Vođeni interesima naša tri naroda i željom stanovnika Bosne i Hercegovine da žive u pravednom i sigurnom društvu Vijeće ministara BiH, zajedno sa svim političkim partijama, a imajući u vidu istorijske, kulturne, ekonomske, političke i međunarodne faktore je donijelo usaglešeni prijedlog Deklaracije o univerzalnim ljudskim pravima koja će važiti na skoro čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine.
Član 1. Sva ljudska bića se rađaju ravnopravna i jednaka, ali samo su neka konstitutivna.
Član 2. Svakom pripadaju sva prava i slobode proglašene u ovoj Deklaraciji, pogotovo u sredinama gdje ste etnička većina.
Član 3. Niko ne smije biti držan u ropstvu pa makar bio i mazohista.
Član 4. Niko ne smije biti podvrgnut mučenju ili svirepom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni, bez obzira da li ima ili nema etiketu domaćeg izdajnika ili stranog plaćenika.
Član 5. Svako ima pravo da svugdje bude priznat kao pravni subjekt, ali ne i politički.
Član 6. Svi su pred zakonom jednaki ali nismo svi konstitutivni.
Član 7. Svako ima pravo da ga nadležni nacionalni sudovi štite, pogotovo ako ste iste nacionalnosti.
Član 8. Niko ne smije biti proizvoljno uhapšen, pritvoren više od 48 sati.
Član 9. Svako ima potpuno jednako pravo na pravično i javno suđenje pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, ako ga pronađe.
Član 10. Svako ko je optužen za krivično djelo ima pravo da bude smatran nevinim dok ga mediji drugačije ne proglase.
Član 11. Niko ne smije biti izložen proizvoljnom miješanju u privatni život, porodicu, stan ili prepisku, niti napadima na čast i ugled osim ako medijima to nije zanimljivo.
Član 12. Svako ima pravo na slobodu kretanja i izbora stanovanja ako ima para.
Član 13. Svako ko živi u Bosni i Hercegovini ima pravo da traži i uživa u drugim zemljama utočište od nje same.
Član 14. Svako ima pravo na najmanje jedno državljanstvo i mogućnost da glasa u više država.
Član 15. Punoljetni muškarci i žene imaju pravo da međusobno sklope brak, da osnuju svoju i rasture tuđu porodicu.
Član 16. Niko ne smije biti lišen svoje imovine, osim ako nije pod hipotekom.
Član 17. Svako ima pravo da misli šta hoće, vjeruje u šta želi, dok to javno ne iskazuje.
Član 18. Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja ako to ne vrijeđa druge i jače od njega.
Član 19. Svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja na vukojebinama koja je vlast predvidjela za to.
Član 20. Svako ima pravo da učestvuje u upravljanju javnim poslovima svoje zemlje, neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika ma koliko taj predsatvnik bio gluplji od njega.
Član 21. Svako, kao član društva, ima pravo na socijalno osiguranje ako mu je ovjerena zdravstvena knižica.
Član 22. Svako ima pravo na rad, red i disciplinu.
Član 23. Svako ima pravo na odmor i razonodu, uključujući korištenje društvenih mreža u skladu sa Zakonom o javnom redu i miru.
Član 24. Svako ima pravo na standard života koji sam sebi obezbjedi ili mu to učine ljudi dobrog srca koji će nazvati humanitarni broj 1145.
Član 25. Svako ima pravo na školovanje, dok ne dobije ozbiljnu bračnu ponudu ili mu se ne ukaže prilika da napusti zemlju.
Član 26. Svako ima pravo da slobodno učestvuje u kulturnom životu zajednice, da gleda kablovsku televiziju i prijavi se u neki rijeliti.
