Komunističke vođe Albanije planirale su, na svojim tajnim sastancima krajem 70-ih, vojnu operaciju “Eksplozija”, kojom bi, kad posle smrti Josipa Broza Tita počnu unutrašnje borbe za vlast u Jugoslaviji, brzom akcijom svoje armije prisvojili Kosovo, delove Makedonije i Crne Gore, u kojima albansko stanovništvo ima većinu.
Ove navode objavio je ruski istoričar Artjom Ulunjan u tekstu “Tajna operacija Eksplozija: kako se Enver Hodža pripremao za “haos posle Tita”, oslanjajući se na albanske i ruske arhive, zapisnik sa sednica Politbiroa Partije rada Albanije, i sećanja tadašnjeg ministra odbrane Velija Ljakaja.
Ulunjan kaže da je i jedan od mogućih razloga zbog kojeg Albanija, kao jedina država koja nije potpisala završni akt helsinškog samita 1975. godine, na kojem su definisane granice postratne Evrope, upravo Kosovo.
Ulunjan navodi izjavu ministra unutrašnjih poslova Kadri Hazbijua iz 1977. godine, u kojem se, “prvi i jedini put” u tako važnom dokumentu Hodžinog režima spominje “da vlada Albanije podržava ideju ujedinjena svih Albanaca”.
– Mi smo, kada su i koliko dopuštale okolnosti, svim silama podržavali Kosovare. I mi smo za to da se oni ujedine s Albanijom jer bi to osiguralo nacionalno jedinstvo – pisao je Hazbiju – Ne treba žaliti sredstva za Kosovo, jer će se to kad-tad isplatiti u budućnosti – zaključio je albanski diktator. Stoga je 1978. godine u strukturi CK APR osnovana Kancelarija inostrane propagande, koja je nazvana Kancelarija za Kosovo.
Kako nevolja nikad ne dolazi sama, osim oskudnih informacija o zdravstvenim tegobama druga Tita od kojeg su zazirali u Albaniji još od 1946. kada im je drugarski nudio federaciju, na nesreću albanskih vođa, baš su se tada bili posvađali sa svojim jedinim saveznikom Kinom, pa su se nenadano našli na brisanom prostoru u očekivanju ozbiljnih potresa u regiji koju, po njima, najavljuje Titov bolesnički krevet.
– Titova smrt pričiniće nam neviđene probleme – govorio je u očaju Hodža svojim sudrugovima iz Politbiroa .
