem, u vezi ovog slučaja, ističe sljedeće:

“Naime, imenovana je prema njenim riječima i priloženoj medicinskoj dokumentaciji trpjela seksualno uznemiravanje i razne druge vidove seksualnog iživljavanja što je kod oštećene izazvalo teške traume sa velikim psihofizičkim posljedicama i u prilog takvim tvrdnjama dostavljamo Vam njenu pisanu izjavu, kao i prateću medicinsku dokumentaciju. U saznanju da ste Vi Vaša Svetosti već upoznati sa ovim i drugim slučajevima ovog sveštenika, obraćamo se na ovaj način u namjeri da slučaj ne eskalira u javnost i ne nanese nesrazmijerno veliku štetu ugledu naše Crkve i časnom sveštenstvu. Oštećena sa svojim roditeljima nema namjeru za potraživanjem materijalne nadoknade, nego isključivo da se njeni navodi provjere i ukoliko se pokažu kao istiniti da se počinilac istih podvrgne sankcijama Velikog crkvenog suda. Napominjemo da imenovana ima saznanja da je bilo još ovakvih drastičnih primjera nad drugim studenkinjama.”

Patrijarh Irinej i njegov kabinet nisu odgovorili ni na ovaj dopis.

Ali je poslije pisma advokatske kancelarije Mitrić (najvjerovatnije kao njegova posljedica) pokrenut proces pred Etičkom komisijom PBF-a (Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta), kojoj je, pak, 11.12.2018. Vukašinović dostavio potpisani iskaz da “ne postoje elementarni propisani uslovi za vođenje ovog postupka, na koji zaključak nesumnjivo upućuju razlozi ovog izjašnjenja”.

Kako stoji u dokumentu: “Kodeks profesionalne etike Univerziteta u Beogradu ne može se primijeniti na ovaj postupak zbog toga što je on usvojen 22.06.2016., dok mi se na teret stavljaju navodne radnje iz 2006. Godine, dakle 10 godina prije usvajanja tog Kodeksa. Naime navodno oštećeni student govori o navodnim radnjama iz 2006 godine, pozivajući se na navodne povrede tog Kodeksa iz 2016. Taj Kodeks iz 2016. Godine dostavila mi je Etička komisija.“

Vukašinović u svom iskazu Etičkoj komisiji takođe dovodi u sumnju kompletan iskaz devojke:

“Ukoliko zaista postoji praznina u sjećanju na događaj, otkuda onda tako detaljan opis koji je uslijedio u nastavku. Kako je moguće da za taj drugi događaj nema potpuno sjećanje, a da za prethodni koji je opisala na strani 1 posljednji stav, ulazi u detaljan opis!? Ako je riječ o šoku, zbog čega je onda drugi šok veći i sa posljedicama po sjećanje, u odnosu na prvi!? Kako su mogle nastupiti posljedice po sjećanje nakon 8 godina i kako se neko prvi put može obratiti za medicinsku pomoć za takve navodne radnje poslije toliko godina!? Naime, u navedenom izvještaju je navedeno da se ovaj student prvi put javila specijalisti te ustanove tek 2014. za događaj za koji se tvrdi da se dogodio 2006. godine. U specijalističkom izvještaju Brankice Aćimović, PR Centra za edukaciju i analitiku “Analitički atelje” iz Beograda, od 14.10.2015., navedeno je da se navodno oštećena prvi put javila toj ustanovi tek 8 godina nakon navodnog događaja koji mi se stavlja na teret, što dovoljno govori o neuvjerljivosti.“

Etička komisija Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta je na kraju utvrdila da slučaj izlazi iz njenih ovlaštenja i da su na potezu državni istražni organi. Kako se navodi u dokumentima: “Komisija je bila prinuđena da prekine postupak, pokrenut po zahtjevu Advokatske kancelarije Mitrić, koja zastupa studenta ovog Fakulteta N.N. zbog toga što optužbe prevazilaze ingerencije Komisije i zato što postupak traži intervenciju nadležnih crkvenih i građanskih sudova.”

Slučaj nikada nije dospio pred zvanične državne organe jer studentkinja nikada nije prijavila profesora policiji.

Redakcija Preokreta kontaktirala je i Vladimira Vukašinovića, koji je izjavio da zna o kojoj studentkinji je riječ, ali da negira sve njene navode.

“Ja nisam službeno po tom pitanju dobio nikakav dopis od nje, njene porodice ili advokata. Dopis je stigao prije godinu dana na fakultet, a ja sam dao zvanično saopštenje u kom negiram date optužbe“, rekao je on za naš portal.

Prema dokumentovanim saznanjima do kojih je došao Preokret, još bar tri djevojke su se u proteklih više od deset godina obraćale različitim instancama u crkvi, žaleći se na Vukašinovićevo ponašanje, ali ni u jednom od slučajeva nije bilo nikakve reakcije u smislu pokretanja istrage, čak ni disciplinskih mjera.

Nije bilo ni vidljivih posljedica na status optuženog sveštenika Vladimira Vukašinovića. Naprotiv, on je u međuvremenu nastavio da napreduje u crkvenoj hijerarhiji. Tako je, sa mjesta arhijerejskog namjesnika u crkvama Ružici i Svetoj Petki na Kalemegdanu postao starješina tih hramova, a titulu vanrednog profesora na Pravoslavnoj bogosloviji u Beogradu zamijenio je pozicijom redovnog.

P.S. Redakcija Preokreta pokušala je da dobije komentar od patrijarha srpskog gospodina Irineja i mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija u vezi pitanja koja se tiču njihovog pominjanja u ispovijesti studentkinje Bogoslovskog fakulteta, ali nismo dobili odgovore, ni na mejlove, niti na dostupne brojeve telefona. Ukoliko ih u međuvremenu dobijemo, objavićemo ih u posebnom tekstu.

 

Piše: Redakcija Preokreta 

Foto: Wikipedia
Twitter
Anketa

Какав је ваш животни стандард данас у односу на годину дана раније?

Rezultati ankete
Blog