Njemačka je prvak svijeta, zasluženo, autoritativno su "Pnaceri" prošli svaku prepreku. Miroslav Klose je svrgnuo sa trona Ronalda, sa liste najboljih strijelaca na Mundijalima ikada.
Najbolji igrač je Mesi, mada čini se nezasluženo, čini se da je to na račun stare slave, a i razloga tog što je njegova reprezentacija"Gaučosa" došla do finala bez poraza.
Najbolji strijelac je Džejms Rodrigez. Da, dobro ste pročitali, ime mu je Džejms, jer mu je majka dala ime po Džejmsu Bondu, iako ovaj na Mundijalu nije bio tajni agent, nego duša Mundijala.
Ostaće pitanje, na koje nikada nećemo dobiti odgovor: Da je Luis Suarez bio mirniji, kakav bi rasplet bio. No nećemo ništa umanjivati, bilo je kako je bilo, fer, sportski, pošteno…Iako su sudije bile najslabija karika ovog turnira.
O domaćinu? Šta reći, kada se ne pozovu: Golman Helton, Felipe Lusi, Miranda, Lukas Moura, Ganso, Kaka i prije svih Ronaldinjo?!!! A pozovu se "mediokriteti": Ramires, Liuz Gustavo, Vilijan, Fernandinjo i prije svih Paulinjo (namjerno ostavljen za kraj, fudbalski znalci sladokusci znaju zašto).
E sad ćemo, umjesto da naričemo nad brazilskom sudbinom, zahvalimo im, jer da nije bilo takvog izbora, mi ne bi bili svjedoci najvećeg događaja u istoriji fudbala: brutalnih 7:1 Njemačke nad Brazilom.
Toliko o tome.
Reprezentacije koje su vrijedne spomena su: Kostarika, koja je u "grupi smrti" iza sebe ostavila da "umru" višestruke prvake svijeta. Zatim Čile, koji je u osmini finala nesrećno izgubio na "lutriji", a po svemu je zaslužio prolaz u četvrtinu finala.Usput u utakmici "pobjedi ili umri" La Rohosi su "ubili vladajućeg kralja" Španiju. Holandija je sljedeća u nizu , nebitno na raspored, momci igraju totalni fudbal, ne odstupaju, i možda je najveća šteta ovog prvenstva, što se nije dodgodila repriza iz 1974. godine i finale sa Njemačkom.
Kolumbija bez Falkaa, je igrala briljantno, jednostavno, i darovala nam Džejmsa Rodrigeza.
Ostali, svi su možda mogli i bolje i više. Nekome su sudije odredile sudbinu, a nekima, pa oni sami sebi…Vidimo se u Rusiji!!!
Piše: Srđan Šekara
