U sjećanju između ostalih ostaje i „Jelšingrad“, „Fruktona“, „22.decembar“, Tvornica obuće „Bosna“, „Blik“, „Mljekara“, „Kosmos“, Fabrika duvana Banja Luka. Kada se na ovaj spisak „zakače“ i nekadašnja brojna zanatska i uslužno-trgovačka-ugostiteljsko i ko zna kakva još preduzeća, onda bi vjerovatno „ stajala“ tvrdnja da su bili izvor egzistencije za desetine hiljada građana.
Ali, ako se nekada Banja Luka karakterisala kao „snažan privredni centar, sa skoro 63.000 zaposlenih i razvijenom privrednom, te posebno industrijskom strukturom“, ovakva konstatacija danas predstavlja utopiju: „Čajavec“ je pao šapatom, u „Incelu“ tek „Celex“ ostade, dok ostatak fabrike više liči na scenografiju za snimanje filma strave i užasa, za „Fruktonu“ se vodi stečajni postupak, poslovni prostori „Mljekare“opuhani, a ne radi ni onaj mliječni restoran u krugu, niko više i ne spominje Tvornicu obuće „Bosna“, „Blika“ se vjerovatno više niko i ne sjeća, pa ni „22.decembra“, koji je šio pristojna odijela iako je firma bila u sastavu tzv. namjenske proizvodnje, itd.
Istina, još uvijek živi Fabrika duvana Banja Luka, koja je nakon brojnih periptetija i problema dobila nove vlasnike iz Bugarske, a radnici novi paket obećanja.
Po jednima, uzrok nestanak i gašenje većine banjalučkih preduzeća je što se „nekadašnji socijalistički giganti nisu prilagodili novom načinu poslovanja u vrijeme tranzicije“, ali čini se da je daleko zastupljenija, pa i za većinu građana prihvatljivija varijanta da je njihovom nestanaku „kumovao“ proces privatizacije: U proteklim vremenima obezvrijeđena i opljačkana i iznutra od „domaćih izdajnika“, postala su lak plijen za privatizacijsko-tajkunsko kliku –jeftino ih kupujući dokopaju se između ostalog i atraktivnog zemljišta, pa i poslovnih prostora, a pritom obećavajući da će „investirati i pokrenuti proizvodnju“.
Uglavnom završavalo se na obećanjima koja su rijetko kada realizovana, skoro pa nikako, a proizvodni pogoni i hale pretvaraju se u privatne fakultete i univerzitete, skladišne i kancelarijske prostore, svadbene salone, salone namještaja i kućnih potrepština, a ništa manje nije zanimljiva „varijanta“ da se pogon alatnice u jednoj fabrici pretvori u folkoteku!!!
„…Kada Čajavčevi radnici dobiju platu, to se osjeti u cijelom gradu. Kompletan trgovačko-ugostiteljski sektor u tih nekoliko dana ostvarivao je dvostruko ili trostruko veće prihode od uobičajenih. Čajavec je hranio svaku četvrtu porodicu u Banja Luci…“, ostalo je zapisano u listu „Pravda“, razvojne organizacije sindikata „ROS –Čajavec“.
tekst/foto: Mišo Vidović
07.02.2014. u 11:44h
Frontal
