No, on ne može biti ostvaren sve dok je proces prepušten slobodnoj
volji pretpostavljenoj preduzetoj obavezi, bez jasne procedure postupanja u
svim slučajevima kada za posao aplicira osoba s invaliditetom.
Baš tu je uzročnik svih nejednakosti na tržištu rada na koje izlaze osobe s
invaliditetom. U zemlji u kojoj jedan entitet nema niti pola zakonske kvote
ispunjene, drrugi nije prespitivao učinak regulative na svojoj teritoriji
važenja, a distrikt niti pristupio rješavanju problema, na ozbiljan način,
često je to i formalno „opravdanje“
diskriminacije.
U praktičnom smislu, situacija je sljedeća: ugledate javni konkurs na web
stranici bilo kojeg dijela javnog sektora. Baš tu kreće prva zavrzlama –
ugledate, jer – ako ne vidite, sve ovisi o čitljivosti web stranice za tzv.
čitače za osobe koje imaju oštećenje vida; u posljednje vrijeme jako puno web
stranica npr. zakonodavnih tijela radi na ovome, putem međunarodnh projekata,
ali – većina web stranica oglašivača zaposlenja je i dalje nepristupačna za ovu
skupinu unutar populacije osoba s invaliditetom, kako u pogledu dostupnosti
informacija, tako i u pogleda pristupačnih formata dokumenata koji oglašavanje
i prijavu prate (nije isto da li je skenirani pdf ili – „kucani“ pdf
format, nije isto da li je Word ili skenirana verzija Word dokumenta, postoji
li samo klasična štampa ili postoji obrazac prijave za oglašeno radno mjesto na
Brajevom pismu, za generacije koje ne koriste novije tehnologije).
Dalje, u situaciji u kojoj osoba ima oštećenje sluha, ili ne čuje nikako,
pribavljanje informacija o oglašenim radnim mjestima i poslovima je značajno
otežano – pisana komunikacija s osobama čiji maternji jezik ne poznaje
gramatiku, u ionako hermetički zatvorenom javnom sektoru se čini kao nemoguća
misija, dok je sasvim sigurno da osobe s različitim intelektualnim teškoćama
neće biti smatrane dovljno sposobnim da uopšte pristupe proceduri zapošljavanja. Valja
podsjetiti da je u značajnom dijelu populacije osoba s intelektualnim i
psiho-socijalnim teškoćama problem pomirito neprihvatljivo oduzimanje poslovne
sposobnosti (tzv. građansku smrt, odnosno oduzimanje mogućnosti da se u svoje
ime i po seopstvenom izboru odlučuje o onome što nas se tiče, da budemo
nositelji/ce građanskih prava i obveza), s pravom na rad koje – ne postoji
nakon prolaska zakonske procedure za ovo.
Nakon svega navedenog, ako se osobe s invaliditetom i uklope u postojeći
obrazac zapošljavanja, sasvim je jasno da u bar nekoliko situacija
pravo na rad neće biti dostupno:
-U
slučaju nepristupačnosti lokacija na kojima se postupci ispitivanja
osposobljenosti kandidata/kinja sprovode, pa je dolazak, boravak i kretanje
unutar prostorija otežan/onemogućen te
-U
sučaju neprilagođenosti procedura kojim se ispituje osposobljenost
kandidata/kinja, pa se provodi pismeno testiranje za osobe koje ne
vide na neprilagođenim formatima, odnosno usmeni intervju na govornim jezicima
za osobe koje ne čuju.
U zemlji je na snazi Zakon o upotrebi znakovnog jezika BIH, te Zakon o
upotrebi znakovnog jezika Republike Srpske, ali niti jedna procedura provođenja
javnog konkursa na bilo kojoj razini još uvijek nije suštinski prilagodila ovo
pitanje – niti posnoje (bilo kakve) jasne smjernice da se ova pitanja uzmu u
obzir prilikom popunjavanja oglašenih slobodnih radnih mjesta. Zakon Bosne i
Hercegovine od donošenja prate različite manjkavosti, a zakon entiteta jeste
dao alat javnom sektoru da znakovni
jezik uvede u sosptveno djelovanje, no pitanje je – koliko bi takvi puževi
koraci bili od koristi za osobe s invaliditetom.
Konačno, svođenje testiranja na jedan od oblika, da bi se zadovoljila forma,
kršenje je prava na jednako postupanje prema svima. Niti su svi vješti u
izražavanju, niti testovi baš uvijek pokažu stvarno poznavanje teme.
Ova problematika prati i održavanje zaposlenja i napredovanje u karijeri.
Formati provjere kvaliteta rada uposlenika/ca s invaliditetom su tradicionalni,
a poznavanje problematike invaliditeta jako nisko. Uostalom, u zemlji u kojoj
je uvriježeno da osobe s invaliditetom tek trebaju nešto da rade, najčešće je
zapošljavanje na jednom istom mjestu – do kraja radnog vijeka. Korijen ovog
modela je u segregaciji prethodnog državnog i društvenog uređenja, gdje
su osobe s invaliditetom obučavane i školovane za vrlo uzak spektar zanimanja i
po završetku školovanja zapošljavanje za rad na (uglavnom) jednostavnijim
poslovima.
Izuzetak od zabrane diskriminacije, odnosno ono što se neće smatrati
diskriminacijom sukladno Zakonu o zabrani
diskriminacije BiH, osnosno mjere koje je
poslodavac, bez nesrazmjernog tereta dužan preduzeti, kako bi osoba s invaliditetom ostvarila pristup, učestvovala ili
napredovala u zaposlenju, ostaju tek slovo na papiru koje – oni kojih
se tiče objašnjavaju, a oni koji su dužni da poštuju – uspješno izbjegavaju.
8. mart 2025. godine u Sarajevu smo proslavile na ulici u protestnoj
šetnji za žene radnice i njihova većinom uskraćena prava. Osmomartovski
marš je ove godine ukazivao na goruće probleme radništva, posebno žena.
Članke koje smo objavile pred 8. mart posvećujemo njihovim borbama i
pobjedama. Pratite nas na Instagram stranici i Facebooku za sve informacije o maršu.
Piše: Ana Kotur-Erkić
Ilustracija: @svesutovjeshtice
Frontal
