Vijesti

24 godine od zatvaranja Silosa, zloglasnog logora za Srbe

Zloglasni logor za Srbe "Silos" u Tarčinu ostaće upamćen kao jedan od 126 kazamata na području ratnog Sarajeva, u kojem je više od 600 srpskih civila prošlo kroz najstrašnije torture, fizička i psihička zlostavljanja, prebijanja i mučenja glađu, a 24 ih nije preživjelo.

Većina logoraša, koji su dočekali slobodu, danas uglavnom žive u prekookeanskim zemljama, daleko od mjesta zločina i zloglasnog logora koji je zatvoren na Svetog Savu, 27. januara 1996. godine i to dva mjeseca od parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma i predviđenog roka za raspuštanje logora u BiH.

Ranija svjedočenja srpskih logoraša potvrđuju da je logor "Silos", kojeg su muslimanske vlasti osnovale 11. maja 1992. u objektu u kojem se prije rata čuvala pšenica, imao sve elemente zloglasnog logora Aušvic iz Drugog svjetskog rata.

U njemu su uglavnom bili zatvoreni civili sa područja Tarčina, Pazarića i drugih okolnih mjesta, muškarci od 14 do 85 godina i 11 žena, od kojih je jedna bila u šestom mesecu trudnoće, te 11 rezervnih vojnika, zarobljenih na borbenoj liniji u Hadžićima.

Najmlađi među njima bio je četrnaestogodišnji Leo Kapetanović, a najstariji osamdesetpetogodišnji Vaso Šarenac koji je umro u "Silosu" na temperaturi koja je uvek bila za deset stepeni niža u odnosu na spoljnu.

Srpski zatočenici potvrdili su da su tadašnji zvaničnici takozvane Republike BiH dolazili u "Silos" i da su bili upoznati o dešavanjima u logoru, te da je dva puta dolazio i Alija Izetbegović.

Bivši zatočenik Slavko Јovičić Slavuj ranije je izjavio da su iz "Silosa" tog 27. januara 1996. godine izašla posljednja 44 logoraša.

Јovičić je pušten na slobodu sedam dana ranije, 19. januara 1996. godine, na pravoslavni praznik Bogojavljenje, nakon 44 mjeseca stravičnog stradanja i zlostavljanja, odnosno nakon 1.334 dana, zajedno sa još četrdesetak logoraša.

On je svjedočio da je "Silos" bio laboratorija za ispitivanje ljudske izdržljivosti, gdje su muslimanski vojnici i čuvari gledali zatvorenike kao životinje koje su svakodnevno tukli, mučili na razne načine, "ubijali" glađu i trovali raznim lijekovima.

"Logoraši su mučeni metodama koje su savremenoj civilizaciji i ljudskom razumu nepojmljive i nerazumljive, što su utvrdili stručnjaci na osnovu iskaza svjedoka", napisao je Јovičić ranije na svom blogu.

Prema njegovom svjedočenju, logoraši su svaki dan dobijali do pet kašika neke tekućine i parče hljeba. Za prva 63 dana provedena u logoru Јovičić je izgubio 43 kilograma.

On je naveo da su 1993. godine muslimani iz ovog logora smrti počeli da odvode logoraše na prve borbene linije na Igmanu da bi za potrebe zloglasne muslimanske jedinice "Zulfikar" obavljali najteže fizičke radove, dok su u Hrasnici i na Јevrejskom groblju u Sarajevu danonoćno kopali tranšeje, pravili utvrđenja, rovove i bunkere.

U potresnom svjedočenju Јovičić je naveo da je oko 50 logoraša, od kojih šest iz "Silosa", ubijeno prilikom izgradnje tunela ispod aerodromske piste "Butmir", koji su muslimani nazvali "tunel spasa", a bio je "tunel srpskog stradanja".

Sva dokumentacija o ovim zlodjelima muslimanske vlasti bila je predata bivšem glavnom tužiocu Haškog tribunala Karli del Ponte što je, istakao je Јovičić, bio "Sizifov posao", jer je ona imala samo jedan cilj - potpuno satanizovati srpski narod, dok je zločini nad Srbima nisu interesovali.

Prema njegovim podacima, od kraja rata do danas više od 200 logoraša raseljenih širom svijeta, od Australije, Amerike, Evrope, te u Srbiji i Republici Srpskoj umrlo je od posljedica stravičnih mučenja u ovom zloglasnom logoru.

Јovičić je naglasio da su svi oni sa sobom odnijeli svoje istine, jer nikada nisu dobili priliku da pred bilo kojom pravosudnom institucijom svjedoče o svojim stradanjima.

O raspuštanju logora "Silos" zatvorenici su saznali od predstavnika Međunarodnog komiteta Crvenog krsta. Logor su napustili 26. januara 1996. godine, dok su poslednja 44 zatvorenika izašla dan kasnije, čime su konačno zatvorena vrata ovog kazamata.

Nakon šest godina suđenja, Sud BiH je u julu 2018. godine osudio osmoricu optuženih na ukupno 60 godina zatvora za zločine počinjene u "Silosu", kasarni "Krupa" i Osnovnoj školi "9. maj".

Sud BiH osudio je Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Halida Čovića, Bećira Hujića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera za nečovječno postupanje i nanošenje fizičke i duševne patnje zatočenicima u logorima na području hadžićke opštine.

Na po deset godina zatvora osuđeni su nekadašnji predsjednik Kriznog štaba Opštine Hadžići Mustafa Đelilović i bivši komandant Devete brdske brigade takozvane Armije BiH Nezir Kazić.

Na po osam godina zatvora osuđeni su nekadašnji načelnik Stanice javne bezbjednosti u Hadžićima Fadil Čović, kao i upravnik "Silosa" Bećir Hujić, dok su komandir policije u Pazariću Mirsad Šabić i zamjenik upravnika u "Silosu" Halid Čović osuđeni na po šest godina.

Bivši upravnik u kasarni "Krupa" Šerif Mešanović osuđen je na sedam godina, a nekadašnji stražar Nermin Kalember na pet godina zatvora.

Apelaciono vijeće Suda BiH uvažilo je žalbe Tužilaštva BiH i branilaca Đelilovića i Čovića, te naložilo novo suđenje koje je u toku. 

 

Izvor: srna
Blog