Lista navodi da oni su, inače, naročito zainteresovani za arheološke
iskopine, jer preko njih, falsifikatima, projektuju politički potrebnu
činjenicu "o vjekovnoj prisutnosti na ovim prostorima".
Ovako stručnjaci i kulturni poslenici tumače
izjavu Memlija Krasnićija, ministra kulture u tzv. vladi Kosova, u kojoj
on poručuje da će se od Srbije tražiti da "vrati više od 1.000
rukotvorina Kosovu uzetih 1999. godine".
–
Srbija je u vrijeme rata 1999. godine evakuisala arheološko blago iz
Narodnog muzeja u Prištini, kako bi ga spasla i zaštitila. Ali, Albanci
nemaju nikakvo pravo na to blago. Ono je iskopavano na nalazištima na
Kosmetu, dakle na teritoriji Srbije, i ono što smo mi iskopali naše je –
kaže za "Novosti" Nikola Kusovac, istoričar umjetnosti.
On
ocjenjuje da Albanci nemaju nikakvo kulturno naslijeđe osim etno-naslijeđa
koje je manufaktura albanskog stanovništva. Kusovac smatra da je, u ovom
slučaju, najbolje pridržavati se riječi patrijarha: "Kad se vrate Srbi,
vratićemo kulturno blago."
Da nikakve
kulturne rukotvorine nisu uzete, kaže nam i Branko Jokić, direktor
Narodnog muzeja u Prištini koji kontinuirano radi sa sedištem izmeštenim
u Beograd.
– Za izložbe organizovane tokom
1998. i 1999. godine, korišćen je mali dio materijala muzeja u
Prištini. To su izložbe "Arheološko blago Kosova i Metohije" i "Nakit i
zlatovez KiM". Prva je organizovana u Galeriji SANU, a druga u muzejima
širom Srbije, Crne Gore, ali i u inostranstvu. Izložbe su bile dio
redovnog programa muzeja u Prištini, a u realizaciji su učestvovale i
kolege Albanci, pa je, tako, komesar izložbe o arheologiji bio arheolog
Kemal Ljuci. Za potrebe ove dvije izložbe korišćeno je nekoliko stotina
eksponata iz muzejskog fonda – kaže Jokić.
– Brižno, legalno i zakonski,
čuvamo ovaj tek mali dio srpskog blaga – kostime, nošnju i nakit, koje
je nosilo srpsko stanovništvo sa KiM. Taj dio muzejskih zbirki pohranjen
je u Etnografskom muzeju u Beogradu, gdje i stručnjaci muzeja rade punih
13 godina, dok je arheolopški materijal smješten u depoe Narodnog muzeja
u Beogradu.
Jokić ocjenjuje da Albanci dugi niz godina imaju isključiv pristup srpskom kulturnom blagu i identitetu na KiM.
–
Zbog očigledno prisutnog falsifikovanja istorijskih činjenica o kulturi
i kulturnoj baštini Srba na KiM, prisvajanja preistorijskih artefakata
od strane albanskih kolega, političara i javnosti u cilju tobož
potvrđivanja albanskog kulturnog identiteta i prisutnosti na prostoru
ove srpske pokrajine – oprez je preko potreban, ali i ozbiljan rad –
upozorava Jokić.
Zato je, naglašava on,
izuzetno važno stalno se pozivati na međunarodne konvencije i preporuke
Savjeta Evrope iz domena zaštite kulturnog nasleđa.
–
Po važećim međunarodnim konvencijama tzv. država Kosovo nije članica UN
niti SE, te ništa ne može ni da traži, niti je princip restitucije
primjenljiv – kaže Jokić.
Naš sagovornik
pita šta je sa dragocjenostima koje su ostale na Kosmetu. Šta je sa
trideset hiljada eksponata koji su ostali u depoima muzeja? Šta je sa
veoma vrijednim umjetničkim slikama po kancelarijama državnih institucija?
Šta je sa materijalom ostalih regionalnih muzeja na KiM?
–
Mi treba da tražimo i zahtijevamo da nam se sva uskraćena prava na
očuvanje vlastite baštine vrate, a ne da se branimo od lažnih optužbi.
Srpska kulturna baština na KiM danas je najugroženije naslijeđe u Evropi. O
ovom izuzetno brojnom i značajnom kulturnom blagu država Srbija se
decenijama odgovorno brinula, a danas je Albanci svojataju, prekrajaju,
kradu i trajno uništavaju – naglašava Jokić.
Da
su Albanci ozbiljni u namjerama da se u pokrajinu vrati kulturno naslijeđe
potvrđuje i činjenica da je to bila jedna od tema pregovora u Beču
između 2005. i 2007. godine.
Slobodan
Samardžić, jedan od pregovarača, potvrdio nam je da je jedan od zahtjeva
albanske strane bio i povratak oko hiljadu eksponata.
–
Mi smo rekli da nema problema, ali najprije mora da se reguliše status.
Ovako, da Kosovo proglasi nezavisnost, a da mi vratimo kulturno blago,
ne dolazi u obzir. Država po ovom pitanju mora da bude rezolutna – kaže
Samardžić.
On, takođe, navodi da je 1999.
za vrijeme bombardovanja, sa Kosova povučen jedan dio eksponata koji su
pronađeni na arheološkom nalazištu "Ulpijana" kod Prištine.
Povučene su i neke crkvene dragocjenosti i relikvije iz manastira, kao i katastarske i matične knjige.
–
Sve to je učinjeno u strahu od pohare terorista. Srbija to ne može
vraćati dok se ne riješi status, to mora biti tema razgovora – kaže
Samardžić.
Inače, Memli Krasnići navodi da
im je nedavno vraćeno sedam artefakata iz Esena iz Njemačke i da bi
Srbija trebalo da se povede za tim primjerom. Kako su ti arheološki
artefakti dospjele u Esen, nije poznato, a realno je prepostaviti i da su
ukradeni.
Branko Jokić podsjeća da je zgrada Muzeja u Prištini u junu 1999. godine nasilno obijena:
–
Nas su silom istjerali iz Muzeja 1999. sa puškama na gotovs, kako bi se
"uselio" ratni štab albanske ilegalne paravojske, a potom, i na dugi niz
godina, Evropska agencija za rekonstrukciju. To je period u kome su
arheološki predmeti mogli i nestati.
GREŠKA
Nikola
Kusovac kaže da je Srbija napravila veliku grešku kada je iz kulturne
zaostavštine koju je uspjela da skloni u Beograd, Albancima dala
neolitsku skulpturu koja je iskopana 1955. na lokalitetu kod Prištine.
–
Nebojša Čović je statuetu dao tadašnjem predstavniku međunarodne
zajednice Mihaelu Štajneru, a uz blagoslov tadašnjeg direktora Narodnog
muzeja Nikole Tasića. Nije riječ o tome što smo mi to uradili kao znak
dobre volje da nešto od kosovskog blaga vratimo tamo, nego kako je ta
statueta dočekana u Prištini. A ona je dočekana kao potvrda da su
Albanci nosioci kulturnog identiteta Kosova. I tu je početak
proglašavanja našeg spomeničkog naslijeđa kosovskim. Ovo isto tako treba
da potvrdi da su Albanci nosioci kulturnog identiteta, kao i da se
izbriše odrednica "srpsko" i naslijeđe ostane lokalno – kaže Kusovac.
U
Narodnoj i Univerzitetskoj biblioteci "Ivo Andrić", u Prištini, ostalo
je milion srpskih naslova, sa neutvrđenim brojem starih i retkih knjiga!
U Pokrajinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture, kao i u gradskim i
regionalnim zavodima u Prištini i Prizrenu ostala je tehnička
dokumentacija sa neutvrđenim brojem ikona koje su u postupku
konzervacije. Najbogatija umjetnička grupa sakralne arhitekture, koju je
Evropa naslijedila od hrišćanskog istoka, nalazi se na teritoriji KiM…
