Frontal: Kako komentarišete banjalučku i uopšte kulturnu scenu u Republici Srpskoj?
– Kultura je marginalizovana, zapostavljena uglavnom iz finansijskih razloga kao i u Srbiji, ali mislim da to nije nikakvo opravdanje. Smatram da bez ozbiljnog tretmana kulture nema našeg opstanka i nema mogućnosti da razvijemo nove perspektive zemlje i naroda na ovim prostorima. Ulaganje u kulturu je dugoročna stvar i ona uvijek zbunjuje sve koji su praktični, pragmatični i uvijek štede na uštrb kulture. Treba biti upravo suprotno, jer kada je najteže, baš kultura diže i moralni i duhovni integritet građana i samim tim ih motiviše da se bore i da kroz institucije aktivno izraze svoje stavove tako što će čuvati sistem u kome žive i neće ga rušiti. Sektor kulture je dimenzija koja prožima cijelo društvo, a ne samo jedno ministarstvo u vladi.
Frontal: Da li smatrate da je saradnja ovdašnjih institucija kulture i institucija kulture u Srbiji na zadovoljavajućem nivou?
– Ne, nije. Ne može saradnja biti samo periodična ili jednostrana, nego mislim da to treba da bude kontinuitet. Neophodno je da se što više stvari radi zajedno, kada su u pitanju Republika Srpska i Srbija. Nije stvar samo pojedinaca ili nekih sporadičnih gostovanja, nego to treba da bude strategija opstanka i povezivanja koja prevazilazi granice. U sferi kulture i duha treba da komuniciramo kao da smo jedna zemlja.
Frontal: A kako izgleda biti političar i umjetnik u isto vrijeme?
– To je za mene izuzetno kompatibilno, jer ja nisam zatvoren u svoju umjetnost. Ja sve što igram ima duboke veze i sa realnošću i sa životom i smatram da je političko razumijevanje vremena i prostora u kome živiš i naroda kojem pripadaš presudno za umjetnost kojom se baviš. A moja umjetnost je sadašnja umjetnost, umjetnost trenutka. Politika je sve, ne samo ono što mi gledamo na televiziji. Postoji politika opstanka, strategija nastupa, budućnosti, kulturna politika, politika ekonomskih odnosa u regionu. To je dimenzija koj ne možemo da zapostavimo i da se pravimo ludi, te da prepustimo nekome drugom da odlulčuje o našim životima.
Frontal: Da li je politički stav i diskurs LDP-a u vezi sa Kosovom i Metohijom uticao na to da odete iz te stranke?
– Da, upravo to je bilo odlučujuće. Nisam bio saglasan sa politikom LDP-a upravo zbog kulturne težine koju Kosovo i Metohija posjeduju.
Frontal: Da li vam je nakon ministarske fotelje povratak u glumu zaista značio povratak u nesigurnost, s obzirom da se ova umjetnost često doživljava kao svijet sujete?
– Sujete u glumi ima isto toliko kao i kod ljekara ili političara. To je potpuno marginalizovana stvar. Svi oni koji su u ego-tripu naša branša u potpunosti ismijeva. Mislim da je isto tako i u politici ili medicini. Svi ti koji su na ego-tripu na kraju stradaju, a najtužnije je što smo gubeći vrijeme sa njima i mi stradali. Sama grana je ništa, ona se osuši i nema je, dok drvo, boga mi ostaje u koliko se vodi računa o njegovom korjenu, odnosno porijeklu.
Frontal: Hvala Vam lijepo.
– Hvala i Vama.
Autor: Stefan Blagić
